Istraživanje posmrtnih ostataka svete Terezije Avilske, koje je započelo 24. kolovoza prošle godine u Alba de Tormesu u Španjolskoj, otkriva nevjerojatne detalje o životu i ostavštini velike karmelske svetice i crkvene naučiteljice.
Vijest da se njezino tijelo nije promijenilo u posljednjih 400 godina, te da i dalje izgleda isto otkad je zadnji put otvorena njezina grobnica, već je bila zapanjujuća.
Talijanski profesor Luigi Capasso vodi istraživački tim. Prema riječima znanstvenika, kako je objavljeno u Alba de Tormes al Dia, priča koju su otkrili ostaci je “apsolutno izvanredna priča”.
Bez ikakvih znakova raspadanja
Izvješće na 53 stranice, između ostalog, razmatra i stanje posmrtnih ostataka. Njezino tijelo, lijeva ruka i srce su u Alba de Tormes; desna joj je ruka u Malagi, Španjolska; a desna noga joj je u Rimu. Svi su dijelovi “savršeno očuvani”, utvrdio je tim, “s netaknutom kožom, potkožnim tkivom i mišićima na svom mjestu, i bez ikakvih znakova raspadanja”, rekao je Capasso.
Na tjemenu joj još uvijek ima pramenove smeđe kose, a vidi se tamna šarenica desnog oka. Na njenom stopalu vide se tragovi kožnih remena njezinih karmelićanskih sandala, a na čelu joj se vide bore.
“Očuvanje, više od 400 godina nakon njezine smrti, prenosi na nad spokoj u kojem je bila kad je odlazila”, rekao je znanstvenik.
Konzervacija njezinih ostataka nije posljedica nikakvog umjetnog procesa mumificiranja, pokazalo je istraživanje. Samo njezino srce ima anorganske naslage, vjerojatno povezane s proizvodima korištenim u vađenju organa nakon njezine smrti. No, ostale relikvije sačuvane su bez ljudske intervencije, napominju.
Okoliš u kojem su sva ova stoljeća ležale svečeve relikvije ključan je za očuvanje. Nedostatak vlage i onečišćenja održali su tkivo stabiliziranim. “To je doista jedinstven prirodni fenomen”, rekao je Capasso.
Avilska vidjela što se dogodilo sa ženom koja je umrla u grijehu: ‘Zaprepaštena, strah me kad se sjetim’
Terezija u patnji
Istodobno, istraživanje je otkrilo kronične bolesti koje je sveta Terezija svakodnevno morala trpjeti. Ozbiljna zakrivljenost njezine kralježnice otežavala je disanje i dobivanje dovoljno zraka, pa čak i udobno ležanje s glavom na jastuku.
Imala je jak artritis, posebno u lijevom koljenu, zbog čega je bilo teško klečati, i ostruge na stopalima koja bi uzrokovale šepanje. Također je izgubila gotovo sve zube, nešto što je sigurno utjecalo na njezin svakodnevni život. Njezina desna ruka pokazuje istrošenost koja dolazi od navike plodnog pisanja.
Terezija Avilska: “Ne treba misliti da onaj koji pati ne moli, jer on to prinosi Bogu. I često moli mnogo više nego onaj koji u samoći razbija glavu misleći da time moli ako je iscijedio koju suzu.”
Ova otkrića, kako je rekao prior karmelićana u Alba de Tormesu otac Miguel Ángel González, razmišljajući , pomažu nam da budemo obogaćeni “primjerom njezina života”.
Sv. Terezija Avilska o molitvi koja mijenja živote: ‘Pored svih vrsta molitvi samo je jedna potrebna’
