Ivan Čehok političar je posebne karizme, čovjek koji na državnoj razini nikada nije obnašao važne funkcije, osim što je bio saborski zastupnik te predsjednik HSLS-a koji je početkom 2004., nakon ostavke Dražena Budiše, preuzeo stranku i uspio je ponovno ujediniti spajanjem s Liberalnom strankom, ali se na prvim izborima za predsjednika nakon ujedinjenja više nije kandidirao. No, je li baš zbog njega Varaždin bio često u medijima ili je obratno, teško je reći. Varaždinom je vladao u četiri mandata, od 2001. do 2011. (kada je dao ostavku iz istražnog zatvora zbog optužbi da je oštetio Grad za višemilijunske iznose u nekoliko slučajeva), te od 2017. do 2021.
Njegovu političku biografiju pune brojni uspjesi, ali i kontroverzije te afere u kojima je katkada osuđivan, katkada oslobođen, ali je uvijek punio stupce novina, dijelom i zbog svoje osebujnosti i izravnosti. Čehok je prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu bio nepravomoćno osuđen za više kaznenih djela, ponajprije zloupotreba, te mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od dvije godine, ali je u travnju 2022. Vrhovni sud prihvatio žalbe te je Čehokov predmet vratio na ponovno suđenje. Za dio optužbi Čehok je oslobođen. USKOK je Čehoka i ostale teretio za nezakonitu zamjenu zemljišta s tvrtkama varaždinskog poduzetnika Davora Patafte te malverzacije sa zemljištem za izgradnju POS-ovih stanova i nepravilnosti u upravljanju varaždinskim aerodromom.
Još na prvostupanjskom suđenju Čehok je oslobođen za prvu točku optužnice da je mimo javnog natječaja jednoj od Pataftinih tvrtki dao posao zbrinjavanja otpada. Bila je tu i afera “Tehnobeton”, i još štošta, no ovog filozofa, prevoditelja, pjesnika i publicista sve to samo je okrznulo, a nikada dokrajčilo. Zato je i danas zanimljiv, naročito kao izuzetno oštar kritičar SDP-ove vlasti koja je i na ovim lokalnim izborima, uz gradonačelnika Nevena Bosilja, uspjela obraniti drugi uzastopni, a ukupno treći mandat na čelu grada.
Nakon što ste izgubili vlast 2021., naoko ste se povukli iz politike, ali vidim da ste i dalje aktivni, na koji se način sada bavite politikom?
Nedavno sam objavio knjigu “Politika za svakoga”, upravo kako bih objasnio da politika nije samo služba ili profesija nego politika prije svega zahtijeva, pa i pretpostavlja, političku građansku kompetenciju i participaciju. Ja se nisam kandidirao ponovno jer imam drugih poslova, ali to nikako ne znači da ne mogu participirati u političkim zbivanjima, uostalom, i mediji, poput vašega, često pitaju i traže informacije ili jednostavno moje mišljenje o svemu što se događa u Varaždinu ili Hrvatskoj. Mi bismo zapravo trebali ohrabriti građansko sudjelovanje i izvan političke profesije.
Spominjali ste katastrofalno vođenje Varaždina pod SDP-ovom vlašću. Što točno zamjerate gradskoj vlasti koja je, izgleda, uspjela održati većinu?
Prije svega, zamjeram im upravo to što su svojim vođenjem grada jednostavno snizili političku participaciju do najniže točke, na izbore je izašlo jedva 39%, u gradu koji je uvijek imao gotovo najveću izlaznost. Obeshrabrili su i posve pasivizirali građanstvo, najbolje vam to potvrđuje činjenica da su ukinuli vijeća mjesnih odbora kao osnovni modus lokalne samoorganizacije građana, što se nije nikada u povijesti grada dogodilo. Učinili su to zato što zaziru od sučeljavanja s građanima. Upravljaju partitokratski, postavljaju na čelna mjesta bez natječaja i bez referenci, dok, s druge strane, nema mjerljive učinkovitosti, dapače, nikada nismo imali manje projekata EU-a, cijene su nam daleko najveće u državi.
