‘Hrvatski odvjetnik’ želi vratiti Britaniju u Europu: A njegova izjava o Vukovaru još odjekuje

Svi su najavljivali pad britanskih konzervativaca, ali nitko nije vjerovao da će to biti pravi potop torijevca. Ankete su stalno pokazivale da bi sljedeći britanski premijer mogao postati Keir Starmer, a dogodio se povijesni poraz Konzervativne stranke i izazov za laburiste kada će doći do inventure politike koja je vodila Britaniju i dovela do Brexita. Bilo je to zapravo doba neviđenog kaosa, okrutnosti, korupcije pa su konzervativci dosadili svima. I onima kojima nije stalo do politike.

Mnogi ni danas ne vjeruju da će se nešto spektakularno dogoditi s laburističkom vladom, ali su pred novim premijerom i njegovim kabinetom golemi izazovi. Starmer naprosto mora pokazati što može i hoće, dati nadu ljudima koji su postali siromašniji, uplašeniji.

Prošao je u parlament i Nigel Farage koji je dobrim dijelom i sve zakuhao inzistirajući da Britanci izađu iz Europske unije. Nakon mukotrpnog postupka koji je vodio razvodu braka, to se i dogodilo, ali danas mnogi zbog toga žale. Čak sa sjetom govore o danima kada je Tony Blair dolazio u Bruxelles i kada se britanski glas u Europi više čuo. Rishi Sunak, posljednji iz niza konzervativnih premijera nije dočekao sretan kraj karijere, pao je, ostavljen, napušten, prezren. Katastrofalni gubitak torijevca neće se tek tako oporaviti, sigurno ne u jednom mandatu koji je pred novim premijerom.

Vitez i tužitelj

Tko je Keir Starmer? “Širom naše zemlje ljudi će se probuditi s vijestima da je uteg skinut, da je teret konačno skinut s ramena ove nacije”, reagirao je nakon pobjede. I najavio, nakon četrnaest godina vlasti konzervativaca, novo vrijeme. Uostalom, svaka nova vlast počinje time da Britanci njeguju fino ponašanje pa je Sunak nazvao novog premijera i čestitao mu. Šezdesetjednogodišnji pravnik, bivši odvjetnik za ljudska prava, porazio je laburiste više i jače nego što su pretrpjeli poraz tridesetih godina prošlog stoljeća. Starmer je odrastao u ljevičarskoj radničkoj obitelji u Surreyju, izvan Londona. Nije bio blizak s ocem; njegova majka, medicinska sestra, patila je od iscrpljujuće bolesti koja ju je dovodila u bolnicu i odvodila iz nje. Starmer je postao prvi diplomac koledža u svojoj obitelji, prvo je studirao na Sveučilištu Leeds, a zatim pravo na Oxfordu.

Ime je, kako sada navode mediji, dobio po Keiru Hardieju, škotskom sindikalistu koji je bio prvi vođa laburista. Kao mladi odvjetnik zastupao je prosvjednike koje je McDonald’s optužio za klevetu. Kasnije je postao glavni britanski tužitelj i dobio titulu viteza. Izabran je u parlament 2015. godine, naslijedio je ljevičara Jeremyja Corbyna na mjestu čelnika laburista 2020. godine i započeo preuređenje stranke. Odustao je od prijedloga Corbyna da se nacionaliziraju britanske energetske kompanije i obećao da neće povećavati poreze radničkim obiteljima. Obvezao se poduprijeti britansku vojsku nadajući se da će odagnati antidomoljubnu etiketu koja se lijepila na laburiste tijekom Corbynove ere. Iskorijenio je antisemitizam, iako nije povukao poveznicu između toga i svog osobnog života jer njegova supruga Victoria Starmer potječe iz židovske obitelji u Londonu.

Dok druge europske zemlje doživljavaju porast desničarskog populizma, Britanija se okupila iza centrističke i razumne Laburističke stranke i njezina centrističkog i razumnog vođe, Keira Starmera, koji postaje premijer. Tako bi se najkraće nazvao trijumf laburista, dok Emmanuel Macron proživljava najteže dane u svojoj političkoj karijeri. Reakcije su različite, od trijumfa do skepticizma.

