Kao glavni urednik specijaliziranog portala Geopolitika news imao sam veliku profesionalnu i osobnu čast obaviti razgovor s proslavljenim umirovljenim visokim časnikom Hrvatske vojske, sudionikom slavnog i pobjedničkog Domovinskog rata, strateškim planerom velebne Vojno-redarstvene operacije „Oluja 95“, i jednostavno – najvećim od najvećih – admiralom Davorom Domazetom Lošom!
Čast mi je i zahvalnost prema uvaženom sugovorniku na danoj mi prilici za ovaj razgovor tim veća – što se ove godine obilježava okrugla – 30. obljetnica „Oluje“. Ovdje svakako moram spomenuti, a s obzirom kako je uvaženi admiral rođeni Sinjanin – da se sutra u Sinju održava i čuvena Sinjska alka, također okrugla – 310. po redu – u spomen velike pobjede hrvatskog naroda Cetinske krajine nad osmanlijskim osvajačima koji su od 7. do 15. kolovoza 1715. godine opsjedali Sinj, i u slavu Gospe Sinjske koja je tada, na blagdan Njenoga uzašašća, sačuvala grad od pada u ruke višestruko brojnijeg neprijatelja.
Time ovaj razgovor, vjerujem ne samo za mene – dobiva i posebnu dodanu vrijednost, a jednako tako i zbog činjenice da će ovom prigodom cijenjeni admiral reći i nešto što nikada dosad nije rekao ni za jedan drugi medij.
Foto: Davor Domazet Lošo i Zoran Meter
- Poštovani g. admirale, najprije Vam se želim zahvaliti za dragocjeno vrijeme koje ste za odvojili za ovaj razgovor! Krenimo odmah i s prvim pitanjem. Ovih dana obilježavamo 30. obljetnicu VRO Oluja. Objasnite nam njezinu stratešku važnost u Domovinskom ratu?
Na najvećoj strateškoj razini najvažnije je naglasiti činjenicu da je VRO Oluja spašavanje srpskih života od srpske zločinačke politike. Kako je do tog spašavanja došlo? Britanska geopolitika u svojim zakulisnim igrama je planirala zajedno s Beogradom uhvatiti nas na strateškoj razini u zamku, odnosno da prilikom Oluje dođe do otprilike 40 do 50 tisuća mrtvih srpskih žrtava, s čim bi se pokazalo i konstruiralo kroz propagandu da Hrvati ne mogu imati državu.
Još je važno naglasiti da je VRO Oluja izvedena po najsuvremenijoj doktrini ratovanja, odnosno 4. dimenziji ratovanja u realnom vremenu s bespilotnim letjelicama i 3. dimenziji ratovanja, zrakoplovstvom, koje je također odigralo važnu ulogu na strateškoj razini kad je izvršen obezglavljujući udar na srpske snage. Ova dva aspekta su najvažnija za stratešku razinu i proučavaju se na vojnim učilištima diljem svijeta.
- Je li bilo iznenađenja prilikom izvođenja VRO Oluja? Je li postojao određen aspekt u implementaciji Oluje, a da mu se niste nadali?
Odgovor na ovo pitanje povezano je prethodnim odgovorom o 4. dimenziji ratovanja (realno vrijeme i elektronsko djelovanje). Iznenađenja oko toga hoće li Oluje biti, nije bilo. Znalo se da će se dogoditi i to je srpska strana znala. Ono što nisu mogli znati na strateškoj razini to je doktrina koju smo mi primijenili, a to je doktrina integriranog bojišta u kojoj je 4. dimenzija ratovanja ključan elemenat. Srpske snage su bile pretežito u 2. dimenziji ratovanja (kopnene snage), a mi smo vodili rat u 4. i 3. dimenziji. Nadalje, Srbi nisu razumjeli pojam tzv. obrnute bitke, odnosno ne frontalan napad na obrambene linije, nego su naše snage napravili napad dolinom Une i Dinarom smo se spustili u Knin.
- Često se spominje u javnosti, a i vi ste sad spomenuli, da se VRO Oluja izučava na vojnim učilištima diljem svijeta. Što se sve oko Oluje izučava, odnosno koji su najvažniji aspekti VRO Oluje koje bi svi trebali znati?
