Nekih dvadesetak metara pod zemljom, u brojnim se zadarskim kvartovima krije zaboravljena mreža tunela i bunkera, svojevrsno sjedočanstvo burne vojne prošlosti grada.
Građeni od kraja 1920-ih, korišteni su u Drugom svjetskom i Domovinskom ratu. Danas su dijelom zapušteni i zatrpani, ali ih entuzijasti i stručnjaci nastoje istražiti i sačuvati od zaborava. Da bismo došli do nekih tunela, trebalo je zbilja zasukati rukave. Tunel u sklopu privatne kuće, bio je pak pun vode od kiše.
– Mi smo se tu igrali non-stop, mi smo ulazili, nismo imali lampe za ući pa smo palili gume od bicikla i onda bi s gumama ulazili i pogušili bi se skoro unutra – prisjetio se Zoran Krizman iz Bokanjaca.
Tunele i bunkere prvi je sustavno počeo tražiti i istraživati pasionirani ljubitelj ratne povijesti.
– Tu je Google Earth puno pomogao, onda se iz zraka obično vide te kupole i malo po malo svih 250 komada je pronađeno – rekao je Jurica Vučetić, istraživač vojne povijesti.
Ulazak u tunele od kojih su neki čak i dvadeset metara pod zemljom, vrlo je zahtjevan i stravičan.
– Prolazak kroz tunele u ambijentu u kojemu jesmo pomalo nalikuje na filmove strave i užasa i vjerujte, nije ni malo ugodno boraviti u njima – izjavio je HRT-ov novinar Ante Kolanović.
Korišteni i u vrijeme Domovinskog rata
Tuneli i bunkeri su bili u uporabi i za vrijeme Domovinskog rata.
– Bili su kreveti stavljeni gdje se mogla naša vojska odmarati jer ovdje smo čuvali liniju i mi, rekao je Krizman.
– Kad bi počeli bombardirati Zadar i kad su ono su sirene tukle, “sad će rat”, mi smo pobjegli i išli u bunker – naveo je Mario Mrkić iz Bokanjaca.
Uvjeti su, kaže naš svjedok u njima tada bili izvrsni.
– Svi su građeni kasnih 20-ih i 30-ih godina, neki su bunkeri građeni čak i za vrijeme Drugog svjetskog rata., 40-ih godina s obzirom na to da je Italija mislila da neće izgubiti rat pa je htjela učvrstiti granice koje su dobili Rapallskim ugovorom – nastavlja Mrkić.
Jedna od onih koja je duboko involvirana u priču o zadarskim tunelima i bunkerima znanstvenica je Antonija Mlikota.
Kao primjer navodi Švicarsku koja ih ima čak 370 tisuća.
– Oni ih baš koriste u slučaju opasnosti, znači oni su predviđeni kao nekakva civilna ili skloništa ili nešto slično. Naši ne mogu služiti u te svrhe – rekla je Mlikota.
Ona je bila dio Interreg projekta revitalizacije, koji do danas, na žalost nije zaživio u punoj mjeri. Valjda će i oni jednom izroniti iz mraka pa će se javnost bolje upoznati s ovim pomalo jezivim, ali svakako zanimljivim povijesnim naslijeđem.
J.T.
