Jedna od njih je Tatiana Sverko (44) iz Cordobe u Argentini, koja se prije godinu i pol preselila u Hrvatsku, točnije u Dubrovnik. Njezin djed s očeve strane u Argentinu je stigao nakon što je u Europi izbio Prvi svjetski rat. U potrazi za boljim životom i poslom ostavio je iza sebe domovinu. “Moj djed je iz mjesta Prapoča u Istri. Najprije su iz Hrvatske u Argentinu stigla njegova dva starija brata, a nakon njih on s drugom braćom”, priča Tatiana o djedu kojeg se dobro sjeća. “Učio nas je brojeve. Naučio me brojiti do pet na hrvatskom. Sjećam se da mi je stalno pjevao jednu pjesmicu. Ne znam, iskreno, kako se zove, ali da ju čujem, sjetila bih se. Nisam sigurna je li riječ uopće o dječjoj”, prisjeća se Tatiana. “Djed se prezivao Šverko, ali kada je stigao u Argentinu, u papirima su mu umjesto Š napisali S. To je bilo takvo pravilo”, dodaje te ističe da je djed za života, nakon što se preselio u Argentinu, Hrvatsku posjetio dva ili tri puta, piše Direktno.hr.
“Braća od djeda oženila su se Hrvaticama, tako da su bratići mog oca govorili hrvatski. U široj se obitelji njegovala uspomena na Hrvatsku koju su moj djed i njegova braća ponijeli sa sobom. Isticala se zastava, pripremala su se hrvatska jela. Uspomenu na Hrvatsku njegovali smo koliko god smo mogli. Njezino ime i spomen uvijek su bili prisutni. Svi smo osjećali nostalgiju za mjestom koje, mi mlađi, gotovo da uopće ne poznajemo. Ipak, ja sam prva koja se odlučila preseliti u Hrvatsku”, kaže Tatiana, dodajući da postoji velika zajednica Hrvata u Cordobi.
“Ljudi se okupljaju, pleše se folklor, pripremaju hrvatska jela, pjeva se, postoje programi za djecu. Uči se o kulturi i čuva se uspomena na domovinu koliko god je moguće, budući da su se generacije izmijenile”, kaže Tatiana, ističući da je prilika za život u Hrvatskoj došla baš u trenutku kada joj je to trebalo.
‘Ne osjećam se kao stranac’
“Dugo vremena imala sam želju napustiti Argentinu. Ekonomske i političke prilike u toj zemlji nisu bajne. Uvijek je neki nered i kaos. Svaki dan sam slušala samo loše vijesti i jednostavno odlučila potražiti drugo mjesto za život“, objašnjava Tatiana. Dodaje da se odlučila preseliti u Europu, a Hrvatska je bio njezin prvi izbor. “Šest mjeseci prije preseljenja Hrvatska udruga u mom gradu organizirala je događaj na kojem je jedna tvrtka za ljudske resurse tražila potomke Hrvata za rad u Hrvatskoj. Rekla sam sama sebi: ‘Zašto ne?’ i odlučila napraviti taj korak. Osim toga, imam državljanstvo”, priča Tatiana.
“Kada sam došla u Hrvatsku, zaposlila sam se u praonici u jednom dubrovačkom hotelu. Radila sam tamo godinu dana, a potom sam se zaposlila kao asistent u turizmu za goste na španjolskom i engleskom”, govori nam Tatiana. “Bila je to velika odluka, ali osjećala sam da je potpuno prirodna. Nikada se ovdje nisam osjećala loše. Ne osjećam se kao stranac”, ističe naša sugovornica koja nije požalila zbog preseljenja.
‘Obitelj je sretna zbog mene’
Udomaćila se i pronašla prijatelje, domaće i strance koji su Dubrovnik odabrali za život. Još uvijek ne govori hrvatski te planira posvetiti se učenju jezika. “Otkad sam stigla, osjetila sam mir. Unatoč svim kulturnim razlikama, volim živjeti u Dubrovniku. Definitivno planiram ostati — ne znam hoću li zauvijek ostati u Dubrovniku, jer mislim da bi bilo dobro upoznati načine života i u drugim gradovima. Prije svega želim naučiti jezik, a u većim gradovima postoje tečajevi za strance. Kako god, sama ideja da ostanem u Hrvatskoj čini me jako sretnom”, priznaje Tatiana, dodajući da ju je posebno oduševio opušten način života.
Fernando (50) je iz Perua doselio u Hrvatsku: ‘Moj šukundjed je rođak Ivana Vučetića’
“Život je miran i opušten, a običaji i tradicionalne vrijednosti uče me kako istinski uživati u životu”, kaže. Kada je napuštala Argentinu, obitelj ju je podržala u odluci. “Isprva im nije bilo jasno zašto nisam odabrala Španjolsku zbog jezika, ali shvatili su da moj izbor ima puno dublje razloge od same jezične povezanosti. Kada vide da sam sretna ovdje, i oni su sretni zbog mene”, zaključuje Tatiana.
*Tekst je nastao u okviru projekta ‘Tko će ostati?’ kojeg je financijski podržala Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