Važno je naglasiti kako se rat dobiva i gubi na razini strategije. Dakle, ako je srpski cilj da se u izvođenju Oluje pobije 40 do 50 tisuća Srba, onda je naša protu-strategija da to ne učinimo. Kako su Srbi znali za Oluju, koja je idejno isplanirana još 1993. godine, Srbi su počeli uvježbavati evakuaciju stanovništva. Postoje i snimke i sve je evidentirano i snimljeno upravo s bespilotnim letjelicama. Dakle, ako ne želimo da se ostvari srpski cilj koji je htio žrtvovati Srbe, hrvatska protu-strategija je onda spašavanje Srba od te srpske zločinačke politike. Navedeno se moglo ostvariti samo s koridorima, koji su spašavali Srbe. Čak je bilo promišljanja da se Oluja naziva Operacija Četiri vrata. U implementaciji Oluje ostavila su se 2 koridora (ili vrata) na južnom dijelu i 2 na sjevernom dijelu. Ključna stvar oko koje smo pazili prilikom izvođenja VRO Oluje je da se ti koridori spasa ne zatvore. Ako bi se zatvorio koridor, onda bi se pomiješala vojska i narod i nastao bi kaos, ali još važnije onda bi se u međunarodnom pravu otvorila mogućnost napada na koridore, jer tad bi ti koridori postali vojni cilj. Ali naravno, propaganda je bila spremna i ne bi se govorilo o vojnom cilju, nego samo o tome kako se pobilo 40 do 50 tisuća Srba. Zato su hrvatske vojne snage dobile točnu uputu do koje geografske točke mogu doći i ne smiju je ni po koju cijenu prijeći kako bi se tako spasili srpski civili i vojska.
Danas se vidi važnost koridora u sukobima diljem svijeta, iako ih malo tko implementira i dopušta protiv svojih neprijatelja, što govori o moralnoj i etičkoj poziciji Hrvata u Domovinskom ratu. Nadalje, ne može se ne uvidjeti i primjena učenja iz knjige Umijeća ratovanja Sun Tzu od strane Hrvatske. Neprijatelju se uvijek mora dati mogućnost da se povuče ili da ostane i bori se. Ako mu zatvoriš mogućnost povlačenja (koridore), neprijatelj uvijek može zauzeti pozicije i krvavo se boriti do smrti. Srbi su imali slobodan izbor: ostati i boriti se, ostati i živjeti u Hrvatskoj ili otići koridorima dalje.
- Koje je sve tehnološke vojne inovacije Hrvatska posjedovala nakon Domovinskog rata (bespilotne letjelice…) ? Kako je Hrvatska izgledala iz vojnog aspekta nakon Domovinskog rata?
Iako smo bili u mnogočemu ograničeni, razvili smo sve što smo mogli za tadašnji kontekst i ograničene resurse kako bismo obranili i oslobodili državu. Sve što smo mogli maksimalno smo iskoristili. Primjerice, u kontekstu Oluje u 3. dimenziji ratovanja (zrakoplovstvo), naši piloti su izvršili obezglavljujući udar napadom na 1) radio-komunikacijsko čvorište na Ćelavcu; 2) srpsko zapovjedno mjesto 18. brigade kako bi što prije naše snage izbile na zračnu luku Udbina, što je također bilo važno jer su srpske snage planirale zračne napade na energetsku infrastrukturu u Hrvatskoj (rafinerije nafte); 3) zapovjedništvo 39. korpusa na Banovini (Banovski Grabovac) odakle se mogao raketirati Zagreb. Sve mete su uspješno neutralizirane preciznim udarima hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Ono što je ovdje važno naglasiti je da su naši piloti tad bili toliko obučeni da su izvodili dva i više napada u jednom danu, što danas ne čine niti najobučeniji piloti NATO saveza. Dakle postigla se multiplikacija snaga u toj 3. dimenziji rata jer su piloti napadali neprijateljske snage više puta u istom danu.
Za kraj je važno naglasiti i da je Hrvatska uvela modularnu strukturu snaga jednog integriranog bojišta, što se i danas baštini u Oružanim snagama RH. Ona se temelji na namjensko organiziranim snagama (NOS). Stvaraju skupine od različitih područja i integriraš ih na jednom bojištu u izvršenju jednog određenog zadatka na tom bojištu. Zapovjednika nema uvijek unaprijed, nego se on određuje u tom trenutku, s obzirom na ciljeve i kontekst situacije na terenu te on zapovijeda samo dok je ta specijalna operacija na snazi, a kasnije se sve vraća u početno stanje. Navedeno je danas u određenim segmentima strukturirano i u NATO savez, a sve na temeljima Oluje koju smo mi planirali.
- Kakva je bila uloga međunarodne zajednice kad je u pitanju VRO Oluja? Tko su bili saveznici, a tko „veto igrači“ u VRO Oluja?
Saveznici i „veto igrači“ su ostali isti tijekom cijelog Domovinskog rata, uključujući VRO Oluju. Kolektivni Zapad je bio protiv Hrvatske, a jedino tko nas je podržavao i podupirao tijekom cijelog Domovinskog rata je bila Ruska Federacija.
