Božić, blagdan kojim kršćani slave rođenje Isusa Krista, u samom svom imenu nosi dirljivo značenje. Naziv „Božić“ ili „mali Bog“ simbolizira Boga koji je postao blizak, blag i dostupan čovjeku. Kroz povijest, ovaj je blagdan postao neraskidiv dio hrvatskog identiteta, ispreplićući vjerske dogme s bogatom etnografskom baštinom.
Tri mise
Još od 5. stoljeća, proslava Božića obilježena je trima različitim misama, od kojih svaka osvjetljava poseban aspekt Kristova rođenja:
1. Polnoćka i Zornica (pastirska misa):fokusiraju se na povijesni događaj rođenja i navještenje pastirima.
2. Poldanjica: donosi duboko teološko promišljanje kroz Ivanov proslov o Riječi koja je postala tijelom.
Nakon samog Božića, blagdansko ozračje nastavlja se nizom važnih spomendana: od Svetog Stjepana i Svetog Ivana, preko blagdana Nevine dječice, pa sve do Stare godine.
Zaboravljeni običaji
Iako nam se čini da o Božiću znamo sve, povijest naših krajeva skriva nevjerojatne običaje koji su danas gotovo potpuno izbrisani iz kolektivnog sjećanja. Božić u hrvatskom narodu nikada nije bio samo vjerski obred.
Najintrigantniji dio baštine, koji bi danas zvučao kao scena iz povijesnog filma, jest običaj biranja seoskog kralja ili kneza. Taj „kralj“ nije bio samo figura za zabavu; on je imao svoje stvarne insignije vlasti – krunu i štap, imao je svoju pratnju i bio bi posebno čašćen tijekom cijelog blagdanskog razdoblja.
Veliki hrvatski etnolog Milovan Gavazzi zabilježio je da se ovaj običaj počeo gubiti u prvoj polovici 20. stoljeća. Stručnjaci smatraju kako ovaj ritual nije bio tek puka igra, već živo, generacijsko sjećanje na drevnu hrvatsku tradiciju biranja narodnih vladara. Božić je tako, uz molitvu, stoljećima čuvao i nacionalni ponos i uspomenu na vlastitu državu i suverenitet.
Pšenica, badnjak i slama
Obiteljski domovi tijekom prosinca postaju mjesta bogate simbolike:
Božićna pšenica: sije se na svetu Barbaru ili svetu Luciju kao simbol plodnosti i novoga života. Ukrašena hrvatskom trobojnicom, pšenica se nakon blagdana ne baca, već se daje pticama, ništa sveto se ne baca.
Badnjak i slama:nekada su središnje mjesto imali panjevi (badnjaci), najčešće njih tri kao simbol Presvetog Trojstva, koji bi gorjeli na ognjištu. Iako je običaj badnjaka u selima gotovo nestao, duže se zadržalo unošenje slame, što je nekada bio službeni znak početka slavlja.
Božićno drvce:zanimljivo je da je kićenje bora u Hrvatskoj postalo rašireno tek nakon 1850. godine, preuzevši primat nad starijim običajima poput unošenja slame, iako je taj običaj u njemačkim pokrajinama živ od 16. stoljeća.
