Don Ivan Šesto svjedoči kako je susreo živoga Boga u svom životu i kako mu je Bog progovorio kroz Bibliju i pozvao ga u svećenike.
Na početku svjedočanstva navodi kako njegova obitelj nije bila vjernička i samim time ni on nije bio vjernik. Njegovi prijatelji su često pričali o Crkvi, a on se u tim razgovorima osjećao izolirano. Kako bih postao dio njih krenuo je ići na svetu misu.” Krenuo sam se moliti, ali to nije ništa bilo duboko. Moja prava pobožnost počinje kada sam iz znatiželje krenuo čitati Živu riječ.
Ništa to nisam razumio, svaki put kada bih nešto pročitao osjećao bih radost i mir. Tjeralo me da čitam sve više i više. U jednom periodu mi se dogodilo da sam usnuo ružan san i kada sam se probudio kado da pola mog bića nije bilo. Izgubio sam želju za svim, nogometom, curama, čak nisam imao volje ni jesti”, navodi don Ivan.
Nakon ružnog sna pao sam u depresiju
Dodaje kako je sve radio bez imalo emocija. “Bio sam okružen ljudima koji nisi bili u vjeri i nitko mi nije mogao pomoći. Nakon toga, pao sam u depresiju, imao sam tjeskobu nisam znao što ću sa sobom. Molio sam Boga da se sve vrati na staro, ali to staro se nije vratilo došlo je nešto puno bolje”, priča don Ivan.
Priča kako je uoči Svih Svetih, išao na misu i došao do oca da mu se javim prije mise. “Pitao me što mi je. On me u tom trenutku pitao jeli ja razmišljam o svećenicima. To kao da su bile proročanske riječi, a ja nisam niti razmišljao o tome. Nakon toga razgovora otišao sam na Svetu misu, bio sam u tuzi i pitao sam se kako to riješiti, kako izaći iz toga stanje”, kazao je.
Riječi koje su me prodrmale
Kaže kako su mi došle riječi: Što se s time opterećuješ, što ti to znači ako ćeš u paklu završiti. “To me prodrmalo. Iz dna duše sam udahnuo i samo kao da je neka sila prostrujala kroz mene, počeo sam se tresti, prisilne misli su nestale, počeo sam plakati, tresti se i tada sam prvi put na stvaran način znao da Bog postoji. Uvijek sam se pitao jeli postoji ili ne. Osjetio sam da je to stvarno On.
U mojim mislima u tom trenutku bila je slika Gospe kojoj idu suze, počeo sam drhtati, ja nikada nisam molio krunicu, ali sam dobio potrebu da molim krunicu. Kada sam je omotao oko ruke, strah je nestao i otišao sam u crkvu, neke slike su mi se vrtjele po glavi, znao sam da ću se morati suočiti s ovim”, priča don Ivan.
Dodaje kako je otišao na ispovijed, a u narednih mjesec dana stalno je plakao gdje god da se nalazio. ” U kući u autobusu, u školi, nisam se mogao suzdržati, stalno sam plakao. Imao sam tada 16 godina, spoznao sam svoje grijehe, a jedini trenutak kada nisam puštao suze je bilo kada sam čitao Bibliju.
Riječ mi je počela govoriti, to me tješilo, osjetio sam toliku Božju prisutnost da nisam osjećao nikakav strah. Kada sam prvi put izmolio krunicu osjetio sam mir i nakon toga sam krenuo svaki dan na misu. Kada mi se dogodilo obraćenje meni se nije pričalo s ljudima, samo sam htio Isusa, izašao bih vani i stalno sam samo molio. Kada se sve to stabiliziralo, rekao sam da si želim naći curu koja je istomišljenik”, kazao je don Ivan.
Baby Lasanja o vjernicima u Hrvatskoj: ‘Veliki broj ih je ovakav i to mi nije jasno’
Poziv u svećeništvo
Dodaje kako je Bog za njegov život imao drugi plan i to se dogodilo preko Božje riječi. “Jednu sam večer ležao i čitao Novi zavjet i zaustavio sam na riječima koje su mi počele govoriti, riječi su spominjale svećeništvo.
Mislio sam ma kakvo svećeništvo, je nemam veze s tim, mislio sam da je ta služba rezervirana za svete. Rekao sam: Nema šanse i osjetio sam veliki nemir, pobunu, stao sam opet i pročitao sam to i kao da sam se hrvao s Bogom i rekao sam: Neka Ti bude, otići ću u svećenike i to je bila erupcija mira. Znao sam da to Bog želi od mene.
Otišao sam u bogosloviju, bilo je teških trenutaka i kušnji, uz pomoć Duha svetoga i majke Marije uspio sam prevladati sve kušnje”, ispričao je don Ivan u svom svjedočanstvu.
Svećenik javno progovorio: ‘U tijeku je bitka za Hrvatsku, sva proročanstva govore isto’
