Govor Donalda Trumpa na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu izazvao je snažne reakcije, ali i niz pitanja o tome kome je zapravo bio namijenjen i kakve poruke je nosio. Iako se formalno obraćao svjetskoj političkoj i ekonomskoj eliti, dojam mnogih analitičara jest da je njegova poruka bila puno više usmjerena prema domaćoj, američkoj javnosti nego prema dvorani punoj predsjednika, premijera i direktora multinacionalnih kompanija.
Geopolitički analitičar Denis Avdagić smatra kako u samom sadržaju govora nije bilo mnogo novoga za one koji već godinama prate Trumpovu retoriku. “Mislim da je ovo prvenstveno bio govor usmjeren prema američkoj javnosti. On je i krenuo tim putem i mislim da ostali ne mogu naći ništa novo u svemu što je izgovorio”, ističe Avdagić.
Posebnu pozornost izazvale su Trumpove riječi o Grenlandu, temi koja je i prije Davosa uzdrmala odnose SAD-a s Danskom i dijelom europskih saveznika. Iako je u jednom trenutku jasno rekao da ne razmišlja o vojnoj opciji, gorčina koja je ostala nakon ranijih izjava o “preuzimanju” tog strateški važnog otoka, prema mišljenju stručnjaka, neće se lako izbrisati. “Govorio je o Grenlandu i o tome što bi trebalo napraviti, da bi onda sve vrlo brzo završilo. Od početka tvrdim da nije realno očekivati vojnu intervenciju, niti je to pravno moguće, niti za to postoji politička podrška u SAD-u”, kaže Avdagić. No dodaje kako ni izjava da se vojna sila neće koristiti nije bila dovoljna da smiri uznemirene europske partnere.
Poruka odsutnima
Zanimljiv detalj govora prema Avdagiću, koji je mnogima promaknuo, bilo je spominjanje lidera za koje se već unaprijed znalo da neće biti u Davosu. Trump je tako govorio o Volodimiru Zelenskom i Emmanuelu Macronu, iako njihova odsutnost nije bila tajna. “To je ono što je meni posebno intrigantno. Ili je govor bio unaprijed pripremljen i nije se mijenjao, ili je to učinjeno namjerno. Postavlja se pitanje – je li riječ o nečijem propustu ili o poruci ili o svojevrsnom izrugivanju, gdje su ti ljudi i zašto nisu tu”, objašnjava Avdagić.
Upravo taj dio, prema njegovu mišljenju, otvara prostor za dublju političku psihologiju Trumpova nastupa. Američki predsjednik je govor čitao s blesimetra, s vrlo malo improvizacija, no pojedine rečenice, osobito one u kojima se spominju ključni europski i ukrajinski akteri, zvučale su kao da nose dodatnu, skrivenu poruku. “Znalo se da Zelenski zbog dramatične situacije u Ukrajini vjerojatno neće moći doći. Ipak, Trump ga je spomenuo. To može biti slučajnost, ali i test, poruka, ili ispitivanje granica”, navodi analitičar.
Avdagić ističe kako se Trump često koristi taktikom guranja jedne teme kako bi u pozadini provjerio reakcije na nešto drugo, od lojalnosti vlastitih suradnika do spremnosti saveznika da toleriraju pritisak. “Tu se testiraju crvene linije, ispituje se tko je lojalan, a tko nije, i koliko daleko se može ići. To nije neuobičajeno kod političara takvog temperamenta”, kaže. U tom kontekstu povlači paralelu s drugim političkim liderima koji su kroz prijetnje i najave, koje se kasnije nisu ostvarile, sustavno ispitivali granice dopuštenog. “To smo vidjeli i kod Milorada Dodika, koji je godinama razvlačio crvene linije najavama koje se nisu ostvarivale. Uvijek je tu prisutna i komponenta političke psihologije.”
Svijet se čudom čudi
Ključni problem, upozorava Avdagić, jest što se svijet još uvijek u potpunosti nije prilagodio činjenici da se na čelu najveće sile nalazi političar koji funkcionira izvan klasičnih diplomatskih obrazaca. Nekada se američkog predsjednika doživljavalo kao “vođu slobodnog svijeta”, dok se danas sve češće percipira kao šefa supersile koji vodi politiku sirove moći. “Ljudi se još privikavaju na tu promjenu. Opasnost je u tome da se, kad se naviknu na njegov stil i prestanu obraćati pažnju na ono što govori, suoče s onim što on radi”, upozorava Avdagić.
U tom smislu, Trumpov govor u Davosu može se tumačiti i kao dio šire strategije u kojoj se glasnim izjavama, provokacijama i kontroverzama zamagljuje stvarni smjer političkih poteza. “U svakoj tvrtki ili kolektivu imate šefove koji su teški, temperamentni, koji vole da im se laska. Ljudi se s vremenom nauče živjeti s tim. Ali to ne znači da je takav način vođenja dobar”, kaže Avdagić, povlačeći paralelu s Trumpovim stilom upravljanja državom.
Zaključno naglašava kako se Trump ne može promatrati izvan konteksta vlastite političke osobnosti, ali i činjenice da je riječ o čovjeku koji vodi jednu od najmoćnijih država na svijetu. “Ne treba se zavaravati – mnoge stvari koje radi su loše, iako su neke možda u određenom trenutku bile potrebne. No problem je što se svijet mora naučiti čitati ne samo njegove riječi, nego i njegove poteze. A oni će, prije ili kasnije, imati stvarne posljedice.”
