Evo prijedloga: upaliti bager i do temelja sravniti kafić Jere Perića na bazenu Kolovare!
Ne samo njegov kafić, nego i onaj bespravni staklenik na terasi, i onaj derutni čvrsti prizemni objekt kojeg koriste Perić, Javna ustanova Zadarski sport i sportaši, i one betonske tribine… Tako bi se riješila lažna i nametnuta dilema oko toga treba li natječaj za koncesijsku dozvolu na bazenu, kojeg prošlo Gradsko vijeće nije htjelo raspraviti, usvojiti, poništiti ili raspisati novi.
Predlažem radikalno i, skromno mislim, najbolje rješenje. Cijeli taj prostor na pomorskom dobru, na mitskom Bazenu, ja bih potaracao na nulu i sve iznova napravio.
Predložio sam to i Željku Žilavcu, ravnatelju JU Zadarski sport na kraju intervjua kojeg je Zadarski.hr s njim nedavno napravio. Kako je reagirao? Bio je zatečen, zamislio se, ali nije rekao – ne.
Prije bagera, naravno, raspisao bih javni natječaj za mlade zadarske arhitekte (uključujući studente arhitekture) da ponude rješenje za bazen u 21. stoljeću. Postavio bih jasne i realne uvjete a u žiriju posjeo ljude koji znaju kako genius loci pretočiti u arhitektonski izraz. Tražilo bi se rješenje za novu zgradu paviljonskog tipa s ugostiteljskim sadržajem koja bi zadovoljavala potrebe svih korisnika, uključujući: rekonstrukciju i odmuljavanje jedinog gradskog pedesetmetarskog bazena, uređenje sportskih i rekreativnih zona, rušenje betonske i postavljanje montažne tribine, skidanje one užasne ograde (pomorsko dobro je zabranjeno ograđivati!), zabranu pristupa automobilima, obnovu zelenila… i kad sve bude završeno, na otvaranju bih organizirao natjecanje u ‘divljim‘ skokovima s jedine skakaonice u more na našoj obali, natjecanje s potencijalom da postane tradicionalno i Red Bull međunarodno.
Zašto ne? Grad ima novaca da ne zna što će s njim, a ovo bi sve skupa koštalo maksimalno nekih pet-šest milijuna eura, taman onoliko koliko je inflacija pojela u zadnje tri godine na blokiranom proračunu, upola koliko je zadnjih godina bačeno na udovoljavanje populističkih želja, skoro isto koliko će i ove godine biti potrošeno na političke dilove a da nitko neće znati ni kako ni zašto.
Osim toga, ako je prostor bazena tako mitski i neizostavan za gradski identitet, kao što se u njega zaklinju, onda taj prostor zaslužuje da se prema njemu odnosimo s najvišim respektom. U skladu s povijesnom tradicijom zadarskih gradskih kupališta u gradu bez poštene plaže i kupališta, ali i kao potvrda da je nova gradska vlast spremna uvesti novu paradigmu u svoj način rada.
Dakle, dubiozne odnose s Jerom Perićem jednom zauvijek staviti ad acta tako da se cijeli prostor podvrgne korjenitoj renovaciji te da dobije potpuno novo ruho i sadržaje. I onda, kada se obnovi, bazen i objekte prepustio bih na gospodarenje Zadarskom sportu, naravno, uz nova pravila igre, strogi nadzor i imperativ javnog interesa.
Kad je Zadarski.hr otvorio temu natječaja za dozvole na bazenu i drugim lokacijama na pomorskom dobru, instantno je na društvenim mrežama krenula hajka na nas novinare i našu redakciju. Pokrenuo se crno-bijeli svijet, u kojem se novinarima kopalo po privatnim životima uz optužbe da štitimo nekakvu mafiju, a na drugoj strani, kao naš antipod, Jere Perić je glorificiran kao ”žrtva”, ”gradska legenda”, netko tko štiti ”naš bazen” i ”gradski identitet”, i to tako što 30 i kusur godina krčmi javnu imovinu na štetu Zadranki i Zadrana koji ga financiraju.
Isti oni koji su napadali novinare, svih ovih godina dobro znaju kako Perić vara i Grad i državu, kako napola radi na crno, da je bazen dobio po mutnim političkim vezama, da tamo baš ništa nije njegovo, da je najbolja gradska lokacija na moru privatizirana, da ne pruža standard usluge na razini lokacije, da mu građani plaćaju struju i vodu, ali i da se može ponašati kao pistolero jer mu u gradu – i u Gradu – ”nitko ništa ne može”.
Slučaj Jere Perića zapravo predstavlja sve ono što se na pomorskom dobru ne bi smjelo događati, a u Zadru je legalizirano kao normalno stanje zadnjih trideset i nešto godina, za što je (opet) jedino i isključivo odgovoran HDZ.