Slobodno (vojno) djelovanje Slobodana Miloševića po SFRJ pustio je Zapad, naročito njegovi zaštitnici u anglosaksonskom svijetu (koji će ga na kraju izdati kao što su sve izdali, a vidjet ćemo hoće li Miloševićeva sudbina dočekati i Zelenskog). SAD i Velika Britanija stvaraju ratove i determinirani kaos s pomoću kojeg vladaju svijetom, a u Jugoslaviji su zauzeli njima najvažnije Kosovo, dok je Srbima dopuštena Republika Srpska. Nakon dvije propale Jugoslavije, svaka nova Jugoslavija bila je korak prema Velikoj Srbiji i konačnom rješavanju pitanja Hrvata. Naravno, Francuska je držala stranu Velike Britanije. VRO Oluja uništila je oba britanska projekta: i Jugoslaviju i Veliku Srbiju.
Ovdje je još važno kako Sjedinjene Američke Države nisu pružale nikakvu plansku ili operativnu pomoć Hrvatskoj. Predsjednik Franjo Tuđman je odlučio krenuti u oslobođenje Hrvatske, a Amerikanci su rekli da sve radimo na svoju ruku. Dakle, VRO Oluja je isključivo projekt Hrvatske kako bi se spasili srpski životi.
Jedini tko nas je uistinu tad pomogao je Rusija. Pobjeda Hrvatske je ostvarena s ruskim oružjem.
Malo je poznato kako je Hrvatska imala ruski sustav zemlja-zrak S-300 u Domovinskom ratu, koji nije bio kompletan sustav, iako je prikazan na mimohodu na Jarunu. Srbi su vidjeli S-300 sustav i iz Beograda su tražili potvrdu od Rusije je li taj sustav kompletiran i operativan? Odgovor Moskve Srbiji je bio potvrdan: Sustav S-300 u Republici Hrvatskoj je operativan. Ovo je bio izuzetno važan ruski odgovor za Hrvatsku jer Srbija nije zbog te informacije upotrijebila svoje zrakoplovstvo za vrijeme izvođenja VRO Oluja. Dakle, iako ruski sustav S-300 nije bio kompletiran, Rusija je obavijestila Srbiju kako je sustav kompletiran i operativan za vojno djelovanje ako Srbija odluči napasti Hrvatsku zračnim snagama. Navedeno pokazuje da je Rusija bila uz Hrvatsku i vojno-tehnološki, ali i moralno-diplomatski za vrijeme Domovinskog rata.
- Malo tko za vrijeme obljetnice VRO Oluje priča o Planu Z4. Što se s njim predviđalo i zašto su ga Srbi odbili?
Više je razloga. Jedan očiti je da do odbijanja Plana Z4 dolazi jer su Srbi htjeli mnogo više od onog što se u Planu Z4 spominjalo. Drugi razlog su planovi Srbije (pod pokroviteljstvom i dogovoru sa Zapadom) da dođe do napada Hrvatske na SAO Krajinu kako bi došlo do ubijanja 40 do 50 tisuća Srba. Dakle, planovi Srbije nisu imali nikakvo primirje niti mir u planu, pa tako niti sporazumno rješenje Plan Z4 jer s njim ne bi došlo do hrvatskog napada i pokušaja Srba da prikaže Hrvate u toliko negativnom svjetlu da im se državotvornost stavi pod upitnik.
Nadalje, Srbi su dobili uputu od međunarodnih pokrovitelja po kojoj se moraju braniti izdržati oko 6 dana hrvatske napade kad krene Oluja. Nakon tih 6 dana, Velika Britanija i Francuska (u široj Zapadnoj diplomatskoj koaliciji) će započeti veliku diplomatsku ofenzivu s kojom će se zaustaviti VRO Oluja i nakon toga Hrvati više nikad neće dobiti priliku da oslobode svoj teritorij. To je svojevrstan Plan A za Srbe bio – obrana SAO Krajine 6 dana. Plan B bi nastupio ako ne može doći do obrane SAO Krajine (što se vidjelo odmah u nekoliko sati), a riječ je o ubojstvu 40 do 50 tisuća Srba preko kojih bi se negirala hrvatska državnost. U ovim srpskim planovima Plan Z4 nije igrao nikakvu ulogu jer je bio sporazumni mirovni plan, kojeg Srbi nisu htjeli. Zato što su imali Plan A (srpska vojna obrana SAO Krajine i anti-hrvatska Zapadna diplomatska ofenziva) i Plan B (izazvati zločin nad Srbima), Srbi u Kninu i Beogradu odbijaju mirovni Plan Z4.
