Mnogi iranski ratni brodovi, uključujući razne vrste manjih brzih jurišnih plovila, naoružani su protubrodskim krstarećim raketama. Imaju površinske ratne brodove, polupodmornice i spomenute patuljaste podmornice koje mogu pokretati napade torpedima, protuoklopnim vođenim raketama, nenavođenim topničkim raketama i drugim oružjem. Nadalje, iranske pomorske snage aktivno se obučavaju za korištenje taktike rojenja kako bi pomogle u svladavanju bilo kakve neprijateljske obrane.
Posljednjih godina Iran je također rasporedio niz teretnih brodova pretvorenih u “matične brodove” za lansiranje krstarećih i balističkih raketa i dronova, kao i ono što tvrdi da je “nosač dronova”. Ipak, stvarne uloge koje bi mogli imati u sukobu oko Hormuškog tjesnaca čine se ograničenima. Pogotovo u ovom ograničenom okruženju, predstavljali bi velike i lako dostupne mete za napad.
Iran također stalno razvija besposadne površinske brodove i podvodna vozila sposobna za izvođenje kamikaza napada. Dok je rat u Ukrajini u potpunosti pokazao vrlo stvarne prijetnje koje te sposobnosti predstavljaju brodovima i obalnim ciljevima, Iran je, zajedno sa svojim saveznicima Hutima u Jemenu, već dugo pionir u ovom području, piše američki TWZ.
Protubrodske krstareće i balističke rakete lansirane s obale, kao i kamikaze dronovi, još su jedna ključna komponenta prijetnji koje bi Iran mogao predstavljati u Hormuškom tjesnacu. To je samo pogoršano tankim dijelom plovnog puta, koji nudi vrlo ograničen prostor za manevriranje, posebno za velike brodove. Mogućnost da Iran pretvori tjesnac u zonu superraketnog i bespilotnog djelovanja posebno je zabrinjavajući scenarij za svjetsku trgovinu.
Izrael do sada nije značajnije napadao iranska pomorska sredstva
Izraelski napadi na Iran doista postavljaju pitanja o tome u kojoj mjeri bi Iran mogao ispuniti bilo kakvu prijetnju blokadom Hormuškog tjesnaca. Osim napada na nuklearna postrojenja, posebno važan fokus izraelskih operacija do sada bilo je ograničavanje iranskih balističkih raketnih kapaciteta. Satelitska snimka Planet Labsa snimljena 12. lipnja također je ukazala na mogućnost da Izrael cilja pomorske resurse IRGC-a u bazi u Perzijskom zaljevu, ali to ostaje vrlo nepotvrđeno.
Ovo nije lokacija koju su Izraelske obrambene snage (IDF) do sada uključile u svoje inače opsežne tvrdnje o metama pogođenim diljem Irana. Iranski “nosač dronova” Shahid Bagheri i matični brod Shahid Mahdavi također su viđeni kako napuštaju svoju matičnu luku u Bandar Abbasu, gdje bi bili vrlo ranjivi na napade.
Istovremeno, Iran ima značajnu sposobnost raspršivanja svojih balističkih i krstarećih raketa. To, pak, znatno otežava njihovo praćenje i preventivni napad te stvara dodatnu neizvjesnost oko toga gdje se prijetnje mogu iznenada pojaviti. Osim toga, kao što je ranije spomenuto, proces uklanjanja pomorskih mina, posebno dok su pod napadom drugih prijetnji, općenito je spor i opasan. Američka mornarica i drugi rade na ublažavanju tih rizika, uključujući i sve veću upotrebu bespilotnih površinskih i podvodnih platformi. Ipak, ovisno o tome koliko mina Iran može postaviti, operacija njihovog konačnog uklanjanja mogla bi trajati dugo, potencijalno tjednima ili čak mjesecima.
🇮🇷Bandar Abbas🇮🇷
After the initial attack overnight, there has been some movement at the naval baseAt first look both drone motherships (🇮🇷IRGC Shahid Bagheri & 🇮🇷IRIS Shahid Mahdavi) appeared to have left
After taking a closer look, they just moved ~6 km to the west. Both… https://t.co/ufX3LkVKPx pic.twitter.com/QleBGlwFlk
— MT Anderson (@MT_Anderson) June 13, 2025
Lekcije iz Crvenog mora
Vrijedi napomenuti da je kampanja jemenskih Hutija protiv trgovačkog brodarstva i stranih ratnih brodova u i oko Crvenog mora od listopada 2023. sada dokazala mnoge točne sposobnosti i taktike koje bi Iran mogao primijeniti u Hormuškom tjesnacu. Jemenski militanti su također pokazali kako relativno ograničene prijetnje civilnim plovilima mogu imati ogromne posljedice, čak i suočeni s aktivnom stranom intervencijom.
Unatoč američkim i stranim snagama koje patroliraju vodama oko Crvenog mora i izravno se bore protiv ciljeva Hutija na kopnu, komercijalni pomorski promet kroz tu regiju uglavnom je propao prošle godine. Brodovi su bili prisiljeni izbjegavati Sueski kanal na puno duljoj ruti oko Afričkog roga, stvarajući gotovo 200 milijardi dolara novih troškova za pomorsku brodarsku industriju. Situacija se počela donekle poboljšavati kako su napadi Hutija smanjeni, posebno nakon sporazuma o prekidu vatre između Sjedinjenih Država i jemenskih militanata u svibnju. Međutim, postoje strahovi da će se trend sada ponovno preokrenuti s obzirom na trenutnu geopolitičku klimu.
