Hrvatski i američki Rambo promijenit će hrvatsku stvarnost: Plenkoviću stižu teška vremena

Sada dileme više nema, Donald Trump postat će drugi put predsjednik Amerike, a Zoran Milanović, isto drugi put, šef hrvatske države. Iako Trump dolazi iz desnog korpusa američke politike, koji bi prirodno trebao biti blizak i našoj desnoj opciji, njemu se više raduju naši istočni susjedi, a domaći političari koji pripadaju desnici, kao Ivan Penava, nemaju ništa protiv Milanovića, dapače, zalažu se da se poštuje institucija predsjednika.

Kada se sve to zbroji i oduzme u ovom našem vašaru od politike, smrtnog “neprijatelja” premijera Andreja Plenkovića uvažava i na neki način podržava koalicijski partner HDZ-a, Domovinski pokret.

Ako je Plenkoviću barem zasad svejedno hoće li Trump ući u Bijelu kuću, nikako mu nije svejedno hoće li ponovno biti izabran Zoran Milanović, pogotovo u kontekstu tihe podrške i samog Penave, s kojim mora, želio to ili ne, izigravati harmoniju i koalicijsku suradnju.

Mnogo nepoznanica

Pitanje je koliko će se promijeniti Hrvatska s Trumpom, jer utjecaj na politiku u ovom dijelu svijeta i dalje imaju Amerikanci. Ali i s Milanovićem, za kojeg nitko ne zna hoće li ostati isti ili će još gorljivije nastojati srušiti HDZ s vlasti. Hoće li se uopće mijenjati američka politika u odnosu na zemlje jugoistoka Europe i može li to ugroziti samu Hrvatsku ako Trump zažmiri na srpske planove o realizaciji davne želje da svi Srbi žive u jednoj državi.

Odgovor je u ovom trenutku nemoguće ponuditi jer se samo može nagađati hoće li ovaj neuspjeli atentat na Donalda Trumpa promijeniti ovog osebujnog političara koji je zakuhao svjetsku politiku, ali je i rijedak predsjednik SAD-a koji nije izazvao rat. “Mirotvorci” poput Obame i Clintona dobrim su dijelom umočili prste u konflikte u svijetu, a Trump je, barem u prvom mandatu, zapamćen kao Rambo na riječima.

Plenković kreće u ‘križarski pohod’: Planira pokoriti cijelu Dalmaciju i to s novim ljudima

Kao, uostalom, i Zoran Milanović, čiji je prvi mandat bio festival uvreda, napada i grubih riječi uperenih prema svima koji se s njim ne slažu. Mnogi su uspoređivali Trumpa i Milanovića, zapravo njihov politički stil, što je naravno i pogrešno. Trump je “odgovoran” za dobar dio svjetske politike, Milanović nema nikakve ingerencije i njegovi verbalni okršaji s premijerom više su bili demonstracija animoziteta prema Plenkoviću i obrnuto. Hrvatskoj politici to nije mnogo štetilo, osim što nas mnogi smatraju neozbiljnima, što donekle i jesmo. Trumpa obožavaju Orban i društvo, Milanović je u skladnim odnosom s Dodikom. Eto toliko o sličnostima.

Sigurno je samo to da se Plenkoviću diže kosa na glavi zbog spoznaje da će i sljedećih godina morati izravno ili neizravno surađivati s Milanovićem. Dobrim je dijelom sam kriv za to jer je predugo čekao s isticanjem svoga kandidata za Pantovčak. Sada je to svejedno, sve i da sam Plenković najavi kandidaturu za šefa države, ali to se neće dogoditi. Iz šešira, u zadnji čas, neće izvući kandidata koji bi mogao pobijediti Milanovića jer takvog HDZ jednostavno nema u pričuvi.

Prazna košara

Koliko god će se HDZ truditi da onoga kojeg će na kraju suprotstaviti predsjedniku predstavi kao idealnog za Hrvatsku, od toga neće biti puno koristi. To je unaprijed izgubljena bitka. I dokaz da je kadrovska košara HDZ-a prazna, jednako kao i SDP-ova i sve druge. Iako cijeli svijet na neki način strepi što će se dogoditi ako Trump pobijedi, njemu će glavna briga biti odnos Amerike i Kine i trusni Balkan neće ga mnogo zanimati.

Hrvatska će i dalje ostati vjeran partner SAD-a jer su stvorene veze, prije svega vojnom suradnjom, koje neće moći biti prekinute. Trump će tražiti, što je legitimno, da svi sudjeluju u financiranju NATO-a i da to ne bude samo američki zadatak. Isto tako, pokušat će relaksirati odnose s Rusijom, koja danas sigurno više nije velesila, ali može biti remetilački faktor između kineskih i američkih interesa. Ukrajina u tom slučaju više neće biti primarna, barem ne onako kako je to zamišljao Joe Biden koji će Bijelu kuću napustiti kao jedan od najlošijih američkih predsjednika svih vremena.