Najgori poraz

“Britanska Laburistička stranka osvojila je najveću većinu od osnutka stranke prije više od jednog stoljeća. A u doba populizma i polarizacije, to je učinio na umjerenoj, centrističkoj platformi. Nova verzija laburista – predvođena Keirom Starmerom, bivšim odvjetnikom za ljudska prava koji je bio šef Kraljevskog tužiteljstva – može se činiti umirujuće podsjećajući na konsenzus iz 1990-ih i ranih 2000-tih, kada su umjereni progresivci poput Billa Clintona i Tonyja Blaira bili predani liberalnoj ekonomiji, liberalnoj demokraciji i liberalnom globalnom poretku. Ali prerano je slaviti ove izbore kao trijumf centra. Nema jasnog znaka da su britanski glasači entuzijastičniji od glasača bilo gdje drugdje za socijalno liberalnu, fiskalno konzervativnu politiku koju predstavlja ova inkarnacija Laburističke stranke. U suštini, ovi su izbori bili izrazito odbacivanje kaotičnog predsjednika.

Konzervativna stranka smanjena je na 121 zastupničko mjesto, a preostala su još dva zastupnička mjesta, što je najgori poraz u njezinoj 190-godišnjoj povijesti. Izgubila je udio glasova ne samo od laburista i centrističkih, proeuropskih liberalnih demokrata nego i od tvrdo desničarske, antiimigrantske stranke koju vodi Nigel Farage, saveznik Donalda Trumpa. Uz uspon krajnje desnice i poraz Konzervativne stranke, Britanija je ušla u novi politički teritorij. Ono što su centrističke snage u Britaniji zaslužile nije toliko pobjeda koliko kratka odgoda; koliko dugo traje ovisi o tome koliko se dobro time koriste”, analizira bivši ministar u britanskoj vladi Rory Stewart.

Nakon vlastitog katastrofalnog rezultata na izborima 2019., laburisti su krenuli u transformaciju. Starmer je preuzeo dužnost od Jeremyja Corbyna, veterana stranačke ljevice, kritičara liberalne ekonomije, slobodnog tržišta i Izraela te strastvenog protivnika globalnog poretka pod vodstvom SAD-a i obvezao stranku na smanjenje javne potrošnje i duga. Nije uspio.

Nacionalna obnova

Analitičari upozoravaju da postoje dvije stvari koje treba imati na umu u vezi s pobjedom laburista. Prvo, britanski birači imali su ograničen osjećaj za laburističku platformu, djelomično zato što su im laburisti, tako daleko ispred u anketama pred izbore i odlučni izbjeći neiznuđene pogreške, predstavili vrlo malo politika. Drugi je taj da britanski izborni sustav koji, poput američkog, dodjeljuje mjesta u parlamentu kandidatu koji osvoji najviše glasova u svakoj pojedinačnoj utrci, nagrađuje stranke s koncentriranom biračkom bazom.

Barem jedno desetljeće, činilo se da se svijet okreće od demokracije prema moćnicima, slobodne trgovine prema protekcionizmu, intervencije prema izolaciji. Liberalni globalni poredak je u povlačenju. Američki i europski odgovor na rusku invaziju na Ukrajinu u početku je bio impresivan, no desetljeće bolje definiraju neuspjesi u Siriji, povlačenje iz Afganistana, sukobi u Izraelu i Gazi te brojni vojni udari po Africi. Bilo je nedavnih primjera u Poljskoj, Grčkoj i Španjolskoj (i u manjoj mjeri u Turskoj i Indiji) birača koji su se okrenuli od populizma. No ostvario je značajan napredak drugdje: krajnje desničarski populisti osvojili su najviše glasova na posljednjim talijanskim i nizozemskim izborima, u Francuskoj, a napreduju u Njemačkoj. Da ne govorimo samo o Europi, Trump isto dolazi.

