„Kuha li ičija bogati?“ Sigurno se sjećate trenutka kada se prije koju godinu društvenim mrežama dijelila fotografija iz Splita na kojoj je na semaforu poredano nekoliko mopeda, a na njima su dostavljači Glova. Morali ste negdje vidjeti tu fotografiju ili barem ovaj komentar s početka teksta. Ma da sad izađete na ulicu, prošetate ili sjednete u automobil, kraj vas će prozujati pokoji mopedić s nečijim ručkom ili večerom. Pa ćete opet promisliti – dobro, kuha li itko danas sam? Nećemo reći – kuha li ičija? U vremenu smo kada se poslovi ne dijele na muške i ženske. Žene nisu samo domaćice kao što je to bilo prije recimo pola stoljeća ili više. One danas rade jednako kao i muškarci. Često u isto vrijeme dolaze doma pa je i logično da će podijeliti poslove.
Ritam života nam je toliko ubrzan da nekad nemamo vremena za kuhanje. Ukoliko se nismo pripremili na vrijeme (dan ranije ili za vikend nakuhali za cijeli tjedan) često ćemo posegnuti za dostavom. No, isplati li se isključivo naručivati hranu? Koliko nam je to skuplje?
Danas je doduše sve skupo, a najviše ode na guzicu. Pardon, u želudac. Velik dio kućnog budžeta ode na spizu. Odete u dućan, uzmete kesu namirnica i ostavite u kasi barem 50 eura. A to se do sutra pojede. Vaši ukućani uskoro će na vratima frižidera žugati kako nema ničega. Onih 50 potrošenih eura (ili više jer bubnuli smo iznos) kao da je isparilo. Nema ničega. Kad preračunamo tih 50 eura u dobre stare kune, još ćemo se više šokirati jer to je gotovo 400 kuna. I onda se sjetimo onih nekih glavonja (čitaj ekipe iz vladajuće ekipe) kako kažu da nam je – nikad bolje. Možda njima sa plaćama od nekoliko tisuća eura, ručkovima u saborskoj menzi jeftinijima nego u studentskoj, naknadama za odvojen život i državnim stanovima koje plaćaju kao mi vrećicu gore spomenutih namirnica. Je, bolje je nego ikad. Samo ne svima.
“Živit na dostavi”
Razgovarali smo s nekoliko stanovnika grada pod Marjanom o tome koliko naručuju.
„Kod nas se doma uvijek kuhalo. Majka je uglavnom kuhala, a kada je otac otišao u mirovinu, on se prihvatio kuhače jer je zapravo u tome uživao. Nedjeljom smo uvijek imali neki kolač, ne sjećam se da smo puno išli po restoranima. Danas imam svoju obitelj i uglavnom kuham. Tu i tamo nešto naručimo, zaista rijetko, a to uglavnom bude pizza ili recimo ćevapi za večeru. Ako za nas četvero uzmem recimo po topli sendvič koji je 5 eura, shvatim da je to 20 eura ili nekadašnjih 150 kuna i da za to mogu kupiti i šunku i sir i peciva i još mi ostane. Ne mogu zamisliti da tako svaki dan naručujem, ne znam tko bi nam pripravio novaca“, kaže nam majke dvoje školaraca te dodaje da se i kolači uglavnom jedu iz kućne radinosti, tek tu i tamo pokoja krempita iz Bobisa.
„Rijetko kad naručujem hranu, iako svi govore kako je jeftinije. Ne bi se složila, jedan kuhani obrok po dostavi košta cca 10 eura, međutim, kad ideš u kupnju tih namirnica, ispast će te skuplje duplo, ali ćeš imati za više obroka. Tako da ta teorija koju ljudi koriste kako bi opravdali zašto ne kuhaju ne drži vodu. Jednostavno, prije se u restorane išlo u posebnim prilikama, danas na svakom kantunu imamo restoran, fast food i slično, ljudi živi užurbanije negoli su prije i jasno je da im se ne da kuhati kada im je pripremljen ručak ‘ispred nosa’. iako nisam ljubitelj kuhanja, opet ću si prije sama pripremiti ručak nego ‘živit na dostavi’“, kaže nam mlada Splićanka koja živi sama.