Sigurno je da će se s dolaskom Donalda Trumpa mijenjati i američki odnosi s Europskom unijom, koja je za vrijeme Bidena po mnogim mišljenjima postala “američka pudlica”. Ursula von der Leyen davno bi se utopila da nije podržavala američku politiku tako što nije postavljala dodatna pitanja nego slušala sve što Washington traži. Kako će Trump posložiti odnose s Bruxellesom, ovisi i o finalu europskih izbora, ali i o epilogu krize u velikim europskim zemljama kao što su Francuska i Njemačka. Ako budući američki predsjednik da krila svojim pulenima i obožavateljima, Orbanu i društvu, ali i talijanskoj premijerki Giorgii Meloni, to bi Hrvatskoj moglo stvoriti nove probleme, ako se jave sve izraženije težnje za povratkom u prošlost, što znači da bi razni europski nacionalisti ponovno mogli svojatati hrvatski teritorij. Toga ima i sada i u Mađarskoj i u Italiji, ali Hrvatska ne reagira jer procjenjuje da nije realno u ovom trenutku realizirati takve planove, a moglo bi pokvariti odnose sa susjedima.

Nerealna očekivanja

S Trumpom nije nemoguće da se odnosi unutar Europske unije pogoršaju i do mjere da sadašnja politika Bruxellesa ode u zaborav. Kao što je vidljivo kod susjeda, Trumpu se posebno vesele u Srbiji i satelitskoj Republici Srpskoj. Kao, on će “razumjeti” frustracije Beograda i neće reagirati kao Bidenova administracija na pokušaje da Srbija vrati “svoj teritorij” na Kosovu. Zaboravlja se da bi moralo doći do jako velikih tektonskih poremećaja u američkoj politici, koja je sponzor Kosova, da se dogodi scenarij koji bi pogodovao Beogradu. Ali, svi se nečem nadaju.
Andrej Plenković uskoro će imati mnogo veće probleme kod kuće. Milanović na Pantovčaku bit će i dalje opasan igrač koji HDZ-u i njegovu predsjedniku neće dati mira.

Sigurno je i Milanović nešto naučio u ovih nekoliko godina otkako je šef države, a ispekao je zanat da može privući i desne i lijeve. Odavno on nije perjanica ljevice, a zapravo nikad nije ni bio. Plenković je po mnogočemu bliži lijevim idejama, socijalno osjetljiviji, tolerantniji prema manjinama nego što je Milanović bio kao premijer. Zapravo, ona tvrdnja da bi mirne duše Plenković mogao voditi SDP, a Milanović HDZ stoji. Uz neke nijanse, naravno.

U HDZ-u isplivalo novo ime, on bi mogao ići na Milanovića: Plenković sprema asa iz rukava?

Ali nije problem sama ideologija, već kako će biti postavljene kockice u hrvatskoj politici. Ozbiljna vremena ne trpe da mala, zapravo nevažna zemlja u europskoj političkoj arhitekturi, da se o svjetskoj i ne govori, ima dvije potpuno različite vanjske politike. Plenković i Milanović će, silom prilika, morati postići neku suglasnost ako Trump buldožerski počne mijenjati odnose prema Europi i Balkanu. Tada će se morati vući potezi kao u šahu, promišljeni, i neće biti moguće improvizirati. Ni u vanjskoj politici ni u vojsci ni u sigurnosnim službama. Puno toga je na kocki, uz nepredvidljivog Donalda Trumpa, što je pokazao i njegov prvi mandat.

Teška vremena

Realno, Plenkoviću bi najbolje odgovarao još jedan mandat Joea Bidena i netko drugi, svejedno tko to bio, na Pantovčaku. Ni jedno ni drugo neće se dogoditi. Sada nije u prvom planu da HDZ izmisli “idealnog kandidata”, jer njega nemaju, nego da smisli taktiku kako će se mala Hrvatska odnositi prema velikoj Americi kada dobije novog (starog) predsjednika. I kako primiriti strasti između dvojice najmoćnijih hrvatskih političara.

Ubrzo više neće biti vrijeme za naše igre i igrice koje uveseljavaju ljude umorne od politike. A pred Hrvatskom je realnost, Trump u Bijeloj kući, uzdrmana Europska unija, kipi na Balkanu, Milanoviću drugi mandat. Lako je bilo kada su Washington i Bruxelles vodili zapravo jednu te istu politiku, mnogo će teže biti ako se prošire pukotine i među članicama Unije.

Lako je bilo svađati se i vrijeđati na domaćem planu kada nisu postojale realne ugroze za zemlju. Mnogo će teže biti kada se one pojave. Nadajmo se da neće, ali sve više toga ukazuje na to da nas čekaju teška vremena. Hrvatska se jednostavno mora pripremiti za druge mandate Donalda Trumpa i Zorana Milanovića.