Vojnosigurnosno stanje na Bliskom istoku ubrzano se pogoršava u svjetlu očekivanog izraelskog vojnog odgovora Iranu. Zapravo je nepoznanica samo to, koje će Izrael iranske ciljeve izabrati u tu svrhu, i kojim će intenzitetom i opsegom ti napadi biti izvršeni.
Već samo ranije u više navrata pisali kako je nakon nedavnih, povijesno neviđenih i razmjerno velikih iranskih napada s čak 200-tinjak balističkih raketa na vojne ciljeva na tlu Izraela – i kada se čuvena protuzračna obrana tzv. „Željezna kupola“ po prvi put pokazala ranjivom i propusnom s obzirom da je prema službenim izraelskim priopćenjima na ciljeve propustila 20 posto iranskih raketa (što je ipak previše, tim više ako znamo da rakete takvoga tipa, potencijalno, osim konvencionalnih mogu nositi i nuklearne bojeve glave) – izraelski vojni odgovor Iranu neizbježan.
Povrijeđen je izraelski ponos i ugrožen njegov ugled ne samo na Bliskom istoku (koji je, sada, istina, potamnio, prije svega zbog brutalne vojne operacije u Pojasu gaze), dok je, paralelno, ugled porastao Iranu i kod njegovih tradicionalnih arapskih suparnika ali i Turske i diljem islamskog svijeta.
Iranska odlučnost, u koju su mnogi posumnjali nakon što Iran nije želio vojno odgovoriti na izraelska ubojstva visokih dužnosnika palestinskog Hamasa kraj Teherana preciznim dalekometnim raketnim napadom, i nakon što su u informativnom prostru i Irana i svijeta počele kružiti vijesti o „probušenosti“ iranskih sigurnosno-obavještajnih službi izraelskom agenturom (Mossad), potvrđena je upravo navedenim masovnim raketnim napadom na Izrael nakon ubojstva Hezbollahovog vođe Hasana Nasrallaha u južnim predgrađima Beiruta i prethodnog izraelskog napada pejdžerima na pripadnike te proiranske šijitske libanonske milicije.
Dakle, nakon što je izraelski premijer Benjamin Netanyahu najavio oštar vojni odgovor po iranskim ciljevima, a da je iranski vrhovni vođa ajatolah Ali Hamenei prije toga upozorio na isto tako neizbježan novi oštri iranski vojni odgovor u tom slučaju po Izraelu – jasno je kako je stanje postalo uzavrelo.
Svi su sve znali: Izrežirana drama, koja mora imati dramatične posljedice
Izraelska vojna, a iranska diplomatska ofenziva
I dok se Izrael priprema za izvođenje napada, Iran je pokrenuo novu diplomatsku ofenzivu. Njegov šef diplomacije Abbas Araghchi danas je bio u posjetu Saudijskoj Arabiji, gdje je u Rijadu razgovarao ne sa svojim kolegom kako to u svijetu diplomacije u pravilu biva, već s prijestolonasljednim princem i zapravo vladarom Saudijskog Kraljevstva Muhammedom bin-Salmanom. Saudijska je strana izrazila zadovoljstvo razvojem odnosa dviju zemalja nakon ne tako davno potpisanog sporazuma o suradnji, dok je iranska dodatno upozorila na neprihvatljivost izraelskih poteza prema Palestincima i Libanonu.
Saudijska Arabija definitivno zatopljava odnose s Iranom, kao što je i donedavno željela to isto činiti i u odnosu na Izrael, te je prema njegovim vojnim potezima u Gazi definitivno bila (i još uvijek je) neutralna. Međutim, o nikakvom daljnjem zatopljenju s Izraelom u Rijadu više ne može biti riječi, te je razvidno kako on zauzima sve više kritičku poziciju prema židovskoj državi, slično kamko to čine i druga dva ključna bliskoistočna igrača Turska i Iran. Saudijska Arabija u tom je smislu možda i najvažnija u odnosu na navedeni trio, s obzirom kao ima ključni utjecaj ne samo u arapskom, već i u čitavom islamskom (muslimanskom) svijetu. I posve ga sigurno ne želi izgubiti.
