Narodna Republika Kina slovi za jednu od najuređenijih i najsigurnijih država u svijetu. To i nije neko iznenađenje budući da Kinom upravlja Komunistička partija koja je i dalje zadržala čvrstu kontrolu društva u svim njegovim segmentima. Striktna kontrola, odnosno rigorozni zakoni, ne dopuštaju da se nasilje vatrenim oružjem, noževima ili vozilima razmaše po kineskim ulicama. Kina je jedna od država s najnižom stopom ubojstava, kriminalnih prekršaja, i oružanog nasilja u svijetu. Ipak, iznimke postoje. Štoviše, u pogledu uličnog nasilja trendovi su zabrinjavajući.
Napad od 18. svibnja
Dana 18. svibnja (nedjelja) dogodila se pucnjava u restoranu u središtu grada Wuhana. Jedna je osoba poginula, a dvije su ozlijeđene. Društvenim mrežama širile su se fotografije incidenta u kojem su viđene fotografije ozlijeđenih (jedna osoba klonulu na stolici, a druga pala na pod). Video snimka snimljena nakon napada, koja je u međuvremenu uklonjena s društvenih mreža, prikazala je mnoštvo ljudi kako se kreće oko dobro osvijetljene noćne scene zločina, prije dolaska djelatnika hitne pomoći.
Napad se dogodio na području Wuhana s nizom restorana s vanjskim terasama (većina tih restorana poslužuje roštiljske specijalitete). Priopćenje policije distrikta Qiaokou u Wuhanu nije otkrilo koje oružje je korišteno u napadu. Prema policiji, napad nije bio slučajan nego organiziran, a uzrok je neka vrsta spora. Wuhan (prijestolnica pokrajine Hubei) poznat je kao miran industrijski grad na rijeci Jangce u središnjoj Kini. Prema dostupnim informacijama, upravo iz toga grada potekla je pandemija koronavirusa koncem 2019.
Zataškavanje problema
Prema službenoj statistici, oružano nasilje u Kini je vrlo rijetka i izolirana pojava. Koliko je to zapravo točno predmet je diskusija. Budući da je Kina totalitarna jednostranačka država izgledno je kako neki od incidenata bivaju skriveni od javnosti. Politika kontrolira i dalje sve u Kini pa tako i medije. Istovremeno, kineski mediji pompozno prenose vijesti o oružanom nasilju u SAD-u. Cilj je uvjeriti domaću javnost kako je kineski političko-društveni model (socijalizam s kineskim karakteristikama) kvalitetniji i poželjniji izbor od američke demokracije.
Iako je kineski zakonodavni okvir oštar, oružano nasilje nije iskorijenjeno već i dalje postoji. S vremena na vrijeme to postane vidljivo ne samo kineskoj, nego i svjetskoj javnosti. Muškarac naoružan automatskim oružjem 2010. upao je u ured suda u središnjoj Kini i ubio trojicu sudaca prije nego što je sam sebi oduzeo život. Izgledni poriv za zločin je presuda u imovinskom sporu između počinitelja i njegove supruge, koji su bili u procesu razvoda. Sud je presudio u korist žene.
Serija napada prošle godine
Potkraj prošle godine u Kini dogodila se serija masovnih uličnih napada noževima ili zaletavanjem vozilima. Napadi vatrenim oružjem su rjeđi budući da je posjedovanje i nošenje oružja podložno rigoroznim provjerama. Dovoljno je navesti neke slučajeve. Dana 19. studenog automobil (bijeli terenac) se zabio u učenike osnovne škole koji su išli na nastavu u gradu Changde u pokrajini Hunan. Stradali su i neki odrasli, a sve se odvilo u blizini ulaznih vrata škole. 39-godišnjeg napadača svladali su tamošnji prolaznici i sigurnosni čuvari. Motivi nisu poznati.
