Razgovor s vrhunskim hrvatskim stručnjakom za obranu i sigurnost, Kristijanom Ilovačom, o izgradnji Hrvatske kao „regionalnog sidra“ i nužnosti jačanja utjecaja Hrvatske na nekoliko geopolitičkih razina uz istovremeno izbjegavanje pretjeranog izlaganja svemu što je protivno nacionalnim interesima, ostati fleksibilni, odani savezima te fokusirani na lokalnu sigurnost. Intervju je za portal Geopolitika news obavio naš stručni analitičar Bruno Rukavina, a sada objavljujemo njegov prvi dio
Kako komentirate prvih 50 dana američkog predsjednika Donalda Trumpa?
Prerano je za cjelovitu procjenu jer se njegovo djelovanje doima istodobno pragmatično i razorno s jasno naglašenim prioritetima i interesima SAD-a ispred multilateralnog konsenzusa – „Amerika na prvom mjestu“. Do sada nije viđeno takvo potresanje tradicionalnih saveza, forsiranje domaćih gospodarskih prioriteta i provedba transakcijske vanjske politike. Prve naznake ukazuju na turbulentan početak, obilježen potezima koji već uznemiruju izvršnu vlast, slabe europsku sigurnost i donekle narušavaju globalni poredak.
Mnogi su iznenađeni takvim pristupom ali dovoljno je da pročitaju jednu od njegovih knjiga „Great Again: Kako podići na noge našu onemoćalu Ameriku“. Izdana je uoči njegova prvog mandata i puno toga je u knjizi objašnjeno. Ukratko, navodi svoj stav prema ilegalnim migracijama i naglašava kako se neće baviti istim onim igricama koje su političari igrali desetljećima – samo pričaju, a ništa ne rade, dok interesne skupine i lobisti diktiraju kakvi zakoni trebaju biti. I tada je odlučio uzdrmati strukture na obje strane političkog spektra naglašavajući kako želi Ameriku natrag na pozornici, želi joj vratiti slavu i blagostanje i osigurati da ih saveznici poštuju, a neprijatelji se boje.
Dakle, nema mjesta čuđenju i iznenađenjima, s obzirom na to da je većinu svojih trenutačnih postupaka najavljivao mjesecima prije preuzimanja mandata te koncept Amerike na prvo mjestu predstavlja „normalan“ koncept kojeg bi se lider svake države trebao držati, a Trump ga za razliku od ostalih jasno i neposredno komunicira te na suptilan način govori da SAD najprije moraju biti snažne u vlastitom dvorištu kako bi bile snažne na globalnoj sceni.
Meter: Od danas počinje trgovinski rat SAD-a i EU-a. Zašto Trump ne popušta i tko će pobijediti?
Kakve poteze uskoro možemo očekivati?
Odlučne. Već vidimo da je počeo pritisak na saveznike unutar NATO-a da povećaju obrambene izdatke ili ponovne pregovore o trgovinskim sporazumima.
Kada govori o ovim pitanjima mnogi to tumače kao retoričke ispade i odbacuju ih, međutim to je vrlo površna ocjena i puno bolji je oprezan i realan pristup u tumačenju narativa Trumpa, jer nedvojbeno pokazuje namjeru i otvoreno govori o svojim namjerama koje ponovno, u prvi plan, stavljaju nacionalne interese SAD-a, poglavito gospodarske i vojne. Što kaže da će napraviti, on će to i napraviti ako SAD ima interesa od toga.
Koliko se sadašnja geopolitička strategija SAD-a razlikuje od prethodnih administracija?
Promjena je značajna — manje ideološka, a više usmjerena na merkantilne interese — iako ostaje kontinuitet u percepciji Kine i Rusije kao dugoročnih strateških izazova. Geopolitička strategija SAD-a pod Trumpovim vodstvom 2025. ističe unilateralizam, ekonomski nacionalizam i smanjenu predanost tradicionalnim savezima, u jasnom kontrastu s pristupom prethodnih administracija. Dok se Joe Biden fokusirao na obnovu multilateralnih institucija i suprotstavljanje Kini kroz koalicije poput AUKUS-a i Quada, a politika Baracka Obame bila usmjerena na diplomatski angažman (primjerice, nuklearni sporazum s Iranom),
Trump ide prema sklapanju izravnih dogovora i korištenju američke moći bez posrednika, što u prvom planu objašnjava i Trumpov odnos prema Ukrajini, Kanadi i Grenlandu – državama poznatim po svojim sirovinama i energentima.
