Dok Hrvatska ulazi u eru rekordnog broja stranih radnika iz trećih zemalja, osobito iz Nepala, Bangladeša, Indije i Filipina, problemi za strane radnike ne događaju se samo u Zagrebu, nego i u ostalim dijelovima države. Psihologinja dr. sc. Iva Tadić, s Instituta za istraživanje migracija kaže kako će njihova integracija biti veliki ispit za naše društvo.
Postoji dubok jaz između potrebe za stranom radnom snagom i niske spremnosti građana da prihvate imigrante, uz znatne psihosocijalne posljedice za same radnike, otkriva psihologinja za portal Promise.hr. Strani radnici, kaže, se nadaju da ih ovdje jednog dana neće gledati kao radnike strance, već prije svega kao ljude.
Čak 97 posto hrvatskih građana nije zadovoljno njihovom prisutnošću, utvrdilo je novo istraživanje Instituta za migracije. Poražavajuća činjenica je da ih nitko ne želi u obitelji, a manje od tri posto građana bilo bi ih spremno prihvatiti i kao prijatelje.
Hrvati duboko rezervirani prema stranim radnicima
Takva razina društvene distance signal je duboke rezerviranosti hrvatskih građana koja će integraciju učiniti jednim od najvećih društvenih izazova u godinama koje dolaze, naglašava istraživački tim.
Psihologinja Tadić potvrđuje da su usamljenost, izolacija i emocionalna deprivacija među najčešćim iskustvima radnika iz jugoistočne Azije u Hrvatskoj. “Posao je lagan, ali osjećaji su teški”, rekao je jedan od anketiranih stranih radnika, što sažima dubinu psihosocijalnog tereta koji nose.
Teme poput usamljenosti, mentalnog zdravlja ili seksualne apstinencije izrazito teško istražive zbog kulturnih tabua, nepovjerenja u institucije i straha od stigme, što dodatno produbljuje šutnju i nevidljivost stvarnih potreba imigranata, upozoravaju istraživači s Instituta.
Stranim radnicima u novoj sredini potrebna je socijalna podrška pri učenju hrvatskoj jezika i upoznavanja s našom kulturom, a često i pravna zaštita jer su kod nezakonitih postupanja i zloupotreba protiv stranih radnika najugroženiji upravo ljudi iz trećih zemalja. Stoga im treba olakšati boravak u Hrvatskoj, a ne ih napadati. Strani radnici najčešće rade za minimalac poslove koji Hrvati ne žele raditi i žive u vrlo lošim stambenim uvjetima.
