31. srpnja odjeknula je kao bomba vijest da je vođa Hamasa, Ismail Haniyeh, likvidiran od strane Mossada u Teheranu nakon što je nazočio inauguraciji novog iranskog predsjednika Masuda Pezeškiana. Postoje teorije da je atentat učinjen tako što je aktivirana eksplozivna naprava u sobi u zgradi gdje je odsjeo ili da je korišten kratkometni minobacač.
To je nešto što trebaju istražiti iranske sigurnosne službe, ali važno je da je Haniyeh izgubio život od najvećeg neprijatelja dok je bio u prijestolnici prijateljske države. Šokantan rasplet i ogroman udarac za Iran koji je poznat po svom gostoprimstvu. Tako je iznenada zaustavljen politički put Haniyeha koji je postao jedan od najvažnijih aktera bliskoistočne politike.
Bio je umjereni, ali nepopustljivi palestinski radikal tijekom cijelog svoga života, a uvid u njegovu biografiju daje mnoge odgovore ne samo o njemu nego i o Hamasu i palestinskoj borbi koja je često radikalna.
Djetinjstvo provedeno u oskudici
Ismail Haniyeh rođen je 29. siječnja 1963. u palestinskom izbjegličkom logoru Al-Shati, smještenom u Pojasu Gaze. Taj izbjeglički centar poznat je i pod nazivom „Logor na plaži“ jer se nalazi na plažama Sredozemnog mora. Osnovan je 1948. tijekom Prvog arapsko- izraelskog rata, kada je stotine tisuća palestinskih izbjeglica protjerano ili pobjeglo iz svojih domova u Jaffi, Lodu, Beršebi i drugdje.
Haniyehova obitelj bila je iz Aškelona koji je postao dio Države Izrael. Odrastanje u teškim životnim uvjetima bilo je izazovno za Haniyeha i njegovu obitelj jer su živjeli u siromaštvu u prenapučenom logoru. Jedva su preživljavali zbog ograničenih resursa, a usto je sutrašnjica bila ispunjena strahovima od novog rata.
Otac Ahmed, bio je radnik na lokalnim gradilištima i u malim trgovinama. Iako im je svakodnevica bila teška, obitelj je pridavala veliku važnost obrazovanju kao načinu za poboljšanje života. Obiteljska sklonost obrazovanju uvelike je utjecala na Haniyehovu ambiciju.
Nadareni učenik i student
U osnovnoj školi, Haniyeh je pokazao veliki interes za učenjem. Njegova radoznalost i želja za znanjem nisu prošli nezapaženo. Upisao je srednju školu u Gazi (koja je funkcionirala pod pokroviteljstvom UN-a), gdje se nastavio isticati odličnim školskim rezultatima. Učitelji su ga često opisivali kao marljivog i pametnog učenika. Tijekom tih godina, Haniyeh je razvijao interes za islamske studije i političke znanosti, što je postavilo temelje za njegovu buduću karijeru u politici.
Povremeno je radio u Izraelu kako bi pomogao svojoj obitelji. Nakon završetka srednje škole, upisao se na Islamsko sveučilište u Gazi, jedno od najvažnijih obrazovnih ustanova u Palestini. Studirao je arapsku književnost, a njegovo obrazovanje je bilo usmjereno na proučavanje islamske filozofije, povijesti i politike. Kada se nije bavio ozbiljnim temama, igrao je nogomet za studentsku nogometnu momčad. Tijekom studija, Haniyeh je aktivno sudjelovao u studentskim organizacijama i od 1985. do 1986. bio je vođa Studentskog saveza, koji je bio blizak islamističkim idejama.
Na Sveučilištu je došao u kontakt s idejama egipatskog Muslimanskog bratstva i radikalnim islamskim učenjima koja su imala dubok utjecaj na njegove političke stavove. Bio je aktivan u islamističkim studentskim krugovima, organizacijama i udrugama koje su kasnije svoj konačni oblik dobile u obliku Hamasa – islamskog pokreta otpora i paramilitarnog ogranka Muslimanskog bratstva u Palestini koji je protiv postojanja Izraela i za palestinsku državu od rijeke Jordan od Sredozemnog mora. Haniyehova političko-društvena aktivnost tijekom studentskih dana bila je presudna za kasniji politički uspon.
