Andrej Plenković već gotovo desetljeće dominira hrvatskom politikom, ali njegova moć ne počiva samo na javnom autoritetu premijera i predsjednika HDZ-a. Iza te dugovječnosti nalazi se stabilna, pažljivo birana mreža ljudi iz sjene, onih koji ne traže reflektore, ali bez kojih sustav vlasti kakav danas poznajemo ne bi funkcionirao. Riječ je o kombinaciji starih političkih lisaca, diskretnih operativaca i pouzdanih činovnika moći, koji su s Plenkovićem od njegovih prvih dana na čelu stranke ili su mu se putem dokazali kao ljudi od apsolutnog povjerenja. Njihova snaga ne leži u popularnosti, nego u pristupu, iskustvu i lojalnosti.
“Svakako postoje ljudi koji kroje politiku stranke i rade strategiju kao i operativu, i za Vladu i za institucije povezane sa strankom, za državne tvrtke i tako dalje”, kaže nam izvor blizak vrhu HDZ-a. “Iako znamo kakav je premijerov stil i koliko je važan za sve, postoji ključna vrlina koja ga razlikuje od svih dosadašnjih šefova stranke.” Ta se vrlina, objašnjava izvor, sastoji u svjesnom delegiranju moći. “On ne želi i ne voli biti involviran u sve što se događa jer zna da bi tako izgorio. I tu dolaze ljudi o kojima me pitate.”
Ipak, naglašava, ništa se ne događa bez njegovog znanja. “To su sve ljudi od povjerenja. Ne postoji čovjek koji kroji stranačku politiku ili odrađuje važan zadatak a da mu premijer nije dao osobni politički blagoslov.” Plenkovićev model upravljanja razlikuje se od većine njegovih prethodnika. Dok su neki nastojali kontrolirati svaki detalj, on je izgradio sustav u kojem se jasno zna tko za što odgovara, ali i tko donosi konačnu odluku.
Stari lisci
U tom sustavu posebno mjesto imaju “stari lisci”, ljudi koji pamte sve faze HDZ-a i koji znaju kako politika funkcionira iznutra. Među njima se i dalje ističe Vladimir Šeks, čovjek koji je formalno izvan politike, ali nikada do kraja nije otišao. Šeksova uloga danas nije operativna, ali jest savjetodavna i korektivna. Njegovo poznavanje ustavnog sustava, stranačke geneze i političkih odnosa čini ga i dalje relevantnim sugovornikom, osobito u trenucima kada se povlače dugoročni potezi.
Uz Šeksa, nezaobilazno ime u Plenkovićevom okruženju je i Davor Božinović. Za razliku od većine ljudi iz sjene, Božinović je stalno u javnosti, ali njegova stvarna politička težina leži izvan kamera. Božinović je jedan od rijetkih ministara koji je preživio sve rekonstrukcije i krize. Njegova pozicija u sigurnosnom aparatu, ali i u upravljanju kriznim situacijama, čini ga jednim od ključnih stupova vlasti i čovjekom kojem premijer dugoročno vjeruje.
Analitičar Zoran Pucarić smatra da je Plenković s vremenom dodatno suzio krug ljudi kojima vjeruje. “Tenu Mišetić je sklonio kod Ursule von der Leyen u Brisel. Ostali su mu Marko Milić i Frka Petešić. A tu je i Krunoslav Katičić”, kaže Pucarić. “Oni baš nisu u javnosti prečesto”, dodaje, “ali to ne znači da nisu ključni.” Zvonimir Frka Petešić već godinama slovi kao jedan od najvažnijih operativaca u premijerovom okruženju. Njegov utjecaj ne proizlazi iz formalne funkcije, nego iz stalne blizine i povjerenja koje ima.
Frka Petešić je tip političkog igrača koji rješava probleme prije nego što postanu javni, koordinira, spaja i gasi potencijalne krize. Takvi ljudi rijetko dobivaju priznanje, ali su nezamjenjivi. Krunoslav Katičić predstavlja unutarnju logistiku sustava. On poznaje stranku, kadrove i mehanizme funkcioniranja institucija, a njegova snaga leži u organizaciji i tihoj provedbi odluka. Marko Milić dio je komunikacijskog i strateškog kruga. U eri u kojoj se politika vodi i kroz percepciju, njegov posao je jednako važan kao i klasično političko odlučivanje, a u HDZ-ove visine lansirao ga je upravo Plenković.
Nema stabilnosti bez njih
Premijer je svjestan da bez takvih ljudi ne bi mogao dugoročno održavati stabilnost. Upravo zato ih rijetko mijenja i još rjeđe javno eksponira. No, kako vrijeme prolazi, sve se češće postavlja pitanje: ima li među tim ljudima nekoga tko bi jednog dana mogao iskočiti iz sjene i preuzeti palicu. Za sada, odgovor je neizvjestan. Većina Plenkovićevih ljudi iz sjene nema politički kapital u javnosti, niti ambiciju da se izloži. Njihova moć proizlazi upravo iz pozicije u pozadini. Ipak, kako se Plenkovićeva era bude približavala kraju, njihova uloga u odabiru budućeg vodstva HDZ-a bit će presudna. Oni možda neće biti kandidati, ali će znati tko jest.
Pucarić pritom s dozom ironije govori o povratku starih imena. “Mate Granić je, nadam se, otišao u mirovinu. Kad slušaš njegove izjave kako je riješio i rat i Podunavlje, naprosto je šteta da ga ne pošalju na Grenland da riješi krizu”, kaže. Poruka je jasna: budućnost HDZ-a neće se graditi na mitovima prošlosti, nego na sustavu koji Plenković ostavlja iza sebe. A taj sustav, koliko god bio personaliziran, ne čine samo javna lica. Čine ga ljudi iz sjene – tihi, uporni i lojalni. Jer u politici, kao i u šahu, kralj je vidljiv. Ali partiju često odlučuju figure koje stoje jedan potez iza njega.