Petra (40) je majka troje djece i navikla je svakodnevno kuhati. Naravno, tu je naviku stekla još u roditeljskom domu, uz majku koja je za svoju obitelj kuhala. Pitanje je što će današnja djeca usvojiti od svojih roditelja – možda uzeti mobitel i naručiti dostavu.
„Već u 5. osnovne me majka naučila dokuhavati ručak ili kako da sama primjerice skuham blitvu i pofrigam šnicel. Zvuči banalno, ali neki ni s 30 godina to, nažalost, ne znaju, a kamoli skuhat toć i napraviti domaće njoke primjerice. Zato jer ih nije brige i ne žele se potruditi jer im i dalje kuhaju mame ili svekrve, čak i muževi ili pak naručuju preko aplikacija iz raznih restorana ili fast fodova.
Danas, kada imam 40 godina i svoju obitelj (5 nas je) svakodnevno se na našem stolu nalazi kuhani obrok, subotom suprug zna ispeći gradele, a nedjeljom najčešće idemo kod bake i djeda na ručak. Djeca se nekad požele junk fooda pa nas traže da preko Glova ili Wolta naručim hambureger, ćevape, topli,…ili pak McDonalds. To najčešće ako i naručimo bude navečer, za večeru. Obzirom da su cijene nenormalne (lepinja s 10 ćevapa dođe 14eura!!) postigli smo dogovor da imaju pravo jednom mjesečno na taj luksuz. Oni budu zadovoljni, ali to zadovoljstvo bome naš kućni budžet olakša i do 50 eura nekada. Zato kažem da je naručivanje spize na kućna vrata luksuz“, kaže nam Petra.
“Dugo čekam i puno platim”
Da je naručivanje luksuz smatra i Toni koji u Splitu živi sam.
„Živim sam u Splitu zbog posla, roditelji su mi 150 km daleko. Vikendom odem kući te mi majka pri odlasku napuni punu jednu torbu plastičnih posudica sa smrznutom hranom. Najčešće to budu nekakva variva u koja ja dodam krompir, tjesteninu ili puru i imam dobar obrok. Kada nema materinih tećica napravim nešto na brzinu – jaja, pečenice na tavu, piletinu s vrhnjem napravim. Nekada odem u jedan bistro na marendu, za 15eura dobijem juhu, glavni obrok (gulaš, sarme i pire, teleće pečenje) i desert. Najmanje mi se isplati naručivati dostavu jer dugo čekam i puno platim“, podijelio je s nama svoje razmišljanje.
Mlada majka iz Splita također kuha za svoju obitelj, ali često i naruči hranu.
„U obitelji nas je troje, dok nismo imali dijete stvarno smo na tjednoj bazi i po par puta naručivali hranu. Kada sam rodila i kako je dijete raslo krenula sam kuhati, manje naručivati. Sada skoro svaki dan kuham, nekada znamo naručiti nešto za ručak ili večeru. To najčešće bude pizza, ćevapi, piletina u tijestu. Zaželimo se malo te hrane pa se počastimo iako se slažem da su cijene jako visoke i da bi za cijenu jedne dostave mogla skuhati i dva dobra obroka, ali što ću kad smo navikli nekako na to. Meni je drago da mogu preko mobitela jednostavno nekada naručiti hranu koja mi se jede bez da moram ići u dućan po namirnice i onda doma gubiti vrime oko pripreme te hrane. Ovako u dva klika imam hranu na stolu. Sviđalo se to nekima ili ne“, kaže nam.
Za kraj nam je ostao Duje, 40-godišnji suprug i otac.
„Ja sam sretno oženjen i nemam brige oko spize, žena skuha ručak svaki dan, a kad poželim nešto brzinski s dostave opet mi žena uskače u pomoć jer u nje je aplikacija na mobitelu. Haha! Samo klikne plaćanje gotovinom pri dostavi pa mi vrati milo za drago“, iskren je bio.
Moja reakcija na članak je…