Trenutačnu geopolitičku strategiju SAD-a potrebno je promatrati u širem kontekstu od onoga koju nam ponekada mediji prenose, točnije u trenutnoj geopolitičkoj strategiji možemo jasno pratiti usklađivanje gotovo svih postupaka nove administracije s ključnim geoekonomskim interesima SAD-a.
Tjedna analiza Zorana Metera: Ukrajinska zemlja ide Rusiji, resursi SAD-u, dugovi EU-u, a slava Ukrajini
Njegov pristup također se razlikuje od Bushovog neokonzervativnog intervencionizma, odbacujući izgradnju nacija u korist strateškog povlačenja iz manje važnih obveza. Ključni stupovi aktualne strategije vjerojatno uključuju ekonomski pritisak na Kinu, preispitivanje podjele tereta unutar NATO-a te davanje prioriteta energetskoj neovisnosti.
Upravo pojam energetska neovisnost barem djelomično objašnjava odnos SAD-a prema Rusiji i Kini, gdje je jedna od njih regionalna vojna sila, poznata po svojim sirovinama i energentima te ujedno graniči s Europskom unijom, dok druga drži svijet u neizvjesnosti kada su u pitanju rijetki minerali, ključni za proizvodnju čipova i ostalih komponenti krucijalnih za high-tech industriju.
Također, situacija Kina-Tajvan bi također trebala biti na vrhu liste prioriteta, posebno zbog toga što se najveći broj čipova koji se koristi na globalnoj razini proizvodi upravo na Tajvanu – baš u regiji na koju Kinezi, kako često znaju reći, polažu teritorijalno pravo. Treba biti svjestan i činjenice da postoje određene tvrtke registrirane za čipove i u Europi, ali one se većinom bave isključivo dizajnom istih, dok se oni fizički proizvode u neposrednoj blizini glavnog američkog izazivača.
Meter o sinoćnjoj ‘eksploziji u Ovalnom uredu’ i onome što bi se moglo dogoditi u Europi
Koji su ključni sigurnosni izazovi s kojima se SAD trenutno suočava?
SAD se suočava s mješavinom tradicionalnih prijetnji u nastajanju. Suparništvo velikih sila: ekonomski i vojni uspon Kine, posebno u Indo-Pacifiku, i hibridna agresija Rusije (npr. Ukrajina, kibernetički napadi) na vrhu su popisa trenutnih sigurnosnih izazova.
Slijedi globalni terorizam. Iako su manje istaknuti, nedržavni akteri poput podružnica ISIL-a i dalje predstavljaju rizik, stavljanje narko-kartela na popis terorističkih organizacija je najznačajnija stavka kojom se objavljuje rat svim akterima koji su na bilo koji način povezani s trgovinom, prijevozom, proizvodnjom droge koje uništava i slabi kako psihofizički tako i ekonomski kroz pranje novca i financiranje svih ostalih kriminalnih aktivnosti. U tom smislu može se očekivati veliki politički pritisak na zemlje Latinske Amerike.
Slijede kibernetička sigurnost – hakiranje, ransomware i dezinformacijske kampanje koje sponzoriraju države izvana s ciljem prijetnje kritičnoj infrastrukturi i demokraciji. Ako spomenemo klimatsku sigurnost, to u slučaju SAD-a znači rat za resurse, a migracije i ekstremni vremenski uvjeti opterećuju vojne i gospodarske resurse.
Domaća nestabilnost znači političku polarizaciju i dezinformacije koje slabe nacionalnu koheziju, neizravno utječući na učinak provedbe vanjske politike. Sve to je međusobno povezano s tehnološkom dominacijom Kine koja zahtijeva stalnu pozornost.
