Ponovo raste priljev migranata u dvije ključne zemlje Europske unije koje su prve na njihovom udaru – Italiju i Grčku, što je postalo signal za uzbunu koju su proglasili Rim i Atena.
Posebno je negativno odjeknula prošlotjedna, katastrofalno provedena diplomatska misija EU-a u Libiji, kojom se željelo osigurati zaustavljanje ilegalnih migracija kroz tu zemlju prema europskom kopnu, a koja je završila potpunim debaklom.
Niti sve dosadašnje inicijative, pa i praktični potezi koje je Rim vukao u smislu zaustavljanja ilegalnih migranata očito nisu donijele previše plodova, poput onih o otvaranju sabirnih kamova u Albaniji. Za njih je premijerka Giorgia Meloni (koja je, između ostalog, vlast osvojila na oštroj protumigrantskoj retorici koja se nerijetko kosila i s metodama koje je po tom pitanju koristila centrala u Bruxellesu odnosno Europska unija.
Evo što o ovoj temi upravo piše medij POLITICO.
Manje se fokusirajte na Ukrajinu, a više na prijetnje iz Libije
Nemojte se toliko fokusirati na Ukrajinu kako ne biste primijetili ozbiljne prijetnje europskoj sigurnosti koje se stvaraju u Libiji.
To je poruka koju Italija i Grčka pokušavaju prenijeti svojim saveznicima u EU i NATO-u, ali bez puno uspjeha.
Priljev migranata iz Libije ponovno raste, u vrijeme kada je Rim sve više zabrinut zbog rastućeg utjecaja Rusije u nestabilnoj sjevernoafričkoj naciji, koji se ostvaruje kroz isporuke oružja i potencijalnu novu pomorsku bazu u sjeveroistočnoj luci Tobruk.
Atena je također poslala dva ratna broda da patroliraju uz obalu Libije kao odgovor na porast migracija i svoje strateške zabrinutosti da njezin najveći suparnik, Turska, surađuje s Libijcima na podjeli Mediterana na pomorske zone za istraživanje energije. Zone polažu pravo na vode južno od grčkog otoka Krete, dok ih Atena smatra ilegalnima prema međunarodnom pomorskom pravu.
Talijanski ministar vanjskih poslova Antonio Tajani opisao je Libiju kao “hitno stanje koje Europa mora zajedno riješiti”, ali europski pokušaj postizanja određenog diplomatskog napretka prošli tjedan pretvorio se u farsu.
Povjerenik EU za migracije Magnus Brunner, u pratnji ministara iz Italije, Grčke i Malte, proglašen je “personom non grata” u Bengaziju, teritoriju istočnog libijskog silnika Khalife Haftara. Optužena za neutvrđene “kršenja”, delegaciji je naređeno da ode.
„Ruska uloga u Libiji i dalje se širi, koristeći je kao središnje čvorište u svojoj afričkoj strategiji“, upozorio je jedan diplomat EU-a koji pozorno prati dosje. Diplomat je dodao da politički povezana mreža krijumčara u Libiji podržava strateške napore Rusije, pomažući Moskvi da zaobiđe sankcije i da migracije pretvori u oružje.
Italija i Grčka, međutim, znaju da će rješavanje problema složenog poput Libije – zemlje više od tri puta veće od Španjolske – zahtijevati podršku velikih saveznika poput SAD-a i Francuske.
Međutim, do sada je odgovor tih saveznika bio razočaravajući.
Američki ratni brodovi uplovili u zaraćenu Libiju nakon dugo vremena: Što je iza toga
Migracije ponovno top tema
Grčka vlada u srijedu je najavila stroga nova migracijska pravila dok se bori s porastom broja dolazaka iz Libije na Kretu u jeku turističke sezone.
„Izvanredna situacija zahtijeva izvanredne mjere i stoga je grčka vlada donijela odluku obavijestiti Europsku komisiju da… obustavlja obradu zahtjeva za azil, u početku na tri mjeseca, za one koji u Grčku dolaze iz Sjeverne Afrike morem“, rekao je grčki premijer Kyriakos Mitsotakis zastupnicima.
Oko 9000 ljudi stiglo je na Kretu iz Libije od početka godine, većina njih u posljednjih nekoliko tjedana, što je već gotovo dvostruko više nego za cijelu 2024. godinu.
Krajem lipnja Grčka je rasporedila dva ratna broda u pokušaju da obuzda nedavni porast dolaska migranata. Visoki vladini dužnosnici sumnjali su u njihovu učinkovitost, upozoravajući da bi pomorske patrole mogle potaknuti migrante da se sami bace u vodu kako bi potražili spašavanje. Doista, samo u posljednjem tjednu više od 2000 migranata iskrcalo se na Kreti.
Grčka vlada također je kritizirana i od oporbe i od vlastitih dužnosnika zbog toga što je posljednjih godina napustila dosje o Libiji.
Sveukupno je u prvom dijelu godine zabilježen porast ilegalnih prelazaka u središnjem Sredozemlju od 7 posto , gotovo u potpunosti iz Libije, u usporedbi s ukupnim padom od 20 posto na svim ostalim glavnim rutama.
Grčke represije izazvale su i strahove u Italiji da će još više migranata biti prisiljeno u talijanske vode.
„Zabrinuti smo zbog situacije u Libiji i nedavnog porasta ilegalnih odlazaka“, rekao je glasnogovornik Europske komisije prije prošlotjednog posjeta EU toj zemlji.
