Svake prve nedjelje u rujnu slavi se blagdan Djeteta Isusa posebno zemljama Latinske Amerike. To je slavlje Isusova djetinjstva, poziv na razmatranje Sina Božjega u njegovoj punoj ljudskosti, živeći u jednostavnom domu, u toplini obitelji.
Od početka kršćanstva, Isus se osobno predstavljao čudima kako bi potvrdio svoje postojanje, svoje božanstvo i svoju stvarnu prisutnost u posvećenom sakramenut.
Crkva drži da zaređeni svećenik po apostolskoj liniji čini Isusa Krista stvarno prisutnim u kruhu i vinu, kada obavlja svoju posvetu na svetoj misi. To se ne vidi očima stoga ljudi često zaborave na ovu istinu. Zato je Gospodin proizveo stotine čudesa, da pokaže da je to tako, da je On stvarno prisutan u posvećenoj hostiji na oltarima svih crkava svijeta.
Dijete Isus na oltaru
Dana 20.travnja 1905. – kako su onda javljali španjolski listovi – prikazao se Isus Djetešce u španjolskom gradu Manzenedi pred svim pukom.
U crkvi redemptorista upravo su završavale duhovne vježbe svečanim obredom zadovoljštine. Župnik don Petar Rodriguez izložio je Presveti Oltarski Sakrament i veliko mnoštvo pobožna svijeta, poslije Ružarija, slušalo je propovijed oca Mariscala, jednog od misionara.
Najednom propovjednik nenadano presta govoriti jer je narod obuzela neka tajanstvena uzbuna. Pojedini koji su sjedili digli su se na noge, popeli se na klecala, a drugi su se izdizali navrh prstiju da bolje vide, dok je čitavom crkvom šumorio neki šapat.
Propovjednik nije znao kako da to protumači pa opomenu slušatelje da ne povrjeđuju štovanje koje su dužni dati veličanstvu Boga prisutna u klanjanju vrijednome Sakramentu. Postigao je da su se ljudi malo umirili.
Deseci ljudi u Njemačkoj tvrde, vidjeli su dijete Isusa, a poruke su uzdrmale svijet
Viđenje je snažno potreslo narod
Ali, jedna djevojčica od otprilike sedam godina, svojim nježnim glasićem vikne: “Hoću i ja vidjeti Djetešce!”
Na taj poklik vjernici se više nisu mogli suzdržati. Otac Mariscal se okrenu prema Oltaru, kamo su bile uprte oči sviju, pa i on ugleda veliko Čudo koje je tako snažno potreslo narod.
Župnik, klečeći pred Oltarom, promatrao je sav zanesen tako slatko viđenje.
Na mjestu Pokaznice, vidjelo se Djetešce, kojemu bi bilo oko šest ili sedam godina, obučeno u odijelo bjelije od snijega, kako se milo smiješi vjernicima i prema njima pruža svoje ručice.
S Njegovog lica strujale su zrake žarkog svjetla, a oči su Mu sjale kao dvije zvijezde. Na prsima se mogla opaziti rana, iz koje je curio mlaz krvi i silazio niz bijelu haljinu bojeći je crvenilom. Viđenje je potrajalo nekoliko minuta, a onda ga nestade.
Sveti obred se one večeri nastavio u suzama i uzdasima, i ispovjedaonice su bile pune sve do ponoći; jer svi su htjeli da se ispovjede kako bi sutradan mogli u svetoj Pričesti primiti prekrasno Djetešce koje im se ukazalo na Oltaru. Izvor: Glasnik Srca Isusova 1906. godine (talijanski)
Šok u Italiji! Dijete Isus pojavilo se na Trgu, ozdravilo gluhonijemog dječaka
“Dijete” kao “najveće u Kraljevstvu nebeskom”
Isusovo djetinjstvo uvijek je bilo predmet štovanja i zanimanja kroz povijest. O tome svjedoči i razvoj teologije i bezbrojni oblici pučke pobožnosti, općenito izraženi u predajama i umjetnosti.
Ovi izrazi su odjeci Isusa koji se kao dijete želio očitovati svecima različitih vremena, nudeći im društvo, utjehu i snagu. Dijete Isus uvijek je sposobno probuditi nježnost i povjerenje u ljudskom srcu, pozivajući svakoga da živi čistoću srca:
“Uvjeravam vas: ako se ne promijenite i ne postanete kao djeca, nećete ući u Kraljevstvo nebesko. Dakle, tko postane malen kao ovo dijete, taj je najveći u Kraljevstvu nebeskom. I tko god primi takvo dijete u moje ime, on mene prima” (Mt 18, 3-5).
Krunica malom Isusu: On sam obećao kraljevske milosti za sve one koji budu molili ovu moćnu pobožnost
