Na nacionalnoj političkoj sceni predsjednik Sabora Gordan Jandroković prisutan je dugi niz godina, više nego njegov stranački šef, premijer Andrej Plenković.
U toj svojoj dugoj političkoj karijeri prošao je gotovo sve stepenice, no možda ga je najviše obilježila suradnja s bivšim premijerom Ivom Sanaderom, koji je nedavno, nakon višegodišnje zatvorske kazne, izašao na slobodu. U Sanaderovoj eri Jandroković je slovio kao njegova desna ruka, mladi lav i jedan od najperspektivnijih političara.
Možda se bivša premijerka Jadranka Kosor nije držala one svoje poruke “kud Ivo, tud i ja”, ali je i u svojoj Vladi zadržala dobar dio njegovih kadrova, uključujući i Jandrokovića, koji je u vodećim strukturama stranke ostao i nakon njezina izbacivanja iz HDZ-a u mandatu Tomislava Karamarka. Nije Jandroković bio dio Karamarkove klike, ali je i u to vrijeme odudarao od većine HDZ-ovih saborskih spavača.
Dva smjera
Britak, a nenametljiv, duhovit i uvijek otvoren za komunikaciju s novinarima, Jandroković je ostao i u sva tri mandata premijera Andreja Plenkovića. Njihova suradnja, pak, mogla bi se opisati kao vrludava. Isprva je Jandroković doista u HDZ-u lobirao za Plenkovićev dolazak na čelo stranke. Uostalom, navodno je baš nakon susreta s Plenkovićem i odustao od odlaska iz politike. Kada je, međutim, Plenković preuzeo kormilo i u HDZ-u počeo širiti svoju mrežu, postalo je jasno da za Jandrokovića tu nema mjesta, ili barem ne onoliko koliko bi odgovaralo njegovim sposobnostima i ambicijama.
U Plenkovićevu mandatu Jandroković se povukao s pozicije glavnog tajnika HDZ-a. Na tom ga je mjestu zamijenio Krunoslav Katičić, s kojim aktualni predsjednik Sabora navodno nikada nije uspio uspostaviti dobre odnose. No nije ni Katičić nikada unutar HDZ-a uspio izgraditi mrežu kakvu je izgradio prodorni Jandroković, koji i zahvaljujući toj mreži uspješno opstaje na političkoj sceni kao jedna od rijetkih prepoznatljivih figura koje Plenković nije uspio izgurati.
Uz Plenkovića Jandroković možda nije uspio dokraja realizirati svoje ambicije koje, prema pričama iz HDZ-a, idu u dva smjera – jedni kažu kako on sanja da postane predsjednik Republike, a drugi tvrde da želi preuzeti vodstvo stranke, a s time poziciju premijera – ali je uspio i u javnom prostoru i u HDZ-u sa sebe skinuti stigmu Njonje. Taj ga je nadimak silno živcirao i možda je jedino što ga, kažu oni koji ga poznaju, može izbaciti iz takta. Skidanje te stigme, s kojom se još bori, ali znatno manje nego prije, nije bilo jednostavno.
Čeka priliku
Počelo je još od parlamentarnih izbora prije nešto više od četiri godine, kada se Jandroković angažirao na društvenim mrežama i potpuno se ogolio. Donekle su mu u tome pomogli savjeti koje mu je dijelio komunikacijski stručnjak Miljenko Manjkas. S njim i bez njega, Jandroković je na svojem profilu povremeno dijelio slike s obitelji i iz privatnog života, te je na parlamentarnim izborima uspio osvojiti zavidan broj preferencijskih glasova u teškoj drugoj izbornoj jedinici, u kojoj je snage odmjeravao s udarnicima s desnice – Miroslavom Škorom i Ninom Raspudićem.
Svi su oni danas bivši, ili na tragu toga da postanu bivši političari, a Jandroković i dalje uspješno gradi svoju karijeru te vrlo vješto balansira između HDZ-ovaca s centra i onih s desnice, što je možda i njegova najveća prednost u odnosu na Plenkovića koji je desnom krilu svoje stranke potpuno okrenuo leđa. Jandroković pak, kada je desnica posrijedi, možda i pomalo populistički povremeno tom biračkom tijelu servira ono što žele čuti, tako je svojedobno ulazio u žestoke sukobe s Aleksandrom Vučićem i Anom Brnabić. S vremena na vrijeme umjereno je i diplomatski spuštao na zemlju i Milorada Pupovca, dok su u HDZ-u zadovoljno trljali ruke ističući da Jandroković javno izgovara ono što se Plenković nikada ne bi usudio, premda je malo vjerojatno da bi Jandroković reagirao ishitreno i bez dogovora s vodstvom stranke.
