Priča o Dariju Hrebaku zapravo je priča o političkom instinktu za preživljavanje. U zemlji u kojoj se stranke raspadaju brže nego što nastaju, a političke karijere gase preko noći, on traje. I ne samo da traje – nego napreduje. Ako je Andrej Plenković simbol institucionalne stabilnosti i hladnog europskog pragmatizma, onda je Hrebak njegova lokalna, bjelovarska verzija: političar koji zna kada treba stisnuti gas, a kada progutati knedlu.
U političkim kuloarima već godinama kruži ocjena da je, odmah nakon Plenkovića, upravo Hrebak političar s najizraženijim nagonom za preživljavanje. Uvijek korak ispred vlastite stranke, često i ispred vlastitih birača, ali rijetko kad na krivoj strani povijesnog trenutka. Dok su drugi liberali nestajali, on je preživio. Dok su drugi moralizirali, on je trgovao. Njegov politički uspon vezan je uz odluku koja je zauvijek promijenila hrvatski liberalni prostor: čvrsto i bez zadrške priklonio se HDZ-u. U trenutku kada je HSLS već bio blijeda sjena nekadašnje stranke, Hrebak je procijenio da samostalni liberalni put na nacionalnoj razini nema realne šanse. Jednom mi je 2018. u razgovoru postavio pitanje: mogu li istinski ekonomski liberalne politike u Hrvatskoj prijeći pet posto? Naivno sam odgovorio da mogu. On je očito znao da ne mogu.
Ubrzo nakon toga HSLS je trajno privezao svoju sudbinu uz HDZ. Kritičari će reći – dao je stražnjicu HDZ-u. On će reći – osigurao je utjecaj i razvoj. Istina je, kao i uvijek, negdje između interesa i ideologije. Politička trgovina donijela je konkretne rezultate. Bjelovar je dobio brzu cestu prema Zagrebu, infrastrukturne projekte kakve taj kraj desetljećima nije vidio, a danas se gradi i najveći projekt u povijesti grada – velike terme koje bi trebale postati regionalni turistički magnet. Hrebak je u Bjelovaru politička institucija. Lokalni birači ga obožavaju jer vide asfalt, bagere i radna mjesta, a ne saborske koalicijske kalkulacije.
Liberali u magli
Na nacionalnoj razini, međutim, cijena je bila visoka. HSLS je praktički nestao kao samostalna ideja. Liberalizam je u Hrvatskoj postao fusnota, a Hrebak njegov posljednji preživjeli operativac. Prilijepivši se uz HDZ, osigurao je vlastiti opstanak, ali je liberalni politički identitet razvodnio do neprepoznatljivosti. 2024., predsjednik je HSLS-a koji je vjernost Andreju Plenkoviću i HDZ-u pokazao riječima “Plenković me uvjerio da će se obračunati s korupcijom”, i tu je po mnogočemu neobičnu izbornu utakmicu ušao na listi HDZ-a i kao vjeran partner Plenkovićevoj koaliciji HDZ-a, HNS-a, HSLS-a, HSU-a i HDS-a. A kako je sve počelo i odakle Hrebak u vjernom savezništvu s HDZ-om i odakle Plenkovićevo veliko povjerenje prema bjelovarskom gradonačelniku? Prema riječima dvoje sugovornika iz Bjelovara, on je u bjelovarskom kraju napravio puno toga dobroga, a gotovo ničega ne bi bilo bez davanje ruke u Saboru za parlamentarnu većinu.
“Prije četiri godine sam se iz Zagreba preselio u Bjelovar i ostao ugodno iznenađen kvalitetom života u gradu u odnosu na Zagreb. Bjelovar je zaista sjajan grad za miran i kvalitetan život. Grad je u kontinuiranom razvoju kroz inicijative uređenja gradskog prostora, izgradnju novih gradskih blokova i razvoja infrastrukture. Grad je uređen, puno starih zgrada u povijesnoj gradskoj jezgri je u postupku obnove ili je obnovljeno poput Doma kulture koji je pretvoren u kazališnu kuću. Krajem 2023. godine temeljito je uređeno glavno gradsko šetalište Korzo, raste broj kulturnih manifestacija, gradi se puno novi stambenih zgrada, a i osjetno se povećao broj ljudi u gradu. Vidljivo je kako Grad u velikoj mjeri ulaže u infrastrukturu, tako sada se dosta priča o toploj vodi i izgradnji termi, a i svi s nestrpljenjem očekujemo da se završi i pusti u promet brza cesta Bjelovar-Vrbovec-Zagreb. Ima još puno toga što bi trebalo napraviti, poput uređenja određenih gradskih ulica koje su i dalje u lošem stanju te osiguranja dodatnih parkirnih mjesta, posebno u centru grada, ali sve u svemu Zagreb bi od Bjelovara trebao učiti kako se upravlja gradom, umjesto da se bavi ispraznim ideološko-aktivističkim politikama”, opisao nam je stanovnik Bjelovara.
Drugi izvor, Bjelovarčanka dobro upoznata i s radom bjelovarske Uprave, na sličnom je tragu: “Obnovljen je Dom kulture. Jako dobro iskorištava EU fondove, sve je na tome. Gradi se nova OŠ što će valjda omogućiti jednosmjensku nastavu. Gradska vlast radi, ne može se reći suprotno. I ta teza oko gradonačelnika je vjerojatno točna, isplati se biti žetončić. Otvorena je i kompostana, smeće se kupi, grad je čist”, rekla nam je sugovornica.
