Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije izradilo je Informativno izvješće o inventaru emisija onečišćujućih tvari u zrak za 2026. godinu, koje obuhvaća razdoblje od 1990. do 2024. godine.
Dokument se izrađuje i podnosi u skladu s obvezama Republike Hrvatske prema Konvenciji o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka (CLRTAP) te Direktivi (EU) 2016/2284 o nacionalnim obvezama smanjenja emisija (NEC Direktiva, NECD). Riječ je o ključnom dokumentu za praćenje napretka u smanjenju onečišćenja zraka i planiranje daljnjih mjera.
Najnoviji podaci potvrđuju dugoročan i značajan pad emisija većine onečišćujućih tvari u odnosu na 1990. i 2005. godinu, no istodobno upozoravaju na sektore u kojima će ostvarenje strožih ciljeva do 2030. godine biti izazovno.
Najveći napredak ostvaren je kod sumporovog dioksida (SO₂). U 2024. godini emisije su iznosile 4,6 kilotona, što predstavlja smanjenje od 92 % u odnosu na 2005., odnosno više od 97 % u odnosu na 1990. godinu. Ovakav rezultat posljedica je smanjenja sadržaja sumpora u gorivima, prelaska na prirodni plin te ugradnje sustava za odsumporavanje u energetskim postrojenjima. Energetski sektor time je prošao duboku tehnološku transformaciju i danas više ne predstavlja glavni izazov u pogledu SO₂.
Emisije dušikovih oksida (NOₓ) u 2024. godini iznosile su 43,2 kilotone, što je 43 % manje nego 2005. godine. Smanjenje je rezultat uvođenja trostaznih katalizatora, postupnog pooštravanja europskih emisijskih normi (Euro 4, 5 i 6) te obnove voznog parka. Međutim, cestovni promet i dalje ostaje najveći pojedinačni izvor NOₓ emisija. Unatoč dosadašnjem napretku, ostvarenje obveze smanjenja od 57 % od 2030. godine nadalje predstavlja izazov. Rizik proizlazi iz sporije elektrifikacije voznog parka, rasta broja vozila i prijeđenih kilometara te relativno velikog udjela starijih dizelskih vozila.
Kod nemetanskih hlapivih organskih spojeva (NMHOS) emisije su u 2024. iznosile 44,9 kilotona, što je smanjenje od 51 % u odnosu na 2005. godinu. Regulacija u sektoru otapala, industrijskih procesa i skladištenja goriva značajno je pridonijela tom padu. Ipak, daljnje smanjenje od 2030. godine na dalje, zahtijevat će strožu kontrolu manjih i difuznih izvora – posebice malih i srednjih poduzeća te emisija povezanih s prometom i isparavanjem goriva. Upravo su ti raspršeni izvori teže nadzirani i predstavljaju potencijalni rizik za postizanje ambicioznijih ciljeva.
Emisije amonijaka (NH₃) u 2024. godini iznosile su 26,0 kilotona, što je 38 % manje nego 2005. godine. Više od 90 % emisija potječe iz poljoprivrede, osobito iz uzgoja stoke, gospodarenja stajskim gnojem i primjene mineralnih gnojiva. Iako je Hrvatska trenutačno usklađena s obvezama za razdoblje 2020.-2029., obveza smanjenja od 25 % od 2030. godine nadalje zahtijevat će dodatne napore. Daljnje smanjenje NH₃ tehnički je i strukturno zahtjevno jer ovisi o investicijama u modernije sustave skladištenja i primjene gnojiva te o promjenama u poljoprivrednim praksama. Zbog toga se poljoprivreda smatra jednim od sektora s najvećim rizikom u kontekstu budućih ciljeva.
Emisije lebdećih čestica PM2,5 u 2024. godini iznosile su 24,2 kilotone, što je 44 % manje nego 2005. godine. Ipak, tempo smanjenja sporiji je nego kod SO₂ ili NMHOS. Glavni izvor ostaje izgaranje drvne biomase u kućanstvima, dok dodatni doprinos dolazi iz cestovnog prometa (uključujući neispušne emisije poput trošenja guma i kočnica) te građevinskih aktivnosti. Emisije čestica snažno ovise o klimatskim uvjetima – hladnije zime povećavaju potrošnju ogrjevnog drva i emisije.
Obveza smanjenja od 55 % od 2030. godine nadalje predstavlja ozbiljan izazov ako se ne ubrza zamjena starih peći i prijelaz na čišće sustave grijanja.
Osim klasičnih onečišćujućih tvari, izvješće bilježi i značajna smanjenja teških metala i postojanih organskih onečišćujućih tvari. Emisije olova smanjene su za 98 %, ponajviše zbog zabrane olova u benzinu. Živa je smanjena za 76 %, a kadmij za 36 %. Emisije dioksina i furana smanjene su za gotovo 74 %, dok je heksaklorbenzen smanjen za više od 95 %, uglavnom zbog zabrane određenih pesticida i prestanka pojedinih industrijskih procesa.
Dugoročni trendovi emisija jasno pokazuju i povijesne prijelomne točke. Ratne godine početkom 1990-ih, gospodarska kriza 2008.-2009. te pandemija 2020. godine doveli su do privremenih, ali vidljivih padova emisija zbog smanjene industrijske i prometne aktivnosti. Međutim, dugoročni silazni trend primarno je rezultat regulatornih mjera, tehnološkog napretka i usklađivanja s europskim standardima.
Zaključno, Hrvatska je trenutačno usklađena s obvezama smanjenja emisija za razdoblje od 2020. – 2029. Ipak, stroži ciljevi koji stupaju na snagu od 2030. godine otvaraju novo razdoblje izazova. Najveći rizik za njihovo ostvarenje predstavljaju poljoprivreda (NH₃), kućna ložišta na kruta goriva (PM2,5) te cestovni promet (NOₓ i NMHOS). Energetski sektor i teška industrija pokazuju stabilan silazni trend zahvaljujući tehnološkoj modernizaciji, dok će daljnji napredak u ostalim sektorima ovisiti o ubrzanoj energetskoj tranziciji, modernizaciji sustava grijanja, održivijoj poljoprivredi i transformaciji prometnog sustava.
Izvješće za 2026. godinu potvrđuje da su dosadašnje mjere dale opipljive rezultate, ali i da će ostvarenje ambicioznijih ciljeva do 2030. zahtijevati dodatne, ciljane i sektorski usmjerene politike kako bi se osigurala daljnja zaštita zdravlja građana i okoliša.
Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije
