Ovogodišnji burzovni promet dionicama Podravke prošli je tjedan premašio 20 milijuna eura, što ih svrstava na sam vrh ljestvice najtrgovanijih na Zagrebačkoj burzi u 2024. Solidnu podršku likvidnosti te dionice, kao i u slučaju još nekoliko burzovnih perjanica, generira i sama kompanija u okviru programa otkupa vlastitih dionica. Od oko 122 tisuće protrgovanih dionica Podravke u prvih sedam i pol mjeseci kod svake desete (oko 13 tisuća komada) na strani kupnje bila je sama kompanija, izdvojivši za te kupnje približno 2 milijuna eura. U slučaju Hrvatskog Telekoma na trezorske kupnje otpada i nešto veći postotak ukupno protrgovanog volumena. U prvom polugodištu HT je stajao iza gotovo 28% ukupne količine dionica u prometu. Time je u vlastite dionice usmjerio oko 3,6 milijuna eura, a iako po tome i ove godine prednjači, to je znatno manje stjecanja u odnosu na 2023. kad je kupio više od 800 tisuća dionica vrijednih 21,2 milijuna eura.
Ipak, relativno gledano, u pogledu tih aktivnosti ove je godine rekorder pulska Arena Hospitality Group. Ona je do sredine godine na burzi kupila više od 28 tisuća vlastitih dionica ili čak 40-ak posto ukupne količine u prometu, s tim da u njezinu slučaju to znači uloženih nešto više od 900 tisuća eura.
Burzovne obavijesti o stjecanjima (i otpuštanjima) vlastitih dionica na dnevnoj su bazi – ne računajući periodične objave o financijskim izvješćima ili glavnim skupštinama – među najučestalijima na ZSE. Za to je ponajprije zaslužno upravo nekoliko kompanija koje imaju sustavnu politiku vezanu uz tzv. share buyback. Motivi i svrha usvajanja programa otkupa vlastitih dionica su različiti, a time i njihove izravne ili posredne koristi za društvo, odnosno dioničare. Takve programe već godinama imaju i u Valamaru, Adrisu, Spanu, Atlanticu…
Ove godine volumeni trezorskih kupnji uglavnom su manji nego u protekle dvije godine, s tim da Valamar i Span u 2024. uopće nisu stjecali vlastite dionice, dok ih je Arena jako intenzivirala. Usporedbe radi, nakon što je prije nepune dvije godine usvojio program otkupa (s predviđenim stjecanjem ukupno do 100.000 dionica) pulski je hotelijer lani na burzi kupio 16,6 tisuća ARNT-a, a ove je godine već do sredine kolovoza 47 tisuća, što je gotovo 60 posto ukupne količine u prometu tih dionica. Time je ujedno trezor društva ove godine nabujao s 1,3 na 2,2 posto ukupnog broja izdanih dionica.
Takva podrška potražnji odnosno likvidnosti sugerira i stav uprave kompanije o tržišnom vrednovanju (podcijenjenosti) dionice, a imajući u vidu i isplatu dividende u prošloj i ovoj godini, dioničari sve to iščitavaju kao pozitivne pomake, pa i uvažavanje kritika u pogledu korporativnog upravljanju. U kompaniji kažu da je taj program dio strategije za stvaranjem dodane vrijednosti za dioničare. Usmjeren je, među ostalim, na daljnje poboljšanje likvidnosti dionica, a provodi se “u sklopu programa nagrađivanja i zadržavanja zaposlenika i/ili drugih programa raspolaganja vlastitim dionicama koje usvaja Uprava uz odobrenje NO-a”.
Načelno, spremnost kompanije da trezorskim kupnjama podupire potražnju i likvidnost dionice povećava osjećaj sigurnosti, što je naročito važno na relativno plitkim tržištima poput našega. “Ako se pametno koriste, one su dobar alat od kojeg koristi mogu imati i investitori i sama kompanija”, ističe Đivo Pulitika, fond menadžer u Intercapital Asset Managementu (ICAM). Utoliko značaj i koristi “share buybacka” nisu baš jednoznačna priča.
Primjerice, najviše hrvatskih kompanija koje otkupljuju dionice čine to radi nagrađivanja zaposlenika, u prvom redu menadžera. U tom slučaju, kaže Pulitika, otkup se može promatrati i kroz prizmu troška (plaća tih zaposlenika) jer tvrtka daje novac, ali ukupan broj dionica se ne smanjuje. Korist za dioničare u tom slučaju je ograničena na povećanu likvidnost i, neizravno, na moguće veće zadovoljstvo i motiviranost menadžmenta za poticanje rasta kompanije, ističe. U slučajevima otkupa i potom poništavanja vlastitih dionica, pak, svaka preostala dionica predstavlja veći udio u kompaniji i pripisuje joj se veći dio dobiti te se tako u osnovi potiče njezina cijena. Dakako, to pretpostavlja da su investitori spremni platiti jednak omjer cijene i zarade po dionici (P/E), napominje ICAM-ov financijaš.
Najpoznatiji po tom pristupu kod nas je HT. Zbog spomenute koristi za dioničare taj se način često uspoređuje s isplatom dividende, tj. smatra se svojevrsnim ekvivalentom dividende, s tim da se vlastite dionice mogu koristiti (kao svojedobno Valamar) i za isplatu dividende umjesto gotovine.
U HT-u uz standardne isplate dividende otprije prakticiraju i kombinaciju otkupa i povlačenja dionica. U okviru važećeg 5-godišnjeg programa otkupa dionica (s dodijeljenih 80-ak milijua eura do 2026.) lani je kupljeno više od 800 tisuća (za 21 mil. eura), uz povlačenje 775 tisuća dionica u prosincu (na ukupno 78 milijuna). No, rekordna po tim aktivnostima i dalje je 2022. s kupljenih 980 tisuća dionica (za nepunih 24 mil. eura) i povučenih 1,27 milijuna komada.
”Time stvaramo dodatnu priliku za povrat sredstava dioničarima, a takav pristup pridonosi i poboljšanju kapitalne strukture Društva, stvarajući dodatnu ravnotežu u strukturi financiranja”, ističu u toj telekom kompaniji.
Neki dioničari, doduše, preferiraju dividendu bez da puno razmišljaju o dionici, dok oni skloni kombinaciji otkupa i poništenja dionica u tome vide i porezno optimalnije rješenje, ističe Pulitika.