Baš je zbog priklanjanja novim predsjednicima stranke i napuštanja onih starih i zaradio nadimak Njonjo. No, čini se da je Jandroković pravodobno, još u vrijeme Ive Sanadera, shvatio da stranku ne čini jedan vođa. Tako je barem bilo sve do Plenkovića, koji nikomu ne da ispred sebe, pa ni Jandrokoviću. To guši njegove ambicije, ali on se očito ne namjerava povući, već strpljivo čeka priliku da s pozicije predsjednika Sabora skoči na Plenkovićevo mjesto. Dok čeka tu priliku, Jandroković kao i uvijek gradi teren, pa je među prvima u HDZ-u uvidio da na političkoj sceni počinju puhati neki novi, desniji vjetrovi.
Nova vremena
Prepuštajući se tim desnim vjetrovima, Jandroković se ovog ljeta s društvom pojavio na koncertu Marka Perkovića Thompsona. Nedugo nakon toga bez značajnije se reakcije u Saboru uzvikivao sporni pozdrav “Za dom spremni”, što je Jandroković tolerirao znajući da bi svaka prepirka mogla ugroziti poziciju koju je počeo graditi na desnom spektru. Nakon što se pojavio na koncertu, Jandroković je ovo ljeto obišao i Sinj i Knin, gostujući na Alci i obilježavanju Oluje.
U Kninu je između ostaloga održao govor koji nije prošao nezapaženo, naglasivši kako je ta vojno-redarstvena akcija najsjajnija epizoda hrvatske povijesti. Hrvatska tu pobjedu mora trajno pamtiti, naglasio je Jandroković, braniti i temeljiti svoju budućnost na vrijednostima slobode, demokracije i dostojanstva. U svojem je govoru naglasio kako su hrvatski branitelji odlučno i spremno pošli istjerali neprijatelja iz Hrvatske, te da se čuvanje uspomena na Domovinski rat mora prenositi na mlade generacije koje poštuju našu vjeru, Crkvu, tradiciju, obitelj i domovinu. Jandroković je, dakle, nastavio politiku koja je na nacionalnoj sceni zaživjela s Thompsonovim koncertom na koji je došlo pola milijuna ljudi. Zaokret udesno nije specifičan za hrvatsku scenu, isto se dogodilo i na europskoj, ali tek kada se Jandroković počeo okretati udesno i u tom kontekstu istupati u javnom prostoru, i HDZ-ovci su počeli shvaćati kako uistinu dolaze neka nova vremena.
Plenković sada, doduše, pokušava stati na loptu pa se po kuloarima spominje razlaz s koalicijskim partnerima iz Domovinskog pokreta i uvođenje IDS-a u Vladu, kao i zakonska zabrana pozdrava “Za dom spremni” koji bi se mogao koristiti samo u Thompsonovoj “Bojni Čavoglave” te na prigodnim skupovima, no pitanje je kako će, nakon što je duh desnice pustio iz boce, stabilizirati društvenu klimu. Ali to je pitanje s kojim će se, izgleda, mučiti samo predsjednik Vlade.
Položaj i utjecaj
Predsjednik Sabora za to će vrijeme, čini se, graditi svoju poziciju na desnom spektru jer je baš na tome poentirao, što su ovih dana potvrdila i ispitivanja javnog mnijenja. Prema posljednjim anketama, Jandroković je s pete pozicije najpopularnijih političara u zemlji uspio skinuti predsjednika Mosta Božu Petrova, što je samo jedan od pokazatelja da je na dobrom putu. To mu je donijelo najbolji postotak u percepciji pozitivnog dojma u posljednjih godinu dana.
Sredinom rujna saborski se zastupnici vraćaju na svoja radna mjesta, a ondje će ih kao predsjednik Sabora dočekati Jandroković, koji se te funkcije zasitio, ali mudar kakav jest, iskoristit će je koliko god bude mogao, gradeći s nje svoj položaj i utjecaj u vladajućoj stranci. Trenutno ga u njoj vide kao najozbiljnijeg Plenkovićeva nasljednika, pa i protukandidata, iako se u tom kontekstu nerijetko spominje i ministar obrane Ivan Anušić.
No Jandroković u odnosu na njega ima nešto izraženiju političku zrelost, ali i nešto veće političko iskustvo, fleksibilnost i širinu, jer za razliku od Anušića koji se profilirao kao predvodnik desnog krila HDZ-a, Jandroković nikada nije zauzeo samo jednu stranu. Upravo suprotno, on je na svakoj strani zauzeo po jedan djelić političkog prostora, zbog čega se može i nadati da vrijeme za realizaciju njegovih političkih ambicija tek dolazi.
Sve popularniji hrvatski političar osvanuo na pomalo mističnom mjestu
Znate li kada smijete koristiti ZDS? Jandroković pojasnio pred svima
Jandroković digao svoj glas za Thompsona: ‘Žele nam nametnuti krivnju i sram, ne nasjedajmo’