Drugi su gradovi povukli stotine milijuna iz fondova EU-a, oni u ovih pet godina gotovo ništa, s time da su upropastili i ono što smo im ostavili. U pet godina nisu uspjeli sagraditi ni 30 POS-ovih stanova (dovršili su ono što smo mi započeli, i to s kašnjenjem), nema novih socijalnih programa ni novih inicijativa u kulturi i obrazovanju, dapače, i tu će upropastiti ono što smo stvarali. Ali se zato plaćaju mediji i tvrtke koje organiziraju dodjelu različitih nagrada. Mladi visokoobrazovani nam odlaze, dok nam pritječu strani radnici. Naravno da nisam protiv toga da se ti ljudi zaposle, ali su se u ovih pet godina mogle dograditi i proširiti institucije koje zapošljavaju mlade.
Ovih dana čitamo o rušenju Varteksa, na mjestu povijesne tvornice niknut će supermarket. Mnogima je to nedopustivo, a i vi svoje stavove često izražavate na društvenim mrežama. Što je problematično?
Ja sam javno uputio na to da ova gradska vlast zatire proizvodnju, uništili su biljnu i hortikulturnu proizvodnju u vlastitom rasadniku, prodali zemljište za trgovački centar na samome ulazu u groblje. S druge strane, Varteksu nisu pomogli. Vidite i sami po reakcijama građana da Varteks za Varaždin nije samo jedna industrija nego neka vrsta relacijskoga identitetskog znaka, već su asocijativno grad i tvornica povezani, oduvijek, bez obzira na gradsku i državnu vlast. Ništa se ondje i ne može raditi bez suglasnosti grada, evo vam najnovije informacije iz kruga vjerovnika o tome da se bilo kakvi radovi uklanjanja i rušenja pogona ne mogu izvoditi bez prethodnih komunalnih infrastrukturnih zahvata, što zahtijeva građevinske dozvole. Prema objavi, priključci za industrijski dio preseljeni su kako bi se odvojili od dijela koji će biti trgovački centar. Primjerice, kako će se, osim ova dva izlaza na glavnu prometnicu koja se rade isključivo za poznate trgovine, urediti ostala infrastruktura i prometnice? To nitko ne zna.
Ova SDP-ova vlast davno prije otvaranja stečaja s oduševljenjem je prihvatila i podržala izgradnju velikoga trgovačkoga centra na mjestu tvornice, danas nastoje to zabašuriti i prebaciti odgovornost na državu, što je do te mjere komično da se najavljuje izgradnja trgovačkoga “parka”, vjerojatno od betona, asfalta, čelika i stakla. Sporno je i zašto je i kako grad zaštićivao baš određene zgrade, zanimljivo da nije kulturnim dobrom proglasio zgradu bivše “tkanionice” jer se ona ruši, ali jest, primjerice, neko skladište koje se ne ruši. Svaka država mjerama ekonomskoga protekcionizma štiti neke vidove industrije, evo Varteks upravo proizvodi uniforme, da je opstala proizvodnja, uvijek bi se moglo dio onih poslova koje država ne može prepustiti stranim tvrtkama obavljati u domaćoj industriji.
Tko je “kriv” za Varteks – od lokalne do državne razine? Što se moglo, a nije učinilo?
U svojoj dugoj povijesti Varteks je proživljavao i preživljavao krize u svim poretcima i državama, od kraljevine preko socijalističke do samostalne države, to je sudbina tekstilnih industrija. Ali je činjenica da je Varteks opstajao unatoč svim krizama i da su sve vlasti imale razumijevanja, pa i načina da se pomogne radnicima održavanjem proizvodnje. Reći ću vam samo dva primjera. Pod vlašću HNS-a 2013. grad je pratio i pomogao u predstečajnom postupku, radna mjesta su sačuvana. Gradsko je poglavarstvo kojem sam bio na čelu 2005., kada je došla u pitanje likvidnost tvrtke i vraćanje dijela dugova, kupilo zgradu bivšega Vartimpexa od Varteksa kako bi došli do svježega novca, koju smo pretvorili, i to bespovratnim sredstvima – pazite tada nije bilo fondova – u najveći tehnološki park s informatičkom industrijom.
