Stanovnici Fojnice, Donje Jablanice, Konjica, Kiseljaka i drugih mjesta teško su stradali u strašnim poplavama koje su pogodile Bosnu i Hercegovinu u listopadu prošle godine, a gotovo svi još uvijek osjećaju posljedice te katastrofe.
Osim što su izgubljeni ljudski životi, nadležni mjesecima ne poduzimaju ništa, a nitko još nije odgovarao – posebno za stanje u Donjoj Jablanici. Štoviše, pojedinci se, prema svemu sudeći, bogate na tuđoj nesreći, donosi Avaz.
U zgradi Vlade Federacije BiH 30. svibnja ove godine potpisani su ugovori o pomoći domaćinstvima i infrastrukturnim projektima na poplavama i klizištima pogođenim područjima. Ugovori su potpisani s predstavnicima općina i gradova Jablanica, Fojnica, Kreševo, Drvar, Kiseljak, Mostar, Visoko i Konjic. U ime federalne vlasti ugovore je potpisao ministar za raseljene osobe i izbjeglice Nerin Dizdar, a događaju je nazočio i premijer FBiH Nermin Nikšić.
Neujednačena raspodjela sredstava
Sve bi bilo u redu da je pomoć pravedno raspoređena. Međutim, kako svjedoče brojni mještani, neki su dobili tek 100 ili 200 KM za obnovu svojih domova, dok su drugi dobivali i do 30.000 KM. Postavlja se logično pitanje: po kojim je kriterijima određivano tko koliko dobiva?
Čitatelj Dnevnog avaza, Dragan Šušnjara iz Gojevića, tvrdi kako je na ime njegova oca Marijana uplaćeno tek 200,71 KM za obnovu kuće, iako je u poplavama potpuno uništen prvi kat njihova doma, u kojem je živjela četveročlana obitelj.
Stanovali smo na prvom katu, drugi kat još nije bio uređen. U prizemlje je ušlo oko metar i pol vode. Nakon poplava dva mjeseca nismo imali gdje živjeti pa smo se sklonili kod rodbine. Općina Dobretići pomogla nam je opremiti drugi kat – kaže Šušnjara.
Dodaje da nisu dobili ništa ni od kantonalne ni od federalne vlasti. Najveću pomoć, kako tvrdi, dobili su od humanitarne organizacije „Pomozi.ba“, Općine Dobretići te nekoliko privatnih donatora.
Ceste razorene, mostovi nestali
Od Općine Fojnica nismo dobili ništa. Put kojim smo ranije normalno prolazili sada je makadam. Asfalt je nestao, a rupa do rupe. Vozimo dva kilometra na sat. U susjedstvu ima djece koja su do škole ranije išla dvije minute preko pješačkog mosta. Taj most je voda odnijela, i nije obnovljen. Sada djeca pješače i po 20 minuta – ističe Šušnjara.
Poplava je, dodaje, uništila gotovo sve – osim kuće, uništeni su i pomoćni objekti. Uspjeli su spasiti tek osobne dokumente. Ispunio je, kaže, najmanje 15 do 20 zahtjeva za pomoć prema nadležnim institucijama, ali odgovora nikada nije bilo.
Politička podobnost kao kriterij?
Upitan o situaciji u susjedstvu i je li bilo razlike u iznosima pomoći, Šušnjara bez zadrške tvrdi da su pojedinci koji su politički povezani s HDZ-om dobivali znatno veće svote.
Samo oni koji su stranački podobni dobili su pomoć. HDZ-ovci su dobili ogromne cifre, čak i oni kojima ništa nije poplavilo. Mi koji nismo članovi nijedne stranke – ništa. Sami smo, uz pomoć nekoliko donatora, uspjeli urediti prvi kat i uložili smo blizu 30.000 KM. Radimo i borimo se. Nakon poplava, prije izbora, dolazili su nam HDZ-ovci s obećanjima, ali sve je to nestalo. Milijun i sto jedanaest tisuća maraka raspoređeno je na 20–25 ljudi. Što više reći?”, zaključuje Šušnjara.