Ovako je o Vukovaru govorio novi britanski premijer: ‘Ruševine, tijela posvuda, to je bilo namjerno’

“Moramo ići naprijed zajedno”, rekao je poslije izbora Starmer. Priznao je predstojeće izazove i priznao da je bio nizak odaziv birača koji je odražavao razočaranje britanskom politikom i ekonomskim problemima. “Nemojte sumnjati, odmah ćemo početi raditi”. Kralj Charles povjerio mu je sastavljanje vlade, a budući je premijer naglasio: “Radit ću za sve Britance, bez obzira na to za koga su glasali. Sigurno je svima jasno da našoj zemlji treba veće resetiranje, ponovno otkrivanje onoga što jesmo”, rekao je, upozoravajući da će za nacionalnu obnovu koju obećava trebati vremena. Promjena zemlje nije kao okretanje prekidača, svijet je sada nestabilnije mjesto.

Brutalan proces

Sunak nije krio razočaranje. “Čuo sam vaš bijes, vaše razočaranje. I preuzimam odgovornost za ovaj gubitak”, rekao je te ekspresno predao vlast. Primopredaja vlasti brz je, a ponekad i brutalan proces u Ujedinjenom Kraljevstvu, pri čemu se premijer na odlasku smijeni unutar nekoliko sati nakon gubitka izbora. U skladu s tradicijom, Sunak je odmah nakon svog govora posljednji put napustio Downing Street i odvezen je kratko do Buckinghamske palače kako bi dočekao kralja i predao mu ostavku. Nakon što je priznao izbore u ranim jutarnjim satima u petak, Sunak je do podneva ostao bez posla. Sat ili dva kasnije, pobjednik izbora Starmer stigao je na kratku audijenciju kod kralja. Napustivši palaču kao novopečeni premijer, uputio se ravno u Downing Street. Dvojica političara jedan su drugom odali dužnu počast.

Sunak je svog nasljednika nazvao “pristojnim čovjekom javnog duha kojeg poštujem” na njegovu odlasku, dok je Starmer pohvalio “predanost i naporan rad” svog prethodnika i istaknuo važnost toga što je bio prvi britanski premijer azijat. I to je sve.

Liberalni demokrati osvojili su više od 70 mjesta. Tradicionalno treća najveća stranka u Ujedinjenom Kraljevstvu u prošlosti se borila probiti se i pretvoriti svoj relativno visok udio glasova u parlament zastupničkih mjesta zbog izbornog sustava u Ujedinjenom Kraljevstvu koji daje prednost najvećim strankama. Pobunjenička desničarska populistička stranka, osvojila je otprilike 14 posto glasova, ali je uzela samo pet mjesta u parlamentu, podijelivši desničarske glasove na mnogim mjestima i dodatno naštetivši konzervativcima. Bila je to dobra noć i za Zelenu stranku. Iako se stranka kandidirala u rekordnom broju izbornih jedinica na ovim izborima, njezin je službeni cilj bio osvojiti četiri mjesta – i uspjela je u sva četiri, uspjevši uzeti dva mjesta od konzervativaca.

Različite reakcije

U međuvremenu, Škotska nacionalna stranka, ili SNP, imala je katastrofalnu noć, pretrpjevši gotovo potpuno brisanje i završivši sa samo devet mjesta, u usporedbi s 47 prethodnih. Iako bi taj poraz mogao za sada predstavljati problem za neovisnu Škotsku, u Sjevernoj Irskoj je irski nacionalistički Sinn Féin postao najveća stranka, pretekavši Demokratsku unionističku stranku ili DUP.
Sinn Féin zagovara ujedinjenu Irsku i bojkotira britanski parlament, tradicionalno se suzdržavajući od westminsterske politike.

DUP u međuvremenu želi čvršće odnose između Sjeverne Irske i ostatka Ujedinjenog Kraljevstva. Odaziv u cijeloj zemlji bio je nizak, nešto ispod 60 posto – tek drugi put u prošlom stoljeću da je više od 40 posto birača odlučilo ostati kod kuće”, konstatira CNN. Starmer je odmah počeo formirati vladu i imenovao Davida Lammyja za ministra vanjskih poslova i Yvette Cooper za ministricu unutarnjih poslova. To su očito ljudi na koje posebno računa.