Dakle, obostrano korisno. Početkom 2021., u posljednjim mjesecima mandata, također smo se dogovorili da ćemo uzeti zgradu koja je najbliže tom tehnološkom parku i prebiti dugove Varteksa, ali nakon izbora Bosilj i SDP derogiraju tu odluku Gradskog vijeća i ne prebijaju dugove. Niti sada grad ima novu zgradu za proširenje Tehnološkog parka, niti je Varteks vratio dugove. Međutim, krajnja će posljedica biti razorna. Prvo, izgradnjom dvaju trgovačkih centara na prostoru Varteksa doći će do komunalnoga i prometnoga zagušenja ionako tankoga i slabo propusnoga koridora, kao što će i izgradnjom trgovačkog centra na ulazu u groblje doći do devastacije cijeloga prostora oko tog svjetski poznatoga groblja, što će pak sve skupa posve isprazniti ionako pusto središte grada, Varaždin će postati grad duhova, a u prigradskim će naseljima sve biti puno stranih radnika koji i ne razumiju hrvatski. Dugoročno, sociološke će posljedice biti nepovoljne. Ali to nikoga ne zanima, Bosilj i SDP na sva su se zvona hvalili integracijom, izmišljali nekakve programe, naravno, proveli nisu ništa niti ih bilo što zanima osim zapošljavanja stranačkih uhljeba.
Javnost pamti da ste kao veoma mlad i za tadašnje vrijeme nekonzervativan i nekonvencionalan čovjek ušli u politiku. Što vas je motiviralo da iz akademskog svijeta zakoračite u politiku, i to u stranku poput HSLS-a?
Ja nisam baš koraknuo, ali sam otvarao vrata politike davno prije jer sam s nekoliko kolega organizirao prvu višestranačku tribinu u Varaždinu 1989. Tada smo to mogli učiniti ili s inicijativom UJDI ili HSLS. Odlučili smo se za ovo drugo jer je svima bilo jasno da se ni konfederacija, kamoli federacija ne može uspostaviti ni održati. Liberalna ideja bila je jedina protuteža jednopartijskom sustavu.
Ostvarili ste i četiri mandata na čelu grada. Koja su, po vašem mišljenju, bila najveća postignuća, a koji najveći promašaji tijekom vaših mandata na čelu Varaždina?
Mi smo preuzeli upravljanje gradom 2001. i tada su glavni interesi bili privući i potaknuti ulaganja, izgraditi nove gospodarske zone, smanjiti nezaposlenost i podići i promijeniti obrazovnu strukturu stanovništva. To smo učinili, Varaždin je još grad s najviše greenfield ulaganja zahvaljujući slobodnoj zoni, te još dvije druge zone maloga gospodarstva. U suradnji s Varteksom, uspostavili smo tehnološki park, kroz koji je, u inkubacijskoj fazi, prošlo pedesetak tvrtki sa stotinama zaposlenih visokoobrazovanih mladih ljudi. S druge strane, osnovano je više visokoobrazovnih ustanova, od Ekonomskoga fakulteta u sklopu FOI-ja do veleučilišta koje je preteča Sveučilišta Sjever, što je znatno podiglo stopu visokoobrazovanih. To je potaknulo i stanogradnju pa smo u samo dva mandata izgradili više od 500 POS-ovih stanova i više od stotinu stanova za socijalno ugrožene građane. Podizanje obrazovne strukture i doseljavanje, globalizacija poslovanja preko tehnoloških inovacija čini vam ono živo tkivo koje potiče nove javne inicijative, od sporta do kulture. Najveći je neuspjeh politika gospodarenja otpadom jer smo se previše pouzdali u to da će država uspostaviti regionalne centre, a mi nismo imali vlastito odlagalište.
Spominjalo vas se u kontekstu brojnih afera, od Patafte, Tehnobetona i da ne nabrajamo… Moglo bi se reći da ste iz svega toga ipak izašli gotovo neokrznuti? Kako ste osobno proživjeli trenutak uhićenja 2011. godine i kasniji boravak u istražnom zatvoru? Koliko su afere, suđenja i medijski pritisak utjecali na vašu obitelj i privatni život?
Najteže je prihvatiti spoznaju da te netko uhićuje i okrivljuje dokazima koji su neodrživi i koji su nastali kao posljedica jednostranoga postupanja, tada je tek stupio na snagu novi zakon o kaznenom postupanju u kojem se osumnjičeni nisu ni mogli uključiti u progon do samoga uhićenja. To, naravno, najteže pogađa obitelj, ona ne samo da je okrznuta nego i silovito pogođena. Činjenica da su optužnice bile na snazi i da su građani bili upoznati s njima, ali su me ipak privoljeli da se kandidiram ponovno 2017., te sam na tim izborima u drugom krugu osvojio 65% glasova, govori da me nisu smatrali barem politički odgovornim ili krivim. To je svakako nešto što čovjeka bodri i osmjeljuje da se bavi politikom.