Zoran Meter: Mijenja se igra. Evo što svijetu spremaju Trump i Putin
Europa je u svojevrsnom šoku. Kako vidite daljnji razvoj odnosa između SAD-a i Europe, ako govorimo o Europi u jednini, umjesto o nacionalnim europskim državama?
Odnos SAD-a i Europe je na raskrižju. Europa nije potpuno jedinstvena – nacionalni interesi, npr. francuska autonomija naspram poljskog atlantizma još uvijek je fragmentiraju – ali EU i NATO pružaju polu-kohezivni okvir. Trumpov povratak signalizira poticaj Europi da preuzme veću obrambenu odgovornost, što potencijalno zateže veze.
Njegov skepticizam prema NATO-u i usmjerenost na bilateralne dogovore mogli bi oslabiti multilateralno povjerenje, dok europska težnja za “strateškom autonomijom”, primjerice novi obrambeni planovi, sugerira postupno odvajanje. Ipak, zajednički interesi – suprotstavljanje Rusiji i Kini, suradnju održavaju živom. Očekujemo više transakcijsko partnerstvo s Europom koja se mora obrambeno ujediniti, ozbiljno prihvatiti novu realnost i ne biti u „oblacima“.
Sve u svemu, tenzije između SAD-a i Europe će se smanjiti, a razloga za to je nekoliko. Najprije je važno naglasiti da Trump voli kao sugovornika imati nekoga snažnoga i ravnoga sebi pa je moguće za zaključiti kako priželjkuje da EU iznjedri novog lidera koji bi baš poput njega vratio u političke krugove jasnije i neposrednije kanale komuniciranja i donošenja odluka, što je u slučaju EU iznimno teško.
EU je ekonomski div koji ima snažne trgovinske i gospodarske veze sa SAD-om te je to još jedan od razloga zašto je EU važna Trumpu, pored onoga da mu je potrebna jaka Europa kao protuteža ostalim akterima u tom dijelu svijeta. Europska unija imaju jaku dijasporu koja dugi niz godina djeluje na američkom tlu, a u tom kontekstu zanimljivo je promatrati trenutni odnos i jačanje odnosa s Italijom kao jednom od ključnih zemalja za očuvanje odnosa unutar Europske unije.
Militarizacija Europe: Umjesto vojnog tigra, savez 28 militariziranih mačkica (1. dio)
Pozicioniranje Hrvatske u kontekstu američke i europske geopolitike je izuzetno važno i gdje smo trenutno?
Hrvatska se nalazi na strateškoj poveznici – članica je NATO-a i EU-a koja povezuje jugoistočnu Europu, Mediteran i srednju Europu. U očima SAD-a pouzdan smo saveznik u nestabilnoj regiji i podupiremo zapadne ciljeve poput obuzdavanja ruskog utjecaja i stabilizacije Balkana.
Za Europu uloga Hrvatske u Schengenu i eurozoni jača njezinu integraciju, iako nije gospodarska niti vojna sila na prvoj liniji poput Njemačke ili Francuske. Navedeno treba iskoristiti i istaknuti važnost svog geografskog položaja. Hrvatski izazov je uravnotežiti solidarnost EU-a s bilateralnim odnosima SAD-a ako se transatlantski prioriteti raziđu. Hrvatska kao država koja nije teritorijalno i demografski velika poput nekih drugih država članica EU, ima olakotnu okolnost da je u prilici svoje odluke donositi jednostavnije i operativnije što uvelike jača našu ulogu u vremenima u kojima se određene odluke moraju donositi „od danas do sutra“.
U kontekstu europske geopolitike, važno je još jednom naglasiti kako Hrvatska predstavlja vanjsku granicu EU-a u regiji te u slučaju bilo kakvog oblika previranja igra ključnu ulogu u stabilnosti svojeg susjedstva, bilo da je riječ o europskim integracijama ili migrantskim pritiscima. Hrvatska jednim manjim dijelom doprinosi donošenju odluka u EU, jer imamo svoje predstavnike u svim europskim institucijama koji bi posebno trebali obratiti pozornost na hrvatske nacionalne interese, koliko im njihove funkcije uopće dopuštaju.