Talentirani mladi političar
Diplomirao je u Gazi 1987. upravo kada je otpočela Prva intifada (1987.-1993.), odnosno masovni palestinski revolt protiv izraelske okupacije palestinskih zemalja. Te godine palestinski imam šeik Ahmed Yassin osnovao je i formalno Hamas čiji je član Haniyeh odmah postao. Hamas je nastao kao radikalni odgovor na izraelsku okupaciju i kao alternativna politička opcija Palestinskoj oslobodilačkoj organizaciji (PLO), odnosno najjačoj stranci Fatah na čelu s Jaserom Arafatom, koja je dominirala PLO-om. Kao mladi član Hamasa, Haniyeh je postao poznat po svojoj predanosti islamističkim idejama i angažmanu na prosvjedima. Izraelske vlasti hapsile su ga i zatvarale čak tri puta: 1987., 1988. i 1989. Svaki put nakon odslužene kazne opet bi se vratio opasnom uličnom aktivizmu. 1989. izraelski vojni sud osudio ga je na tri godine zatvora.
Kaznu je odslužio do kraja te je 1992. protjeran u Libanon s 400 aktivista Hamasa, uključujući ugledne vođe kao što su Aziz Duwaik, Abdel-Aziz al-Rantissi i Mahmoud Zahhar. Više od godine godina Haniyeh i drugi čelnici Hamasa proveli su u Libanonu gdje je pokret dobio veliku medijsku pozornost i postao prepoznatljiv u svijetu kao radikalni palestinski odgovor na izraelsku kontrolu Gaze i Zapadne Obale. Nakon povratka u Gazu, Haniyeh je imenovan dekanom Islamskog sveučilišta. To je bila prva visoka funkcija koju je obnašao, a to je bio tek početak. Tijekom 1990-ih, postao je vrlo vrijedan član Hamasa, preuzimajući odgovornost za organizacijske i operativne poslove. Njegova sposobnost da koordinira brojne aktivnosti, uspostavi veze s lokalnim zajednicama i provodi društvene projekte, pomogla je Hamasu da stvori snažnu bazu podrške među Palestincima u Pojasu Gaze.
Uvelike svoj politički uspon Haniyeh duguje odličnim odnosima s liderom Hamasa šeikom Yassinom. Nakon što je Yassin pušten iz izraelskog zatvora 1997. Haniyeh mu je postao desna ruka te je imenovan predstavnikom Hamasa u Palestinskoj Samoupravi. Tijekom Druge intifade (2000.-2005.) Haniyehov položaj je nastavio jačati jer su mnogi utjecajni vođe Hamasa bili ubijeni od strane Izraelskih obrambenih snaga (IDF). Nakon što su izraelske postrojbe ubile osnivača Hamasa Yassina i njegovog nasljednika Abdelaziza al-Rantissija, Haniyeh je ušao u krug najistaknutijih lidera Hamasa. Izraelske vojne i sigurnosne službe pokušale su likvidirati i njega, ali u tome nisu uspjele pa je tako 2003. ranjen u izraelskom zračnom napadu. Uspon na poziciju prvog zamjenika voditelja političkog ureda Hamasa omogućio mu je da postane ključni strateški planer pokreta 2005. Te godine izraelske trupe su se povukle iz Pojasa Gaze.
Premijer Palestine
Na palestinskim parlamentarnim izborima u siječnju 2006. Hamasova lista na čelu s Haniyehom odnijela je neočekivanu pobjedu. Izbori su promijenili političku sliku palestinskih područja. Hamas je osvojio 74 od 132 mjesta u Palestinskom zakonodavnom vijeću (parlamentu), što je omogućilo stranci da formira novu vladu budući da je imala većinu. Potkraj ožujka 2006. Ismail Haniyeh je imenovan za premijera Palestinske Samouprave, što je predstavljalo politički preokret od 180 stupnjeva. Takav ishod bio je šok za Izrael i zapadne zemlje koje nisu vjerovale da će radikalni Hamas pobijediti umjereni Fatah. Izrael je odmah uveo gospodarske sankcije palestinskim područjima kao i SAD i EU koji nisu htjeli poslati dogovorenu humanitarnu pomoć.
Haniyeha su promatrači uvijek smatrali umjerenim radikalom. Jedan od najumjerenijih njegovih poteza bilo je pismo američkom predsjedniku Georgu W. Bushu u jesen 2006. kada je zatražio prekid međunarodnog bojkota humanitarne pomoći Palestini, a zauzvrat je ponudio dugotrajno primirje s Izraelom i priznavanje palestinske države unutar granica iz 2006. Odgovor nikada nije stigao. No, događaji su se redali munjevitom brzinom. Osim međunarodnih sankcija, Haniyehova vlada suočavala se s ozbiljnim izazovima, uključujući unutarnje političke sukobe s Fatahom, koji je kontrolirao Palestinsku Samoupravu na Zapadnoj Obali. Sukobi su eskalirali u brutalne okršaje i doveli do potpunog razdvajanja palestinskih teritorija. U lipnju 2007. godine, nakon nekoliko dana intenzivnih borbi s Fatahovim snagama, Hamas je preuzeo kontrolu nad Pojasom Gaze, dok je Fatah zadržao vlast na Zapadnoj obali.