Tri dana ranije, osam osoba je ubijeno, a 17 ozlijeđeno u napadu nožem na Stručno učilište za umjetnost i tehnologiju u gradu Yixing, oko 160 kilometara zapadno od Šangaja u istočnoj Kini. Policija je privela 21-godišnjeg studenta. Naveli su da nije mogao diplomirati, a bio je nezadovoljan plaćom na stručnoj praksi. Dana 11. studenog muškarac koji je bio ogorčen zbog razvoda, automobilom se zabio u gomilu ljudi koji su vježbali u sportskom kompleksu u gradu Zhuhai na jugu Kine, usmrtivši 35 osoba i ozlijedivši 43. Policija je privela 62-godišnjeg muškarca koji je u automobilu pokušavao sam sebe izbosti nožem. Muškarac je bio nezadovoljan podjelom financijske imovine nakon razvoda braka.
Scene zločina: škole, fakulteti i supermarketi
Dana 28. listopada dogodio se napad nožem u blizini osnovne škole u Pekingu. Ozlijeđeno je pet osoba, uključujući troje djece. Policija je privela 50-godišnjeg osumnjičenika. Motiv napada nije naveden. Još ranije toga mjeseca ubijen je 10-godišnji japanski učenik nakon što je izboden u blizini svoje škole u Shenzhenu. Prije toga, u lipnju, dogodio se napad na japansku ženu i njeno dijete na autobusnoj postaji blizu japanske škole u gradu Suzhou blizi Šangaja. Dana 30. rujna muškarac star 37 godina nožem je ubio tri osobe i ranio još 15 u supermarketu u Šangaju. Policija je otkrila da je muškarac imao financijske probleme te je došao u Šangaj kako bi „izrazio svoj bijes“.
Kineska borba protiv terorizma i mafije
Kina posljednjih osam godina nije formalno bila poprište terorističkih napada, a prema službenim podacima, pada i broj incidenata povezanih s organiziranim kriminalom. To ukazuje kako protuterorističke kampanje daju ploda. Između 2018. i 2021., provedene su velike „sveobuhvatne kampanje protiv bande i zla“, čiji je cilj bio suzbijanje organiziranog kriminala, ali i učvršćivanje partijskog autoriteta. U posljednjih pet godina navodno su kineske vlasti uništile više od 5.200 kriminalnih organizacija koje su se bavile ilegalnim aktivnostima i pohapsile 1.600 kriminalaca.
Međutim, zbog snažne državne kontrole nad informacijama (masovni nadzor), represivnih mjera (nad Ujgurima i drugim muslimanima) i nedostatka transparentnosti (kontrola medija i pravosuđa), teško je neovisno potvrditi stvarno sigurnosno stanje u zemlji. U nekim pokrajinama i dalje postoje problemi s lokalnim klanovima i organizacijama organiziranog kriminala, posebno u unosnim sektorima poput građevine, kockarnica (Makao), krijumčarenja i trgovine ljudima.
Uzroci uličnog nasilja
Očito je kako su za oružano nasilje na kineskim ulicama, osim mafijaških i islamističkih organizacija, krivci i rasizam-šovinizam (prvenstveno prema Japancima) te nezadovoljstvo kineskom svakodnevicom (dugovi, rastave brakova, neuspjeh na poslu ili fakultetu). Opće je poznata netolerancija Kineza prema Europljanima, Japancima i Amerikancima zbog kolonijalne povijesti (opijumski ratovi, Bokserski ustanak, japanski iredentizam). Usprkos desetljećima mira loši osjećaji ne napuštaju Kineze.
S obzirom na to kako je Kina prihvatila novac kao svog vrhovnog Boga, kao i uostalom Zapad, nije uopće čudno kako isti društveno-gospodarski problemi za Zapada (visoki troškovi života, deložacije, blokade, stres, propali brakovi) generiraju iste posljedice – ulično nasilje. Iako su Kinezi drukčiji nego ostatak svijeta, evidentno je kako su puno sličniji drugim Zemljanima, nego što to žele priznati.
Kako se Kina bude razvijala u smjeru kapitalizma mogu se očekivati daljnji incidenti. Oni neće nestati iako ih vlasti žele sakriti. Zataškavanje bi moglo, dapače, potaknuti ulično nasilje kao i otpor prema komunističkom režimu. Sve su to problemi o kojima se malo govori, ali ulično nasilje ima potencijale da svrgne komunističke vlastodršce.
Za još ovakvog sadržaja pratite autorov portal Actualitica.com
