Hrvatski pomorac Tomislav Tadić, drugi časnik palube iz okolice Splita, vratio se kući iz Perzijskog zaljeva i otvoreno progovorio o teškim uvjetima u kojima rade pomorci u Hormuškom tjesnacu. U razgovoru za Slobodnu Dalmaciju opisao je ratnu stvarnost koja je, kako tvrdi, znatno gora od onoga što se može vidjeti u medijima.
Prema podacima Nevena Melvana, tajnika Sindikata pomoraca, u Perzijskom zaljevu trenutno se nalazi oko 3000 brodova, među kojima je i 183 hrvatska pomorca. Tadić je izrazio duboku zabrinutost za kolege koji i dalje plove tim rizičnim područjem.
“Sretan sam što sam se vratio, no stalno mislim na pomorce koji su ostali dolje u Perzijskom zaljevu i Hormuzu i koji i dalje proživljavaju ratne strahote. To će postati, ako već nije, velika humanitarna kriza. Tko zna imaju li hrane i vode, kakvi su im uvjeti na brodu. Ako nisu ukrcali vodu prije početka sukoba, ne znam kako će preživjeti jer je nigdje ne mogu natočiti”, rekao je Tadić.
Napadi se najavljuju samo 15 minuta ranije
U trenutku izbijanja sukoba, njegov 183 metra dug brod, na kojem je bio jedini Hrvat, nalazio se na unutarnjem sidrištu kod obale Kuvajta, čekajući ukrcaj tereta. Preko Hormuškog tjesnaca prošli su samo 12 sati prije početka rata.
“Kako je bilo na sidru? Opasno, neizvjesno i vrlo neugodno. No, morate znati da Iranci najave kad će gađati neko područje. Pošalju obavijest da će na neko područje ispaliti projektile i dronove te traže da se ljudi evakuiraju. Petnaest do dvadeset minuta nakon takve obavijesti dolijeću projektili, a nešto kasnije i dronovi. To se ponavlja pet do šest puta unutar 24 sata”, ispričao je Tadić.
Pomorac ističe kako medijski izvještaji ne mogu dočarati stvarno stanje na terenu. “Stvarnost se uvelike razlikuje od onoga što se prikazuje u medijima, puno je gora. Kad si u straži na zapovjedničkom mostu, nemaš se gdje sakriti. Prijeti ti opasnost od izravnog pogotka, ali i od pada neeksplodiranog drona na nadgrađe”, rekao je Tadić.
‘Sve je jako dramatično’
Nakon dva mjeseca provedena na brodu, od planirana tri, odlučio se iskrcati jer je rizik za život smatrao prevelikim. U povratku su mu pomogli hrvatsko veleposlanstvo u Kuvajtu i Sindikat pomoraca.
Sukob, prema njegovim riječima, traje neprekidno, s izmjenama napada i primirja od po sat vremena. Takvo iskustvo, kaže, ne može se mjeriti ni s čim što je dosad doživio u pomorskoj karijeri.
“Sukob traje po sat vremena, tada lete dronovi i projektili. Onda sve stane na sat vremena, kao neko primirje, pa opet ispočetka. Sve je jako dramatično, kao u nekom filmu ili videoigri, samo što je ovo stvarna situacija. Noći su posebno dramatične. Kad padne mrak, jasno se vidi kako protuzračna obrana para nebo, čuje se mnoštvo eksplozija i vide se bljeskovi na nebu i na tlu”, zaključio je pomorac Tadić.