Reakcije u svijetu su različite. Dopisnik New York Timesa iz Londona Mark Landler napisao je da su glasači donijeli Laburističkoj stranci uvjerljivu izbornu pobjedu ovog tjedna, ali onu opterećenu zvjezdicama. “Gromoglasna pobuna birača možda je bila najveća pojedinačna poruka britanskih izbora. Uvela je novu eru laburističke vlade, ostavila konzervativce da njeguju najgori poraz u svojoj povijesti i stoji kao upozorenje vladajućim posvuda na opasnosti neispunjenja obećanja. No trijumf laburista bio je samo jedan od nekoliko poprečnih tokova koji su otkrili iznimnu nestabilnost suvremenog britanskog biračkog tijela: uspon Reform UK, pobunjeničke antiimigracijske stranke, koja je osvojila više od četiri milijuna glasova, strmoglavi pad udjela glasova glavnih stranaka, najniži odaziv birača u desetljećima, i rasplamsavanje rata u Gazi kao pitanje kampanje koje je pogodilo laburističke kandidate, čak i gospodina Starmera.”

Ograničeni alati

Analitičari zaključuju da ovu pobjedu ne treba smatrati kao trijumf ljevice, koja je umorna i dezorijentirana u cijeloj Europi. “To nije veliki pomak ulijevo”, tvrdi Tony Travers, profesor politike na London School of Economics. Starmer će, kažu analitičari, morati djelovati brzo kako bi zadovoljio nestrpljivu javnost. Obećao je pokrenuti gospodarstvo revizijom planskih propisa i poduprijeti preopterećenu Nacionalnu zdravstvenu službu. No s naglo rastućim britanskim javnim dugom, imat će ograničene alate za početak onoga što je proglasio desetljećem nacionalne obnove. Prijetnja dolazi i od Nigela Faragea, koji kaže da postoji golema praznina na desnom centru britanske politike.

Ovi su se izbori razlikovali od posljednja dva po još jednom važnom aspektu, tvrde analitičari. Njima nije dominirala rasprava o Brexitu. Ali to ne znači da neće sljedećih mjeseci. Britanci sve više osjećaju posljedice udaljavanja od Europe i traže da se to ispravi. Odluka Britanije iz 2016. da napusti Europsku uniju jedva da je zabilježena tijekom šestonedjeljne kampanje, a niti jedna strana nije željela ponovno osporavati argumente iz posljednjih sedam godina. Ali, kada dođu na red svakodnevni problemi, mnogi će konstatirati da bi građanima bilo bolje da je zemlja u EU-u.

Nova britanska vlada želi veliki vojni sporazum s EU: Razloga je nekoliko

Mark Landler za NYT tako piše: “Ali samo zato što se Brexit nije našao u raspravi ne znači da nije igrao nikakvu ulogu. Strasti koje je pokrenuo referendum podijelile su konzervativce, povukavši ih u ekstremnijim smjerovima u pitanjima poput imigracije. Mnogi glasači krive Brexit za britanske gospodarske bolesti, bilo zato što je ometao trgovinu s Europom ili, po mišljenju zagovornika Brexita, zato što nikada nije pravilno proveden.” “Brexit je još uvijek u korijenu svega ovoga”, tvrdi profesor Travers. “Konzervativci su sami sebe oštetili zbog toga. Štoviše, sada je nepopularan ili se smatra da se njime loše upravlja.”

