Odluka baltičkih država da se povuku iz globalne konvencije o zabrani protupješačkih mina označila je dramatičan zaokret u europskoj sigurnosnoj politici. Estonija, Latvija i Litva sredinom ove godine napustile su Ottawsku konvenciju, a posljednjih tjedana intenzivirale su pripreme za postavljanje minskih polja na granicama s Rusijom i Bjelorusijom.
Svoj izlazak iz konvencije najavile su i Poljska i Finska, a taj će potez službeno stupiti na snagu početkom sljedeće godine. Europska unija, koja je desetljećima bila globalni predvodnik u potpunoj zabrani mina, sada se suočava s prvim ozbiljnim unutarnjim raskolom po pitanju jednog od temeljnih humanitarnih standarda.
Konvencija o zabrani uporabe, skladištenja, proizvodnje i prijenosa protupješačkih mina, poznata kao Ottawska konvencija, usvojena je 1997., a stupila je na snagu 1. ožujka 1999. Do danas ju je ratificiralo 165 država. Njena su pravila jasna: potpuna zabrana uporabe i obveza uništavanja postojećih zaliha, provođenje akcija razminiranja i pružanja pomoći žrtvama.
Ipak, najvažnije svjetske vojne sile, SAD, Rusija, Kina, Indija i Pakistan, nikada nisu pristupile konvenciji, što je uvijek ograničavalo njezinu univerzalnost.
‘Rusija nas je naučila lekciju’
Estonija, Latvija i Litva objasnile su svoje povlačenje “novom sigurnosnom realnošću” nakon ruske invazije na Ukrajinu. U zajedničkoj izjavi ministara obrane baltičkih država i Poljske navodi se kako su “vojne prijetnje zemljama koje graniče s Rusijom i Bjelorusijom značajno porasle”. “Odlukom šaljemo jasnu poruku – naše zemlje su spremne, mogu i moraju upotrijebiti sve potrebne mjere za svoju obranu”, poručili su.
Politički čelnici ovih država ističu da imaju bogato iskustvo s Rusijom, uz argument da prijetnje iz Moskve drugačije doživljavaju oni koji joj nisu geografski blizu. Posebno naglašavaju da je ruska vojska u Ukrajini široko koristila minska polja i druge metode nekonvencionalnog ratovanja.
Poljski premijer Donald Tusk otvoreno je rekao da se Poljska ne smije sama ograničavati: “Bilo što što može ojačati poljsku obranu bit će primijenjeno. Koristit ćemo sve opcije”.
U njihovoj percepciji, protupješačke mine predstavljaju nezamjenjiv element obrane teritorija, osobito u državama koje se boje mogućeg iznenadnog, brzog napada.
Pljušte kritike: ‘Civilizacijski korak unatrag’
Odluka je izazvala nalet reakcija humanitarnih i civilnih organizacija diljem svijeta. Aktivisti upozoravaju da se Europa vraća korak unatrag u zaštiti civila i međunarodnog humanitarnog prava. Human Rights Watch upozorava da se ovim potezom “dovode u opasnost i vlastiti civili”, ističući da je riječ o iznimno rizičnoj i dugoročno štetnoj odluci.
Međunarodni odbor Crvenog križa pozvao je države da preispitaju svoje planove i podsjeća da se računi mina ne mjere samo vojnim učinkom, nego i poslijeratnim posljedicama: nastradalim civilima, blokiranim poljoprivrednim površinama, usporenim povratkom stanovništva i trajnim ekonomskim štetama.
Jedna od najistaknutijih glasova protiv mina, dobitnica Nobelove nagrade za mir iz 1997. godine Jody Williams, emotivno je reagirala na najave europskih vlada: “Već mi se plače. Godinama smo radili na tome da svijet bude slobodan od mina, a sada pet europskih zemalja najavljuje izlazak iz toga režima. Znam da kada jednom krene, neće stati na tome”.
Stručnjaci podijeljeni
Vojni analitičari ne mogu se usuglasiti oko stvarne korisnosti mina u modernom ratovanju. Dok jedni tvrde da bi minska polja mogla usporiti neprijateljski napredak i dati vrijeme za NATO-ovu intervenciju, drugi upozoravaju da su u eri dronova, dalekometne artiljerije i zračnih operacija takve barijere daleko manje efikasne nego prije.
Postavljanje minskih polja također je tehnički zahtjevno, logistički opterećujuće i opasno, a dugoročno ugrožava civilne evakuacije i djelovanje službi zaštite.
Mary Wareham iz Human Rights Watcha upozorila je da odluka pet država ima širi, zabrinjavajući simbolički značaj: “Povlačenje ovih pet država iz Konvencije o zabrani protupješačkih mina nije samo formalan korak, to je strateški signal da zaštita civila i međunarodni humanitarni standardi više nisu prioritet”
“Mine imaju ograničene vojne vrijednosti, dok su njihove humanitarne posljedice katastrofalne i za same države koje ih koriste, i za njihove civile. Ovime riskiraju dugoročno zagaditi vlastito tlo minama, oslabiti vlastitu moralnu i pravnu poziciju i poništiti desetljeća napora za zaštitu života nakon rata”, poručila je.
Situacija u Hrvatskoj
U prosincu prošle godine kontaktirali Ravnateljstvo civilne zaštite MUP-a koji su nam tada detaljnije objasnili situaciju s minama u našoj zemlji. Kako kažu, Hrvatska će biti slobodna od mina 2026. godine, a objasnili su i kako teče taj cijeli proces.
“Minski sumnjivo područje (MSP) u Republici Hrvatskoj obuhvaća 59,6 četvornih kilometara, na području četiri županije (Karlovačka, Ličko-senjska, Sisačko-moslavačka i Splitsko-dalmatinska), odnosno 21 grad i općina. Procjenjuje se da je MSP zagađeno s oko 8.686 mina te neeksplodiranih ubojnih sredstava, posebno u područjima intenzivnih borbenih djelovanja tijekom Domovinskog rata”, rekli su nam tada iz Ravnateljstva civilne zaštite MUP-a.
Diljem Hrvatske nalazi se 2.787 oznaki upozorenja na minsku opasnost, rekli su nam tada te je za očekivati kako ih je puno manje do dana današnjeg. “Nacionalnim programom protuminskog djelovanja do 2026. godine predviđeno je razminiranje Splitsko-dalmatinske i Karlovačke županije u 2024. godini te Sisačko-moslavačke i Ličko-senjske u 2025. godini, čime će Republika Hrvatska u roku ispuniti i preostalu obvezu preuzetu ratificiranjem Ottawske konvencije i biti slobodna od mina do 1. ožujka 2026. godine”, navelo nam je Ravnateljstvo civilne zaštite MUP-a.
U međuvremenu, jasno je da je riječ o prekretnici na tlu Europe kada je riječ i o minama i o konvencijama o zaštiti ljudi. Za sada nema najava hoće li se još koja država Europske unije pridružiti baltičkim državama i Poljskoj i Finskoj.