Protiv vas se vodi više procesa, u nekima ste pravomoćno oslobođeni. Smatrate li da ste bili žrtva političkog progona ili su barem dijelom bile utemeljene kritike na vaš račun?
Ne bih govorio o tekućim procesima. Dosad je završeno suđenje po nekim točkama optužnica, pravomoćno sam oslobođen, u drugima sam nepravomoćno oslobođen. Postupci su vraćeni na prvi stupanj ili se čeka odluka drugoga stupnja. Kao u kafkijanskom svijetu, procesi su najveća kazna, oni vas paraliziraju i odvraćaju od redovnih poslova ili profesije, pa je mnogima bilo čudno što sam smogao snage vratiti se u politiku 2017.
Što mislite da je bio ključ toga povratka? Zašto, prema vašem mišljenju, građani više nisu prepoznali vaš program nego su se odlučili za promjenu na izborima 2021.?
Varaždin je s vlašću HNS-a i SDP-a do 2017. ponovno gospodarski i socijalno nazadovao, kao i sada pod vlašću SDP-a, nije bilo novih investicija, administrativni kapaciteti bili su niski, apsorpcija fondova EU-a nikakva, nije bilo kapitalnih gradskih zahvata itd. Tada su me građani zapravo potaknuli, pa i nagovorili, da se ponovno kandidiram, unatoč tomu što suđenja nisu bila završena. Mi smo pokrenuli grad, iskoristili fondove EU-a, osnovali nove institucije, ali je došla pandemijska kriza i u gradu pune zaposlenosti ona je značila visoku incidenciju infekcije. Pojavile su se različite pseudoaktivističke skupine i inicijative, zapravo u službi SDP-a, koje su koristile društvene mreže kako bi difamirale i ocrnile naše projekte. Sve se to stopilo i s inače zamjetnim trendom pada povjerenja u dugogodišnje uprave, pogledajte samo Pulu u kojoj je IDS izgubio izbore nakon 30 godina ili Zagreb, Čakovec i mnoga druga mjesta. Nažalost, sadašnja vlast, čak i povredom zakona i propisa, što je ustanovila i Državna revizija, obilato plaća medije i onemogućuje bilo kakvu kritiku, sve je usmjereno prema bildanju lika i djela gradonačelnika, čak se ni notorne činjenice ne mogu objaviti prije nego što to odobri komitet na lokalnoj razini.
Kao autor udžbenika iz etike, možete li iskreno reći – je li moguće biti političar i ostati dosljedan etičkim načelima? Je li HSLS etična stranka? Točnije, je li ijedna stranka dosljedna etičkim načelima koje spominjemo?
Svaka skupina, od obitelji do naroda, stvara određeni konvencijski kod, skup normi i pravila morala, pri čemu taj kod nastaje vrednovanjem kulturnih obrazaca neke zajednice. Važno je da ti kodovi nisu previše kruti, dirigirani ili pak diktirani od središta moći, jer tada postaju podložni dvostrukim ljestvicama vrijednosti ili se pak jednostavno pretvaraju u moraliziranje s posljedičnim situacijama moralne i socijalne panike. Budući da pravne izviru iz etičkih normi, to se osobito vidi u tumačenju, vrednovanju i prevrednovanju profesionalnih pravila djelovanja. Uzmimo samo za primjer pitanje moralnosti i presumpcije nevinosti: kada je riječ o sumnjama ili pak dokazanim grijesima politički drugih, suparnika ili protivnika, tad smo spremni podići buku i graju i tražiti moralno i socijalno, profesionalno isključivanje protivnika, ali kada je riječ o sumnjivim poslovima “naših”, tada smo voljni braniti ih do posljednjega daha s kojekakvim obrazloženjima i popuštanjima. To sam najžešće osjetio na vlastitom primjeru: kada se digla optužnica protiv mene, SDP je pljuvački pozivao na odgovornost, sada kad je u pitanju njihov član, ponašaju se po onoj “pojavu osudi, druga spasi”. Etičke norme ili su konzistentne i koherentne ili se raspada cijeli normativni kod zajednice.