Protivnik pušača

Dok poraženi tuguju i smišljaju kako opstati, pobjednici poručuju da će izgraditi Britaniju “ciglu po ciglu”. Tako se to kaže u politici, a što slijedi nitko ne zna. Novom premijeru neće biti lako jer sve će brzo pasti u vodu ako građani neće bolje živjeti. Novi premijer suočava se s razjedinjenom i nestabilnom javnosti, a u prvom planu bit će teme iz svakodnevnog života. To je i najskliskije jer tu nema mnogo ideologije. Tako u Britaniji naglašavaju da je Starmer gorljivi protivnik pušača, da ima veliku radnu energiju, a da je vrijednost rada dobio od roditelja, oca alatničara i majke, medicinske sestre. “Politika mora biti služenje”, često je ponavljao u kampanji, a to se isto tako često čulo u prošlosti i od hrvatskih političara. Ali, kako Britanci za razliku od naših političara ipak moraju nešto raditi, te riječi novog šefa britanske vlade ipak treba shvatiti ozbiljnije. Navijač je “Arsenala”, kažu u privatnom životu duhovit, otac dvoje djece tinejdžera, djevojčice i dječaka. Često je naglašavao da će raditi do 18 sati, a kasnije vrijeme posvetiti obitelji.

Keir Starmer prvo ide u Washington na summit NATO-a, a 18. srpnja dočekat će europske čelnike u palači Blenheim u kojoj je rođen Winston Churchill, na sastanku Europske političke zajednice, organizacije rođene 2022. s ambicijom jačanja kohezije, suradnje i dijaloga među zemljama kontinenta. Tri prioriteta su mu ekonomska stabilnost, smanjenje lista čekanja u zdravstvenoj zaštiti i uspostava novih graničnih sigurnosnih snaga koje će se uhvatiti u koštac s rekordnim razinama ilegalne imigracije.

Naši mediji odmah su zabilježili i da je bio “hrvatski odvjetnik”, odnosno član hrvatskog pravnog tima u postupku po tužbi protiv Srbije zbog genocida. Hrvatska ga je angažirala pred sudom u Haagu 2014. godine i bio je zadužen da sucima u Haagu prezentira događaje u Vukovaru tijekom opsade i osvajanja grada, a posljednjeg dana usmene rasprave, 1. travnja 2014., uzvraćao je u ime Hrvatske na argumente iz protutužbe Srbije koji su se ticali vojno-redarstvene akcije “Oluja”.

Bolji život

“Bombardiranje Vukovara sigurno je bilo najduži napad na urbano područje u Europi od Drugog svjetskog rata. Pretpostavlja se da je dnevno ispaljeno 10.000 metaka. Gubitak života bio je ekstenzivan. Precizan broj se nikad neće znati, ali brojke se procjenjuju na 1100 žrtava. Samo tisuću od devet tisuća obiteljskih kuća u Vukovaru ostalo je stajati. Struja, voda i kanalizacija su sve zakazale. Gađali su bunare. Kulturni i vjerski život Vukovara razoren je bombardiranjem crkava, škola, vrtića i javnih građevina. Ambasador Herbert Okun koji je posjetio Vukovar 19. studenog 1991. godine komentirao je da je grad potpuno razoren te ga je usporedio sa Staljingradom s kraja Drugog svjetskog rata”, rekao je pred sucima u Haagu.

“Snimke iz tog vremena pokazuju pejsaž sa zapaljenim autima, zgradama od kojih su ostale samo ruševine. Svaka kuća pretrpjela je štetu, a najviše rezidencijalno područje južno od rijeke Vuke koje je sravnjeno sa zemljom. Nebrojena tijela ležala su na ulicama i u dvorištima. Nisu bila zakopana zbog opasnosti od granatiranja bilo koga tko izađe iz kuće. Ovo pokazuje da nije bila riječ o oružanom sukobu u kojem su napadnuti vojni ciljevi, nego o radikalno neproporcionalnom napadu, kojim se namjerno nastojalo razoriti grad i njegovu civilnu populaciju.”

Britance tako s “hrvatskim odvjetnikom” čeka novi početak. Konzervativci su im se popeli na glavu, razne afere prešle su svaku mjeru, korupcija se poput požara proširila zemljom. Tako naprosto nije moglo ići. Imali su opoziciju i čovjeka koji može biti novi lider i to se pokazalo na izborima. Sada samo treba novi premijer i dokazati da je spreman provesti promjene i građanima osigurati bolji život.