Biti zabrinut je jedno, a pronaći rješenje sasvim drugo.
Diplomati su prošlotjednu diplomatsku misiju opisali kao pokušaj utvrđivanja koja bi rješenja mogla biti izvediva. Novac EU-a, uostalom, vjerojatno bi odigrao određenu ulogu. EU je 2023. godine sklopio vrlo kontroverzan sporazum s Tunisom u kojem je platio vlastima za zaustavljanje migracija, ali diplomati sumnjaju da bi se takav model mogao replicirati u zemlji koju destabiliziraju suparničke milicije poput Libije.
Trump upozorio: Manje se brinite o Putinu, a više o migrantima silovateljima
Rusi na vratima
Nedavno prikazivanje ruskog oružja u Bengaziju tijekom vojne parade pokazalo je sve veću bliskost Kremlja s Haftarom.
Rusija želi uporište u Sredozemlju, posebno nakon što su nove vlasti u Siriji raskinule Moskvi najam luke Tartus nakon pada Bashara al-Assada. Talijanski ministar Tajani redovito upozorava da je Libija najvjerojatnije odredište za zamjensku pomorsku bazu.
Prema izvješću novinske agencije Agenzia Nova, Moskva također želi instalirati raketne sustave u vojnoj bazi u Sebhi na jugu Libije, koju kontrolira Haftar, te usmjeriti rakete prema Europi.
Mnogi analitičari i diplomati skeptični su da je Moskva već u fazi usmjeravanja raketa prema Europi iz Libije. Ali čak i bez raketa, Rusija već može koristiti nekoliko vojnih baza u Libiji za logistiku, “što bi teoretski moglo pogoditi Europu”, rekao je Arturo Varvelli, viši politički suradnik Europskog vijeća za vanjske odnose.
Do sada je Rusija uglavnom koristila libijske baze za provođenje svojih operacija u ostatku Afrike, djelujući uglavnom putem Afričkog korpusa , uz podršku ruskog ministarstva obrane.
Među južnoeuropskim dužnosnicima također raste strah da bi Rusija uskoro mogla iskoristiti migracije iz Libije u reprizi hibridnog rata koji je pokrenula na istočnom frontu EU-a, kada je prisilila bliskoistočne izbjeglice preko bjeloruske granice u Poljsku.
Ipak, ne ide sve po ruskoj volji. Jedan od diplomata rekao je da troškovi rata u Ukrajini uskraćuju Afričkom korpusu sredstva potrebna za plaćanje libijskih milicija, stvarajući napetosti s njegovim posrednicima i Haftarom.
„Ne vidim da će Rusi preuzeti“ posao krijumčarenja migranata, rekao je Karim Mezran, viši suradnik Atlantskog vijeća, ali „vidim kako Rusi govore ljudima: Sad sam ja novi vladar, a vi samo slijedite moje naredbe .“
Talijanski sud protiv premijerke: Migranti se vraćaju iz Albanije u Italiju
Potraga za saveznicima
Unatoč ozbiljnosti ovih prijetnji iz Libije, Italija i Grčka se bore uvjeriti svoje saveznike da se angažiraju.
Talijanska premijerka Giorgia Meloni razgovarala je o Libiji s francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom na trosatnom sastanku u Rimu 4. lipnja.
Libija „je naravno tema od ključne važnosti i za Italiju i za Francusku“, rekao je talijanski dužnosnik izravno upoznat s razgovorima između Pariza i Rima, naglašavajući „zajedničke zabrinutosti, posebno u pogledu sigurnosti – što se tiče i sve veće prisutnosti Rusije tamo – i migracija“.
Talijanski dužnosnik je, međutim, priznao da postoje „nijanse“ između stavova dviju zemalja „o mogućim političkim rješenjima“.
Libija se sve više dodaje na dnevni red diplomatskih foruma, ali u praksi se malo toga događa. Dok Italija očajnički želi podršku vojnog teškaša Francuske, ta tema jednostavno nije toliko važna za Pariz kao za Rim, pa čak i razotkriva nedavne francuske neuspjehe u Maliju i Nigeru.
„Za Italiju je pitanje Libije kratkoročno važnije nego za Francusku“, rekla je Virginie Collombier, profesorica na Sveučilištu Luiss u Rimu i stručnjakinja za Libiju.
„Politički, francuska vlada nema puno interesa vikati protiv Rusije jer to naglašava neuspjehe francuske vlade“, rekla je, napominjući da se Francuska postupno povlači iz afričkih zemalja u regiji Sahel, dok Rusija povećava svoju prisutnost.
A s obzirom na to da se SAD sve više okreću prema Pacifiku, postoji mala nada da će Washington uložiti mnogo političkog kapitala u stabilizaciju zemlje.
Najznačajnije je to što se u najnovijoj deklaraciji NATO-a, potpisanoj 25. lipnja u Haagu, Afrika čak ni ne spominje.
„Nitko nije želio da se uključe sporna pitanja jer NATO sada ima vrlo minimalistički program“, rekao je Alessandro Marrone, voditelj programa za obranu, sigurnost i svemir u rimskom think tanku Istituto Affari Internazionali.
To je gorka pilula za Talijane.Rim se “sada mora suočiti s ovom stvarnošću”, dodao je Marrone.
Detalji diplomatske zamke epskih razmjera: Libijski vojskovođa ponizio europske ministre