Dakle, Izrael će nedvojbeno vojno odgovoriti prema Iranu, ali će to, čak i ako njegov sukob s tim velikim regionalnim igračem i njegovim najvećim suparnikom i ne završi totalnim ratom, definitivno dovesti do dugoročnih negativnih posljedica po sam Izrael ako želi ostati živjeti u ovoj regiji, a sigurno to želi. U njoj će, nakon svega biti usamljeniji nego ikad, čak i u odnosu na sve ratove koje je vodio s Arapima od svog ustroja pa do početka 80-ih godina. Tada je, to vrijedi podsjetiti, njegov prijatelj u moru arapskih zemalja kojima je okružen bio upravo Iran. Ali ne današnji, s teokratskom vlašću, nego onaj Šaha Reze Pahlavija, omraženog u iranskom narodu i svrgnutom u velikoj Islamskoj revoluciji 1979. godine koju Iranu nikada nisu oprostile Sjedinjene Države, poglavito nakon velike talačke krize s iranskim studentima koji su ubrzo prodrli u američko veleposlanstvo u Teheranu i propašću američke specijalne vojne operacije njihovog izvlačenja pod nazivom Eagle Claw.
Istodobno, Sjedinjene Države, kako aktualna administracija tako i predsjednički kandidati obiju stranaka Kamala Harris i Donald Trump, daju punu potporu Izraelu po pitanju, kako je to Joe Biden jučer rekao, punog prava Izraela da osigura svoju sigurnost od svih proiranskih skupina – Hezbollaha, Hamasa i jemenskih hutista.
Pukotine među saveznicima u Macronovoj režiji
S druge strane su europski saveznici, barem dio njih, postali umjereniji, da ne kažem baš da se stvaraju neke nove pukotine nakon što je Izrael pokrenuo napade na Libanon. Tu definitivno prednjači Francuska, čiji je predsjednik Emmanuel Macron ovih dana čak objavio zabranu francuskog izvoza oružja Izraelu i na to pozvao i druge zemlje, kao i na zaustavljanje rata.
Ali teško da će njegove riječi imati bilo kakvog učinka s obzirom kako oružje Izrael dobiva prije svega od Sjedinjenih Država, i to u više nego dovoljnim količinama. Osim toga, bilo bi zanimljivo pokušati zaviriti i u samu iskrenost Macronovih riječi s pozicije humanizma i iskrene brige za Libanon i njegov narod.
To, naravno, ne možemo, ali se možemo vratiti u prošlost kroz činjenicu da je Libanon bio francuska kolonija i da je veliki broj Libanonaca danas nastanjen u Francuskoj a oni su i birači na izborima. Ali isto tako i da je Francuska bila posljednja država koja je priznala proglašenje libanonske neovisnosti 1945. godine. Štoviše, te su godine tamo razmješteni francuski vojnici iz istog razloga i pucali na vladinu zgradu u Beirutu zbog čega domicilni Libanonci Francuze baš previše i ne vole.
Hoće li ih više zavoljeti nakon navedenih Macronovih riječi? Teško! Jedino kada bi on uistinu uspio zaustaviti daljnju izraelsku ofenzivu na jug te zemlje, a što je pak ravno znanstvenoj fantastici. Uostalom, Netanyahu mu je odmah nakon njegovih riječi javno poručio nešto u smislu da mu je bolje gledati svoja posla.
Mediji: Rusija Iranu po Kaspijskom moru dostavila nove rakete za sustav S-300
Zaključak
Dakle, ne preostaje nam ništa drugo nego i dalje slijediti za razvojem stanja u odnosima između Izraela i Irana, koji je upravo počeo testirati svoje protuzračne sustave S-400, na neki način očito dostavljene iz Rusije. Ranije je imao samo njihovu stariju inačicu S-300, iako mu ih je Moskva – tada još u stabilnim odnosima sa zapadom, dugo odbijala isporučiti upravo u ime zadržavanja tih odnosa iako ih je Teheran uredno platio sukladno potpisanom ugovoru. Isporučila mu je S-300 tek nakon što je ovaj zaprijetio podizanjem tužbe protiv Rusije na međunarodnom sudu.
Ajatolah zagrmio! Hoće li Izrael morati progutati ponos i zbog straha odustati od napada na Iran
Za isporuke suvremenih S-400 očito nije bilo takvih problema. Globalne geopolitičke okolnosti su se dramatično promijenile pa su očito ovoga puta bez problema stigli u Iran – bili plaćeni sukladno ugovoru ili ne.