Treba li se tako gospodariti najatraktivnijim gradskim lokacijama? Je li to model koji treba zadržati? Imali itko među navijačima Jere Perića tko bi dozvolio da se netko na njihovoj imovini ponaša onako kako se Perić ponaša na našoj, zajedničkoj? Bi li Jere Perić dozvolio da se netko na njegovoj imovini ponaša onako kako se on ponaša na javnoj imovini? Da mu netko od njegovih zaposlenika pred očima iz blagajne dnevnu uzme sto, dvjesto, petsto nefiskaliziranih eura i strpa u vlastiti džep?
Licemjerje nikome ne smeta dok se ne dotaknu tokovi novca. Kad se lova dovede u pitanje, onda se diže moralna panika, Jere Perić postaje legenda, njegovo poslovanje autentično, rad na crno prihvatljiv (”nećemo se držati zakona kao pijan plota”), a svi koji na to ukažu prikazani su kao eksponenti nekakve mafije i dušmani koje treba javno diskreditirati, po mogućnosti grafitima.
Problem je što priča o bazenu od prvog dana nije priča o Jeri Periću. Njegovo vrijeme je isteklo i on će prije ili kasnije završiti tamo gdje mu je i mjesto. Priča o bazenu je zapravo – na čemu Zadarski.hr od prvog dana inzistira! – priča o gradskoj upravi, priča o političarima i gradskim činovnicima koji bi trebali donositi i provoditi odluke u javnom interesu. Priča je to o funkcionalnoj i nefunkcionalnoj gradskoj upravi, o korumpiranoj i nekorumpiranoj gradskoj upravi, o sposobnoj i nesposobnoj gradskoj upravi, o staroj i novoj paradigmi.
Jere Perić je dijete rodijačkog kapitalizama, relikt prvobitne akumulacije i hajdučkog mentaliteta, matrica kako se pojedinci godinama bogate na javnoj imovini meandrirajući kroz sva pravila i zakone, a zauzvrat prodaju mantru kako je ”to njihovo” i na što oni ”imaju pravo”. Kako su oni ”nezamjenjivi”, ”gradske legende” i tko zna što sve ne. Riječ je u srži o kriminalnoj kulturi pod političkim protektoratom, o parazitiranju na javnoj sisi kojeg je razvila hadezeova gradska uprava, o aranžmanima u četiri oka gdje se dobiva ‘pinka‘, a pojedinci se nemilice bogate dok im građani plaćaju režijske troškove.
Vrijeme je da se takva praksa zaustavi, da se konačno podvuče crta i odluči hoćemo li i dalje raditi u operativnom sustavu Cose nostre ili ćemo stvari konačno uvesti u red. Što se mene tiče, nema sumnje, ali u gradskoj upravi ta je odluka još na dalekom štapu.
Tamo se najviše boje reakcije javnosti. Pa je već krenula strategija medijskog zatupljivanja s naručenim tekstovima u odabranim medijima kod kojih se iznenada probudio interes za temu koja je u zadarskom eteru već osam mjeseci. Pa onda izlaze s informacijama “iz Grada”, šalju se anonimne poruke “iz gradske uprave” u kojima se odgovornost relativizira i pokušava prebaciti na nadležno ministarstvo…
Strategija je stvoriti u javnosti balon dezinformacija u cilju smanjenja štete za nekontrolirano širenje metastaza na pomorskom dobru. Taj i takav trogrlićevski rukopis medijske manipulacije nova garnitura na čelu gradske uprave jako je dobro savladala i njime se sada koriste kao alatom za skretanje pozornosti dok grozničavo traže rješenje. Sama činjenica da javno nikad nisu reagirali na brojne tekstove Zadarskog.hr na tu temu, a sada u biranim medijima puštaju spinove, govore koliko su svjesni da su u govnima do nosa.
Ali sami su ih stvorili i sami se u njima baškare. Imali su prilika da ih se na vrijeme riješe, ali tada su htjeli misliti samo o izborima, ne i o danu poslije, pa sada kupuju vrijeme. Jer ne znaju kako skinuti Perića s vrata. Ne samo njega, nego cijelu onu skramu koja pluta oko njega i njemu sličnim ”igračima”, a to nisu ni laki ni bezopasni ljudi.
Dakako, uvijek postoji opcija ”ostavit ćemo to za neko drugo vrijeme”. Kada se, primjerice, bude gradio susjedni hotel (bivša zgrada ZJZ-a) ili će konačno rješenje za bazen tražiti unutar rješenja za Ravnice, kao što su neki arhitekti na natječaju to i predvidjeli. Što bi značilo odgoda odluke do u beskonačno. No ako je bazen naš, a jest naš, i ako je pomorsko dobro opće dobro, što nedvojbeno jeste, onda dileme nema. Onda prepreke nema.
Zato predlažem: Šime, upali bager i riješi problem. Napravite konačno nešto kako treba, u korist svih građana, a ne samo jednog lošeg ugostitelja.