Ovaj obračun poznat je pod nazivom bitka za Gazu koja je rezultirala velikim brojem žrtava i razaranjem. Krvavi događaj (kratkotrajni palestinski građanski rat) označio je početak dugotrajne političke podjele unutar palestinskog društva. Vladu pod vodstvom Haniyeha je raspustio palestinski predsjednik Mahmoud Abbas i stvorena su dva politička entiteta. Neformalni vođa Pojasa Gaze Nakon preuzimanja kontrole nad Gazom, Haniyeh je postao de facto vođa tog područja. Pod njegovim vodstvom, Gaza je postala središte palestinskog otpora protiv izraelske okupacije, ali se istovremeno suočavala s brojnim izazovima. Izraelska blokada, koje je uslijedila nakon preuzimanja vlasti od strane Hamasa 2006., imala je razarajući utjecaj na gospodarstvo i humanitarnu situaciju. Haniyeh i njegov režim su se suočavali s kritikama zbog nesposobnosti upravljanja krizama, ali su također bili snažni simbol otpora i borbe za palestinsku samostalnost. Pojas Gaze pod Hamasom je pao u međunarodnu izolaciju. Dok je međunarodna zajednica nastavila priznavati PLO i Palestinsku Samoupravu na čelu s Abbasom kao legitimne palestinske predstavnike, Hamas je proglašen uzurpatorom vlasti u Gazi. Štoviše, Hamas su SAD i EU kao i mnoge druge države proglasile terorističkom organizacijom zbog sklonosti provođenja terorističkih akcija protiv Izraela i PLO-a.
Najveći gubitnici bili su stanovnici Pojasa Gaze koji nisu imali adekvatnu humanitarnu pomoć, kao i uvjete za razvijanje gospodarstva. Unatoč međunarodnim pritiscima, Haniyeh je održao koliko toliku stabilnost u Gazi kroz svoj rigidni način uprave i odnose sa savezničkim zemljama kao što su Katar, Turska i Iran. Ove veze pomogle su Hamasu da izdrži izazove te da nastavi pružati javne usluge i održi red. Hamas je reorganizirao vladine strukture i osnažio svoju prisutnost u svim aspektima društvenog života, uključujući sigurnosne snage, pravosudni sustav i javne usluge. Pokrenuti su različiti socijalni programi u polju obrazovanja, zdravstva i infrastrukture kako bi se pokret integrirao duboko u palestinsko društvo. Programi su imali ograničen uspjeh. Haniyeh je morao balansirati između konsolidacije vlasti unutar Hamasa i pružanja učinkovitih usluga građanima Gaze. U tome je bio uglavnom uspješan jer ni Hamas ni Gaza nisu doživjeli krah iako su životni uvjeti bili daleko od željenih. Međutim, glavno obilježje Hamasove vlasti osim radikalizma bili su mito, korupcija, nepotizam i unutarnji sukobi. Najveći sukobi odvijali su se s Izraelom. Dovoljno je spomenuti operacije IDF-a protiv Hamasa i Gaze kao što su Operacija Lijevano olovo 2008.- 09., Obranimo zid 2012. i Operacija Zaštitni rub 2014. U pravilu je Hamas raketirao Izrael, a zauzvrat je Izrael temeljito razarao Gazu. Gazu je pretvorena u vojnu utvrdu s brojnim podzemnim tunelima i bunkerima.
Rađanje Države Palestine: mukotrpan proces kojemu se kraj ne nazire
Vođa Hamasa
Haniyeh je napustio poziciju lidera Hamasa u Pojasu Gaze u veljači 2017. i trajno se preselio u Katar gdje je već ranije boravio. Na poziciji vođe Hamasa u Gazi zamijenio ga je Yahya Sinwar. Međutim, to nije značilo pad u političkoj karijeri nego uspon jer je u svibnju imenovan predsjedateljem Hamasova politbiroa gdje je naslijedio Khaleda Mashala.
Postao je vođa pokreta što je pozicija koju će obnašati narednih sedam godina. Tijekom svog mandata, Haniyeh je unaprijedio diplomatske odnose s PLO-om, Turskom, Iranom, Katarom, Huti pokretom i drugim muslimanskim zemljama i pokretima. Posebno se orijentirao na izgradnju odnosa s Islamskom Republikom Iran zbog čega su ga SAD 2018. stavile na listu najtraženijih svjetskih terorista.