Na Zapadu ništa novo: Oluja iznad dviju obala Atlantika
Koliko je Hrvatska relevantna za SAD u sigurnosnim i obrambenim pitanjima?
Važnost Hrvatske za SAD je skromna, ali značajna. Kao članica NATO-a RH pridonosi kolektivnoj obrani, posebno na jugoistoku Europe gdje je stabilnost i dalje interes SAD-a. Naš položaj na Jadranu nudi logističku vrijednost – moramo razmišljati o pomorskom pristupu ili energetskim rutama, npr. LNG terminali, a usklađivanje omogućava kontrolu nad prodorima drugih aktera u jugoistočnu Europu. Međutim, Hrvatska nije okosnica poput Poljske ili Turske. Naša teritorijalna veličina i nevelika vojna težina ograničavaju i stratešku težinu RH.
Zato je za Hrvatsku ključno jačanje obrambenog sektora kako bismo u narednom razdoblju postali jedna „malena sila“ koja ima svoju komparativnu prednost, posebno ako Hrvatsku promatramo kao potencijalni logistički i energetski hub u ovom dijelu Europe. Kapitalna ulaganja na hrvatskom tlu, poput LNG terminala, donose Hrvatskoj određenu sigurnost u slučaju bilo kakvog sukoba, bio on oružani ili ne, jer je gotovo uvijek u interesu SAD-a i ostalih država koje investiraju značajnija sredstva, da se infrastruktura poput one na LNG terminalu zaštiti pod svaku cijenu.
Hrvatska obala zauzima većinski dio istočne jadranske obale koja je i kroz povijest predstavljala strateški interes velesila u ovom dijelu svijeta – izlazak na toplo more, luke, sigurnosni i gospodarski potencijal, samo su neke od prednosti naše obale pored turističkog potencijala, na koji se gotovo isključivo oslanjamo.
Zoran Meter: Hoće li biti rata?
Ipak, može li Hrvatska iskoristiti svoju poziciju članice EU i NATO-a za jačanje utjecaja u svom susjedstvu, a pritom ne mislimo samo na jugoistočno susjedstvo, već i na mediteransko i srednjoeuropsko?
Da, Hrvatska ima poluge da osnaži svoj značaj. NATO joj daje vojni kredibilitet, a EU nudi gospodarsku i diplomatsku moć. Uspjeh ovisi o proaktivnoj diplomaciji kao što su razne organizacije summit-a ili posredovanje u sporovima. Članstvo nije dovoljno i potreban je proaktivan pristup u diplomaciji što podrazumijeva strateško djelovanje unaprijed, umjesto pasivnog reagiranja na događaje.
Takav pristup zemlji omogućuje oblikovanje međunarodne agende, gradi savezništva, potiče vlastite interese i skupinu potencijalnih prijetnji. Umjesto čekanja na krizu, proaktivna diplomacija uključuje iniciranje dijaloga, promicanje vlastitih inicijativa i prisutnost u ključnim forumima. Time se jača globalna vidljivost, kredibilitet i utjecaj zemlje, čime se stvara povoljnije okruženje za političko, gospodarsko i sigurnosno pozicioniranje.
To iziskuje dodatne napore i ulaganja u našu diplomaciju te jačanje posebno dijela vezanog za gospodarsku, vojnu i znanstvenu diplomaciju, kako bismo na ta mjesta kao država slali specijalizirane stručnjake s potrebnom ekspertizom u tim područjima.
Tjedna analiza Zorana Metera: Pseudo-ratoborni stav Europe kao pokušaj izlaska iz ‘strateške tuposti’
Naša jadranska obala nas ucrtava i na mediteransku kartu s obzirom na to da bi se ulaganjima u kapacitete naših domaćih luka rasteretili kapaciteti koje trenutno zauzimaju malteške luke, poglavito kada je u pitanju trgovina robama i dobrima. Naš energetski i prehrambeni potencijal jača naš utjecaj u srednjoeuropskim interesnim krugovima.
Nastavlja se.-