Iran je već zasebno zaprijetio da će ciljati američke i druge strane snage na Bliskom istoku ako pomognu u obrani Izraela od njegovih raketnih i napada dronovima. Iranci bi mogli pokušati pokrenuti slične napade na treće strane kao odgovor na sve napore da se Hormuški tjesnac održi otvorenim.
Ipak , Crveno more se još uvijek može zaobići, ali ne postoji drugi izlaz za komercijalni brodski promet iz Perzijskog zaljeva osim Hormuškog tjesnaca. Stoga bi čak i pokušaj Irana da blokira plovni put imao dalekosežnije regionalne i globalne implikacije koje bi izazvale reakcije na različitim razinama od stranih sila diljem svijeta. Posebno bi arapske države Perzijskog zaljeva, koje su već povijesno u sukobu s Iranom i savezničke uz Sjedinjene Države, bile prisiljene djelovati ili barem podržati neku vrstu intervencije, s obzirom na utjecaje na njihova gospodarstva uvelike ovisna o nafti i prirodnom plinu. Te bi zemlje mogle pokušati premjestiti naftu i prirodni plin negdje drugdje preko Arapskog poluotoka radi izvoza, ali nemogućnost korištenja postojećih postrojenja u Perzijskom zaljevu i dalje bi imala posljedice.
Iran je izrazito svjestan rizika s obzirom na svoje iskustvo tijekom Tankerskog rata, podrata iz iransko-iračkog rata 1980-ih, što je izazvalo veliku reakciju američke vojske. Potencijal za ponavljanje Tankerskog rata od tada je važan čimbenik u rasporedu američkih snaga i planiranju odgovora na nepredviđene situacije na Bliskom istoku.
U novije vrijeme, američka vojska poduzela je korake kako bi pokušala izgraditi širu međunarodnu koalicijsku prisutnost kako bi osigurala da Hormuški tjesnac ostane slobodan i otvoren. Iz onoga što se do sada vidjelo, Iran je nastojao odvratiti američku vojsku, posebno, od preuzimanja aktivne ofenzivne uloge uz Izrael u trenutnom sukobu. Teško je vidjeti kako bilo kakav pokušaj blokiranja pomorskog prometa u regiji ne bi imao upravo suprotan učinak.
I ostale sile ne žele zatvaranje tjesnaca
Zatvaranje Hormuškog tjesnaca predstavljalo bi dodatni rizik otuđenja iranskih stranih partnera, posebno Kine, koja uvozi značajne količine iranske i druge bliskoistočne nafte. “Kina ne želi da se protok nafte iz Perzijskog zaljeva na bilo koji način poremeti, a Kina ne želi da cijena nafte poraste”, rekla je Ellen Wald, predsjednica Transversal Consultinga, za CNBC i zaključila “Dakle, oni će svu težinu svoje ekonomske moći usmjeriti na Iran”.
Prihodi od isporuka nafte i prirodnog plina ključni su za sam Iran, a mogli bi biti još važniji nakon trenutnog sukoba. Prekidi pomorske trgovine imali bi i druge posljedice za režim u Teheranu. Posljednjih mjeseci izvješća su posebno govorila da Iran povećava uvoz kemikalija iz Kine koje se mogu koristiti za proizvodnju goriva za njegove projektile. Iranske oružane snage također uvoze druge vrste vojne opreme iz Kine, kao i iz Rusije. “Njihovi bi prijatelji patiti više od njihovih neprijatelja… Stoga je vrlo teško zamisliti da će se to dogoditi“, rekao je za CBNC Anas Alhajji, glavni partner u Energy Outlook Advisorsu. “Nije u njihovom interesu stvarati probleme jer će oni prvi patiti”, tvrdi.
Iran ima mogućnost velike štete uz malo poteza
No, režim u Teheranu mogao bi se osjećati prisiljenim poduzeti drastične mjere, općenito, ako smatra da je njegovo postojanje ugroženo. Ako bi se naredba izdala u Teheranu, postavljanje mina i druge mjere mogle bi se brzo provesti, barem do stupnja koji bi mogao biti vrlo remetilački, čak i ako američke i druge snage reagiraju sličnom brzinom. Čak i ako se tjesnac ne zatvori u potpunosti, posljedice bi se osjetile. Američke ili druge strane snage suočile bi se s izazovima vraćanja povjerenja da je prolaz siguran, posebno s naporom koji bi bio potreban za pronalaženje mobilnih lansera raketa na obali. Sve operacije kao odgovor na iranske pokrete na moru ili kopnu provodile bi se u neprijateljskom zračnom i pomorskom okruženju, uključujući ranije opisanu zonu istaknutog angažmana protubrodskih raketa, a koje bi se protezalo izvan neposrednih granica tjesnaca. Potporni zadaci poput suzbijanja i uništavanja neprijateljske protuzračne obrane i prikupljanja obavještajnih podataka bili bi ključni. Zauzvrat, morao bi se sastaviti veliki paket snaga i utrošiti ogromni resursi, a šteta za međunarodnu trgovinu bi bila još skuplja.
Cijena sukoba Izraela i Irana: inflacija, recesija i nestašice
