SPLIT – Ovih su dana u splitskoj gradskoj luci, započeli radovi na rekonstrukciji i proširenju ključnog Gata svetog Petra, što je stvorilo veliki problem malim brodarima, kojima ova lokacija uglavnom služi kao polazišna i završna točka za jednotjedna ili dvotjedna krstarenja Jadranom. Sljedeće dvije godine bit će im onemogućen pristup na dvije godine, koliko će trajati radovi, a istovremeno će se odvijati radovi i na gradnji zasad divlje luke u Krilu Jesenice, u kojoj je smještena većina mini-kruzera, zbog čega će brodarima s tog područja biti onemogućeno stalno privezivanje na tri godine.
Privatnim brodarima Lučka uprava nudi razna mjesta oko Splita, a u samom Splitu i atraktivnu jahtašku Zapadnu obalu. Samo, za nju se industrija koja je lani ‘okrenula’ čak 370 milijuna eura, žali da im je – SKUPA!
Zarađuju milijune, skup im je komercijalni privez i žele u centar grada
Požalili su se tako brodari na stranicama svoje udruge na cijene smještaja plovila na splitskoj zapadnoj obali ili u komercijalnim privezima:
– A sigurno, 200 il 300 posto, i više, tri il četiri puta nego ovo – upozorava Arsen Ercegović, potpredsjednik Udruge hrvatskih brodara.
Druga solucija je teretna Sjeverna luka.
– I kad smo u Sjevernoj luci, bez obzira što nije reprezentativna, znamo kako izgledaju teretne luke, svaki taj gost može uzeti taksi, može za 5 minuti doći ovdje na Rivu. Može doć javnim prijevozom. I smatramo da je to minimum minimuma. I ako to ne možemo dobiti, a onda kvragu – ljuti se Ercegović.
Osim mini-kruzera, treba iznaći rješenja i za druge brodove
Važno je napomenuti da Jadran nije samo domena „malih“ 482 kruzera; tu su i izletnički brodovi, taxi, ronilački i druga komercijalna plovila, koja zahtijevaju planiranje, nadzor i organizaciju 447 luka, čime se stvarni broj plovila u sustavu uveliko povećava.
Sektorski problemi nisu samo logistički, već i prostorni – broj vezova, veličina plovila, a sve lokacije nisu univerzalne niti jednako turistički relevantne.
Da je sustav funkcionirao, danas ne bismo imali problem nedostatka vezova, kako sezonskih tako i vansezonskih. Postojeći problem potrebno je razriješiti dok još postoji mogućnost.
Moraju li svi biti „blizu kolača“?
Jedno od mogućih rješenja je strateško mapiranje cijele jadranske obale, identificiranje prioritetnih luka i uvođenje sustava koji omogućuje ravnomjernu raspodjelu vezova i pristajanja.
Napominjem da vezovi, bilo za velike brodove ili mala plovila, postoje, ali problem se neće riješiti samo izgradnjom novih obala, jer brodogradnja i kapital napreduju brže od izgradnje vezova.
Posebno je pitanje sigurnosti i smještaja brodova izvan sezone, jer mnogi brodovi nisu u raspremi, a vezovi van sezone često nisu namijenjeni niti sigurni za istu namjenu. Tu se postavlja pitanje funkcije operativnih obala u 447 luka pod nadležnošću lučkih uprava – i moraju li svi biti „blizu kolača“, posebno u srednjem Jadranu.
Jadranski vezni kapaciteti danas ne mogu primiti sve brodove, što pokazuje da se problem ne svodi samo na logistiku. Zakon je dobar i jasan, ali nažalost nije primjenjivan jednako za sve, a mnogi ga tumače prema vlastitim interesima. Poštivanje zakona i sigurnosti – uključujući obveze prema zimskoj posadi, zimovanje brodova i minimalne standarde – trebalo bi biti prioritet i u nadležnosti MMPI, klase i inspektorata, koji bi trebali osigurati da se problem učinkovito i što prije razriješi.

Može li svatko tko želi imati „brod“ moći nekoordinirano koristiti sve gradske luke?
Sektor ostaje ključan za hrvatski turizam i izvozne prihode; njegova koordinacija trebala bi biti u nadležnosti Ministarstva turizma, a ne raznih „cehova“. Njegova održivost ovisi o jasnim pravilima, zakonskoj usklađenosti i planiranju vezova te gradnji brodova u skladu s vrstom i namjenom plovila, kao i s područjem djelovanja tvrtke ili obrta vlasnika, a ne samo upisom broda.
Svakako je potrebno osigurati da svi brodovi imaju siguran smještaj tijekom cijele godine, a ne samo u sezoni, posebno pri ukrcaju putnika i tijekom razgleda gradova.
Ne zaboravimo da je zakonodavac zabranio sidrenje u uvalama, što podržavam, no istovremeno je time smanjena dnevna održivost mini kruzera u uvalama i povećan pritisak na obalne vezove (operativne obale).
Još se nameće pitanje: može li svatko tko želi imati „brod“? moći nekoordinirano koristiti sve gradske luke?, uključujući i one gdje već posluju domicilni brodovi (izletnički, taxi, ronilački, ribarski), ili bi se broj domicilnih brodova trebao ograničiti kako bi se spriječio pritisak glasnijih „cehovskih“ zahtjeva drugih korisnika – dok mjerodavni šute i ne rješavaju problem?
kap. Milo Miklaušić