Poznati ste kao liberal, no postoji li danas uopće liberalna opcija ili stranka u državi?
Liberalna ideja nema ni putovnice ni domovnice, ona je univerzalna, javlja se u svakoj političkoj zajednici, međutim, to ne znači da je svaka zajednica spremna, kako kaže Marx, da “sjeme misli padne na narodno tlo”. Ima država koje gospodarski i socijalno silno napreduju bez uspostave nužnih i dovoljnih liberalnih institucija. Hrvatska je demokratska povijest krnja i pervertirana jednostavno stoga što mi nismo imali stabilno i središnje “drvo spoznaje” u odnosu na koje se određuju toponimi lijevo i desno, stoga se u nas događaju stalni manevarski kosi prijelazi s lijevoga na desno krilo i obratno, odnosno posve je nemoguće utvrditi fine nijanse razlikovanja ideološkoga spektra. Tako je posve prihvatljivo da, primjerice, desna politička grupacija prihvaća i ratificira Istanbulsku konvenciju, dok lijeva politička grupacija mijenja zakon o radu i smanjuje radnička prava. Ili da predsjednik države mijenja ideološka uvjerenja kao kapute, pa je čas lijevo, čas desno. Da liberalna politička ideja nedostaje, to je jasno na svakom koraku, prije svega, liberalizam počiva na diskurzivnom intersubjektivnom ugovornom prijenosu povjerenja, što je nužno osobito u onim zajednicama koje nemaju iskustvo razvijenih demokratskih institucija kao posrednika u političkim raspravama.
Pamtimo vas kao “političara povratnika”, odnosno čovjeka koji povremeno jest u politici, a povremeno nije. Što radite u međuvremenu?
Kako rekoh, organizirao sam prvi višestranački skup još 1989. u Varaždinu, nisam bio aktivan do 1997., ali to ne znači da sam se povukao iz politike, postoje različiti oblici participacije. Nisam bio aktivan između 2011. i 2017., tada sam se ponovno uključio na pozive građana. Sada nisam vijećnik u Gradskom vijeću, ali i dalje koristim javne forume kako bih izrekao svoje mišljenje, osobito s obzirom na činjenicu da su Bosilj i SDP kupovanjem medija praktični zatrli svaki kritički žalac i zatvorili kanale iskazivanja političkih stavova. Krajnja konzekvencija upravo je visoka izborna apstinencija i demokratska rezignacija. Ali gdje raste opasnost, treba rasti i otpor, s najnovijim događajima vidljivo je da se stvara šira fronta nezadovoljnika. Naravno, po svojem zvanju sam nastavnik i znanstvenik pa i dalje predajem kao vanjski suradnik na sveučilištu, objavljujem članke i knjige, bavim se književnošću i publicistikom, i previše za čovjeka mojih godina.
SDP-ova vlast zatire proizvodnju
* Bili ste predsjednik HSLS-a i saborski zastupnik. Kako danas gledate na razdoblje kada ste bili na vrhuncu političke moći u Zagrebu? Kako vam danas izgleda HSLS u odnosu na to doba?
U svojoj knjizi “Politika za svakoga” objasnio sam što se događalo s liberalnim idejama u Hrvatskoj. HSLS je više bio pokret nego stranka, mi smo neko vrijeme bili jedina protuteža svemoćnom i sveprisutnom HDZ-u, koji je premrežio državu. Pokreti su široki, ali upravo stoga se i račvaju, silnice postanu divergentne i teško je držati na okupu sve različite struje. Da biste odredili što je ljevica i desnica, morate prije svega znati što je političko središte, liberalna ideja, ali to u Hrvatskoj, osobito u uvjetima Domovinskoga rata, jedva da je bilo moguće, pa je bilo iznimno teško očuvati jedinstvenu, još k tome, socijalnoliberalnu stranku. Ipak, HSLS je uspio pregrmjeti ili zatomiti politički sentiment (ili ressentiment) prema SDP-u pa smo sklopili koaliciju reformiranih antikomunista s reformiranim komunistima 2000. (Račan – Budiša), pobijedili, preuzeli vlast i poslali HDZ u oporbu. No, po svojoj intelektualnoj političkoj formaciji, moji kolege većinom su bili oporbenjaci, to su bili istaknuti proljećari i disidenti u socijalizmu, oni se po svojem habitusu teško mogu priviknuti na dnevnopolitička usuglašavanja i kompromise koje pak političari vični stjecanju, ali i održavanju vlasti, pa i po makijavelističkim načelima, mogu bez prevelikih skrupula svakodnevno činiti.
* Koliko je za sve to kriv SDP? Nekada su bili vaši partneri… Koliko se ta stranka i na koji način promijenila?
Mislim da je ključna točka razdora bila opstrukcija Budišine kampanje, pa i izravno prelijevanje političke potpore SDP-ova biračkoga tijela Mesiću. Tada je počelo urušavanje međusobnoga povjerenja koje se više nije moglo podići. Kada su počele pristizati i haške optužnice protiv generala, ta se koalicija raskolila do korijena jer smo mi tvrdili ono što se poslije i potvrdilo na sudu – da su naši generali nedužni. Istodobno smo u podjeli Vladinih dužnosti preuzeli daleko najteže resore, s najviše poteškoća i najvećim očekivanjima građana, prije svega gospodarstvo i zdravstvo, i to u uvjetima kada nismo ni imali sigurne početne položaje ni računice. S napuhanim obećanjima i podgrijavanjem nezadovoljstva loše provedenom privatizacijom i nepravednom raspodjelom dobara, očekivanja su bila prevelika, naše pak mogućnosti objektivno uske u sastavu koalicijske vlade. SDP se pokazao upravo onakvim kakav i jest, na što je nas nekolicina upozoravala – oni su bili tehnokrati vlasti bez prevelikih ideoloških privrženosti socijaldemokraciji. To možete vidjeti i sada, oni se više bave kulturnom borbom nego zagovaranjem interesa depriviranih i razvlaštenih skupina građana. Varaždin vam je najbolji primjer, vlast koja bi trebala štititi radništvo i socijalno ugrožene, a zatire proizvodnju, nema nijedan novi socijalni program nego bezglavo podiže cijene i guli građane do kosti.
Veća riba sigurno će progutati sve manje ribe
Proteklih dana dosta se govori o suradnji IDS-a i HDZ-a. Bio je to put koji je mnoge stranke odveo u političku ropotarnicu, primjerice HNS, a ni HSLS iz tog braka ne izvlači posebne rezultate. Moglo bi se reći da je stranka danas svedena na jednog čovjeka, Darija Hrebaka?
Nažalost, HSLS je, iz razloga koje sam već naveo, prvo bio prisiljen sklopiti koalicijski savez sa SDP-om, nakon neuspjeha u upravljanju državom i raskida koalicije spali smo na dva zastupnika, gospođu Đurđu Adlešić i mene, koji smo, bez lažne skromnosti, izabrani u Sabor na svoje ime, uz, naravno, vrijednu pomoć mojih stranačkih kolega lokalno. To je bio danak trapavosti, nespretnosti, ali i prikrivenom podmetanju u zajedničkom koalicijskom upravljanju.
Mi jednostavno nismo usvojili i uvježbali tehnologiju održanja na vlasti prikrivenim ideološkim sukobima ispod stola i prekasno smo shvatili da će cijeli politički spektar biti dihotomijski podijeljen: desnica se počela valjati ulicama, ljevica institucijama društva i države. Ta binarna opozicija prokleta je zamka i mi smo jednostranačje zamijenili manje-više dvostranačjem. Kad je riječ o sadašnjoj političkoj konstelaciji, veća riba sigurno će progutati sve manje ribe, osobito s dominantnom pozicijom HDZ-a od središta desno. Oni su, zoološki rečeno, kao politička žirafa – glava im je u centru, trup desno.
Varaždinci zbog rušenja Varteksa posebno spominju jedno ime: Koga ćete za to pokušati okriviti?
ČEHOK BAŠ OPRAO ČAČIĆA: ‘Taj se sa svima posvađao, pregazilo ga je vrijeme, u tim godinama se ni Papa ne kandidira’
Prva afera SDP-ovca čistih ruku: Supruga mu je bivša misica, on mjesečno zarađuje 4.627 eura