Vrhunac i ujedno početak kraja Haniyehove političke karijere bio je Hamasov napad na Izrael 7. listopada 2023. pod nazivom Oluja Al-Aksa. Bio je to jedan od najznačajnijih događaja u modernoj povijesti Bliskog istoka i izraelsko-palestinskog sukoba. Prema Haniyehu, motivi za napad su bili pozivi za rušenje džamije Al-Akse, izraelska blokada Gaze i patnje palestinskih izbjeglica. Prema većini analitičara, pravi motiv bio je spriječiti pomirenje Izraela i Saudijske Arabije koje je bilo na pomolu, kao i ponovno aktualiziranje palestinskog pitanja.
Vrhunac i neslavni kraj
Premda je upad na južni dio Izraela bio u smislu terorističkog napada uspješan – odnio je živote oko 1.200 Izraelaca i zarobio njih 250 (od čega 30 djece) s ciljem razmjene zarobljenika, pokrenuo je spiralu nasilja. Nema sumnje kako se radi o neracionalnom i nerazboritom potezu, koji je donio teško zamislive patnje palestinskom narodu. Palestinaca u Pojasu Gaze do danas je ubijeno oko 40 tisuća, oko 20 tisuća je nestalih, 90 tisuća ranjenih, a Gaza je uvelike pretvorena u ruševine i pepeo.
Drastično su se pogoršali odnosi Izraela i muslimanskog svijeta, a pogotovo Irana. Usprkos patnjama, krajem 2023. ankete su pokazivale da je Haniyeh postao dodatno popularan među Palestincima te bi na izborima pobijedio ostarjelog Abbasa. Međutim, to bi se teško dogodilo jer je Međunarodni kazneni sud (ICC) pokrenuo protiv Haniyeha istragu za ratne zločine i uhidbeni nalog. U proljeće ove godine uslijedili su napadi Izraela na Iranske oružane snage i veleposlanstvo u Siriji i Hezbolah u Libanonu, a Iran je napao dronovima i projektilima Izrael jednako kao i Hezbolah i jemenski pokret Huta.
Izraelski generali strahuju od totalnog rata: ‘Trenutno nemamo najbolje uvjete’
Ove godine neumorno ratuju u Pojasu Gaze Izraelci i Palestinci, a u regiji Iran i njegovi saveznici protiv Izraela. Često su meta visoki dužnosnici. Naposljetku je i sam Haniyeh postao meta smrtonosnog izraelskog napada 31. srpnja nakon inauguracije novog iranskog predsjednika Masuda Pezeškiana. Atentat se dogodio tjedan dana nakon što su u Hamas, Fatah i druge palestinske stranke potpisale sporazum o kreiranju „privremene vlade nacionalnog pomirenja” i u trenucima kada se dogovarao prekid vatre Hamasa i Izraela. Naposljetku, pokazalo se kako vrijedi izreka „tko se hvata mača, od mača i pogiba“. Haniyeh je lansirao teroristički napad na Izrael i novo poglavlje rata Izraela i Palestine i na kraju je i sam postao žrtva, kao i 60-ak članova njegove obitelji.
Haniyehovo mjesto u povijesti
Haniyehov život i politički rad su izravna posljedica međunarodne podjele Palestine i posljedičnih ratova i kriza. Haniyeh je proizvod izraelsko-palestinskog sukoba koji je doslovno oblikovao njegov život od prvog od zadnjeg dana. Težak položaj Palestinaca pod izraelskom okupacijom stvorio je temelje za njegovu radikalizaciju. Da je međunarodna zajednica riješila izraelsko-palestinski spor 1960-ih ili 1970-ih možda bi Haniyeh danas bio ugledni profesor ili islamski klerik.
Iako je bio jedan od umjerenih radikala svejedno je ostao radikal. Pokazalo se kako, nažalost, nije uspio izići iz začaranog kruga mržnje i nesnošljivosti koja oblikuje odnose dva naroda u posljednjem stoljeću. U trenutku Haniyehove smrti palestinsko pitanje nije ništa bliže rješenju nego je bilo u trenucima njegovog rođenja ili ulaska u politiku.
Pokazuje se kako će trajno i konačno rješenje za Svetu Zemlju trebati postići političari, koji će nadvladati ustaljene okvire i biti radikalni u prihvaćanju nekih novih kompromisnih i solomonskih rješenja. Nažalost, Haniyeh nije političar toga kalibra. Stoga će njegovo mjesto u povijesti biti tu kao opomena, a ne kao uzor budućim generacijama. Drugim riječima, radikalizam ne vodi ničem dobrom.
Izrael upozorava da može Libanon vratiti u ‘kameno doba’