- Zašto Beograd nije krenuo u pomoć SAO Krajini kad je počela VRO Oluja? Jesu li znali da ne mogu pomoći ili su imali neke druge političke računice?
Prilikom pripreme i planiranja VRO Oluja razmišljali smo o različitim srpskim reakcijama i njihovim mogućnostima jednom kad VRO Oluja krene. Ono što su Srbi mogli napraviti je napasti Hrvatsku na istoku u Podunavlju. To se ne govori kod nas, ali je operacija Oluja imala i obrambeni aspekt, a ne samo oslobodilačko-napadački aspekt. Obrambeni dio Oluje se provodio u Slavoniji u slučaju da se uključi JNA iz Srbije i krene na Hrvatsku s istoka. Zato su 5. i 3. gardijska brigada bile pozicionirane u Slavoniji u slučaju potencijalnih srpskih napada s istoka i to na takvoj operativnoj razini da nikakav srpski napad iz ovog smjera nije mogao proći. Kroz BiH srpske snage nisu mogle provesti napadačka djelovanja zbog koridora kroz koje se provodila evakuacija i spašavanje civila te bi im se stvorio logistički kaos.
- Koja je uloga Srebrenice i Bihaća prije početka VRO Oluje? Jesu li oni potencijalan povod početka VRO Oluje?
Srebrenica i Bihać su povezani s Bljeskom, a potom i s Olujom. Važno je napomenuti da su i Bljesak i Oluja sastavni dijelovi jednog strateškog dokumenta kojeg sam s još nekoliko kolega napisao u Obavještajnoj upravi. Naslov dokumenta je: Strateška napadna operacija za oslobađanje okupiranih područja RH pod nadzorom UNPROFOR-a. Dakle, sve je u tom dokumentu obuhvaćeno i ono što će se osloboditi s Bljeskom i Olujom i ono što će se osloboditi s mirnom reintegracijom Podunavlja. Međutim, kako su se stekli uvjeti da se Bljesak izvede samostalno, do nje je došlo ranije, 1. i 2. svibnja 1995. godine. To je bio prvi veliki srpski poraz i primijenjena je modularna struktura snaga jednog integriranog bojišta. Bljesak je uvertira za Oluju. Nakon Bljeska sastaje se srpski političko-vojni vrh i dogovara se da će se riješiti problemi u pozadini, a to su između ostalog bili Srebrenica i Bihać. Nakon što su riješili Srebrenicu, ponovno su krenuli na Bihać, što Hrvatska nije mogla samo gledati. To je još jedan od razloga da se Hrvate uvede u implementaciju VRO Oluje i srpskih zločinačkih planova.
- Može li se reći da je Oluja bila i poruka Srbiji, ali i Zapadu – da Hrvatska zna samostalno rješavati „krizna žarišta“ i bez međunarodne podrške?
Može, naravno. Dodatna potvrda ove hipoteze je mirna reintegracija Podunavlja. Srbi su imali jasnu informaciju: ako se istočna Slavonija neće riješiti mirno, onda ćemo je mi osloboditi još brže nego što smo Olujom SAO Krajinu oslobodili. To je bila operacija specijalnog ratovanja nazvana Manjinjorgo (naziv za mitsko biće, kao babaroga u primorskim i dalmatinskim krajevima). Ako ova operacija specijalnog ratovanja ne bi dala rezultate, onda bi išla prava vojna operacija tipa VRO Oluje i ona je u planu nazvana Vatrene kočije (jer bi se radilo o vatrenim smjerovima napada od početka obrambenih srpskih linija do Dunava s dvije strane, odnosno neprekidna topničko-raketna vatra dok između njih prodiru brze oklopno-mehanizirane jedinice), što sam ja postavio kao naslov, a Tuđman je potpisao tu vojnu operaciju (do koje nikad nije došlo) samo je naslov prekrižio i stavio Vukovarska golubica.
- Kada biste danas pisali povjerljivi izvještaj za vrhovnog zapovjednika o „Oluji“, što biste u njega unijeli, a da to nikada niste rekli ni medijima ni široj javnosti?
Ključno je da danas, 30 godina nakon izvođenja veličanstvene VRO Oluje, koja se vodila po svim međunarodnim pravnim, moralnim i etičkim načelima, svi znaju kako se ovdje radilo isključivo o obrani srpskih života od srpske zločinačke politike s kojom se Srbi još nisu suočili i prošli nužnu katarzu.
Poštovani gospodine admirale, u ime redakcije portala Geopolitika news i u svoje ime iskreno Vam se zahvaljujem na ovom zanimljivom, informativnom i nadasve emotivnom razgovoru! Želim Vam svako dobro u Vašem životu.
