Jaka tuča ih 1851. ostavila bez hrane, poginuo je i mladić
Objavljeno 6. srpnja, 2024.
U županjskom je kraju suhi led do korijena potukao usjeve, poubijao stoku, divljač, ptice…
ŽUPANJA – I dok već peti dan pokrivaju i saniraju oštećene kuće i zbrajaju štete nastale na stambenim i gospodarskim objektima, automobilima, usjevima…, stanovnici Bošnjaka, još uvijek u šoku od proživljene traume proteklog ponedjeljka, ističu da ne pamte tako snažno nevrijeme u kojemu ih je suhi led pola sata tukao tolikom silinom da je iza sebe ostavio katastrofične prizore kao u ratno doba. No, županjsko je područje i u prošlosti bilo izloženo jakoj tuči koja je stanovnicima nanijela goleme materijalne štete, o čemu svjedoči i članak objavljen 16. srpnja 1851. godine u Narodnim novinama, koje su godinu i pol ranije, kako je tada izvijestio Ljudevit Gaj, postale službenim glasilom za Hrvatsku i Slavoniju. Do objavljenog je teksta, s ovih dana vrlo aktualnom tematikom, došao istraživač zavičajne prošlosti Mato Dominković iz Štitara, koji neumorno radi na prikupljanju dokumentarne građe i objedinjavanju povijesnih podataka.
Novine su tada izvijestile o, kako navode, vrlo žalosnom događaju koji se zbio desetak dana ranije, točnije 6. srpnja, u Županji i okolnim selima. Toga se dana, oko šest sati poslijepodne, pojavio oblak sa sjevera, koji je već na prvi pogled izgledao “pogibeljan” i stanovništvo se uplašilo. Tim više što su, pojašnjava autor teksta, s osobitom radošću i s velikim veseljem očekivali da blagoslovljenu ljetinu koja je, posebno je naglašeno, bila daleko bolja negoli ijedne od prijašnjih godina, što prije skupe i smjeste u svoje žitnice. Žito je bilo kao duvar (snažno kao stijena), kukuruzi kao zeleni lug, a tako i drugi zimski i ljetni usjevi, da bolje ne mogu poželjeti. Oblak je postajao sve veći, a tutnjava u njemu sve žešća i strahovitija. Odjednom se prolomio snažan udar – oluja i tuča zaljuljale su temelje zgrada i čupale stabla s korijenjem. Ljudi su, navodi se dalje u tekstu, počeli od straha drhtati i tresti se, no ubrzo se sabraše i s čvrstim poduzdanjem i vjerom u Boga da je svemoćan, i da čovjeka može spasiti i iz najveće pogibelji, mnogi se i s djecom zaputiše u crkvu, da mu se ondje zajednički pomole, da ih sačuva od zla koje im je prijetilo. I gle, stoji u tekstu, crni oblaci prođoše preko crkve i sela, i istresu se na polja i šume uništavajući sve pred sobom.
Selo je ostalo neoštećeno, ali je u šumi i u polju sve poharano i uništeno – Bogu za plakati, zaključio je autor teksta.
Marija Lešić Omerović
POHARALI IH OLUJA I DEBELI SUHI LED
Objavljeno je da je strašna oluja izlomila i isprevrtala najveća stabla, debeli suhi led ranio je puno stoke, a brojnu zvjerad i ptice poubijao. Seljacima koji su baš te godine kraj šume imali najviše usjeva uništena je sva hrana do korijena. Nesreća je zatekla Perkovec, Cernu, Gradište, Štitar, Županju i Bošnjake, a zasigurno i mnoga druga mjesta. Pričalo se, stoji u tekstu, da su Gradištanci najviše stradali jer im je ubijeno i mnogo stoke. A u Bošnjacima je drvo, pod koje se bio sklonio od tuče, ubilo mladića od 17 godina. Objavljeno je i da se razne vrste silne mrtve divljači nalazi u šumama. Autor na kraju navodi da će se odrediti poseban odbor koji će pregledati i procijeniti ukupnu štetu (“kvar”, kako ju je nazvao).
