Tjelesno oštećenje može znatno utjecati na svakodnevni život, bez obzira je li nastalo zbog ozljede, bolesti ili profesionalnih rizika. Sustav mirovinskog osiguranja u Hrvatskoj predviđa posebna prava i financijsku potporu osobama s trajnim oštećenjem funkcije određenog organa ili dijela tijela.
Tjelesno oštećenje označava trajno narušenu funkciju organa ili dijela tijela, što može uključivati gubitak, značajnije oštećenje ili ozbiljniju onesposobljenost. Iako nije isto što i invaliditet, postotak oštećenja određuje se prema propisima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO). Pravo na naknadu priznaje se osiguraniku kojem je utvrđeno najmanje 30 posto tjelesnog oštećenja, ako je ono posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti.
Iznos naknade ovisi o postotku utvrđenog tjelesnog oštećenja i određuje se kao postotak od osnovice propisane HZMO-om. Prema podacima iz 2020. godine, osnovica je iznosila 1.590,01 kunu propisano u eure, a naknada se kreće od 12 posto osnovice za 30 posto oštećenja do 40 posto osnovice za 100 posto oštećenja.
Postupak ostvarivanja prava
Osiguranik pokreće postupak predajom službenog zahtjeva i prateće medicinske dokumentacije HZMO-u, koji potom upućuje na ocjenu radne sposobnosti i postotka oštećenja. Pravo na naknadu teče od dana nastanka oštećenja ako je zahtjev podnesen u roku od šest mjeseci, ili od prvog dana sljedećeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva s retroaktivnim priznanjem do šest mjeseci.
Ako je oštećenje posljedica bolesti, a ne rada, naknada prema Zakonu o mirovinskom osiguranju se ne dodjeljuje, ali osobe i dalje mogu ostvariti druga prava poput inkluzivnog dodatka, znaka pristupačnosti, besplatnog prijevoza ili specijaliziranih prijevoznih usluga.
HZMO ima pravo potraživati naknadu štete od osobe ili poslodavca koji je prouzročio oštećenje, uključujući troškove invalidske ili obiteljske mirovine, isplaćene naknade zbog tjelesnog oštećenja i troškove profesionalne rehabilitacije.