I tako uglavnom zadovoljno govore stanovnici Bjelovara, a politički upućeni izvori smatraju kako je Hrebak jednostavo prodao svoj integritet i stranku u zamjenu za mogućnost radova u svojem kraju. Jer dobro je znano kako nam je država centralizirana i bez podrške državne vlasti ili županijskih otaca teško dovesti i asfalt u svoje selo, a kamoli nešto više od toga. Hrebak je prije nekoliko godina odlučio. Unutarstranačke analize donijele su rezultate kako hrvatska nema dovoljno jako liberalno biračko tijelo te je jedina opcije da se kakve-takve liberalne politike unesu u politiku Vlade da se pokloni premijeru i HDZ-u. I Hrebak je to učinio i dobio brzu cestu do Bjelovara, a države je neke politike prisvojila i provela. On je bacio svoje ime u blato i dobio cestu i fotelju”, rekao nam je izvor iz HSLS-a.
A dokle seže lojalnost Hrebaka prema šefu Plenkoviću, svjedoči i događaj iz 2020. nakon izbora u vrijeme pandemije koronavirusa i famoznih oštrih epidemioloških mjera. Tada je Hrebak, koji je trebao biti u samoizolaciji, prekršio taj propis zbog kojega su neki plaćali debele kazne i došao na konstituirajuću sjednicu Hrvatskog sabora. “Nisam bio zarazan ili ikoga ugrozio, s negativnim testom omogućio sam da se formira Vlada i Sabor i da imamo stabilnu situaciju, a ne politička prepucavanja i kaos dok imamo krhko gospodarstvo”, rekao je tada Hrebak braneći zašto on smije, a drugi ne smiju kršiti mjeru samoizolacije.
Građani pod prozorom
U to je vrijeme zabilježen i trenutak kad je nekoliko nezadovoljnih građana došlo bjelovarskom gradonačelniku vikati pod prozorom, nakon čega su Plenković i Hrebak izjavili kako su zgroženi takvim ponašanjem i tražili odgovornost onih koji su došli Hrebakovoj obitelji pod prozor. Inače, za Hrebaka iz liberalnih krugova govore kako je čovjek koji ne preza ni pred čime kako bi postigao svoje ciljeve te je u svojem kraju vrlo cijenjen i prihvaćen. Smatraju ga pragmatičnim čovjekom kojem nitko u gradu ne može srušiti vlast koju mu HDZ bespogovorno drži gdje također pokazuju međusobnu lojalnost i poštovanje.
Danas, nekoliko godina kasnije, Hrebak podiže ton. Nakon navodnog skandala s pjevanjem pjesme o grobnici od zlata i referencama na Antu Pavelića, poručio je: “dosta je”. Zaprijetio je izlaskom iz koalicije i povukao crvenu liniju. Liberali, kaže, ne mogu sudjelovati u relativizaciji ekstremizma. A gdje je ta crta bila 2020.? Je li tada pragmatizam bio važniji od principa? Je li sada riječ o moralnom buđenju ili o pažljivo odmjerenom političkom manevru?
Hrebak, međutim, igra dugoročnu igru. Svjestan je da se politička klima mijenja, da ekstremni tonovi nose rizik i da je liberalni birač osjetljiv na simboliku. Njegova poruka “dosta je” može biti iskrena, ali i strateška. U svakom slučaju, nije impulzivna. On nije političar koji reagira iz afekta. On mjeri. On važe. On računa. I gotovo uvijek izabere opciju koja mu osigurava nastavak igre. U tome se razlikuje od mnogih svojih kolega. Dok su se drugi liberali pokušavali nametnuti ideološkom čistoćom, Hrebak je birao operativnu moć. Dok su drugi čuvali identitet, on je gradio projekte. U Bjelovaru mu to priznaju. Ceste, škole, terme koje će biti nikad viđene u tom dijelu Hrvatske – to su opipljive stvari. Ideološke rasprave ostaju u Zagrebu. No pitanje ostaje: je li dugoročno moguće istodobno biti liberal i oslonac HDZ-ove većine? Može li se čuvati identitet dok se sudjeluje u svemu što većina donosi? Ili je HSLS već nepovratno potrošena politička marka?
Hrebak je očito odlučio da je odgovor manje važan od rezultata. Njegova karijera pokazuje da mu je preživljavanje prioritet, ali ne samo osobno – nego i institucionalno. On želi biti faktor, a ne fusnota. U hrvatskoj politici to je rijetka vještina. Mnogi znaju govoriti. Malo tko zna opstati. Plenković je maher i zato ne sumnjamo da će parlamentarna opstati, s Hrebakom ili bez njega. Prema dosad viđenom, Hrebak će još nešto dobiti za svoj kraj i dići ruku u Saboru. Možda je zato priča o Hrebaku zapravo priča o hrvatskoj politici u malom: ideali na početku, pragmatizam u sredini, projekti na terenu i stalna borba za većinu u Saboru.
A između svega toga – hladna procjena trenutka. Hoće li njegova najnovija poruka “dosta j” označiti stvarni raskid ili tek novu fazu pregovora, pokazat će sljedeći tjedni, možda već i petak kad bi moglo ići povjerenje novom ministru. No jedno je sigurno: ako itko zna izvući maksimum iz tanke većine i još tanje stranačke infrastrukture, onda je to Dario Hrebak. I zato, sviđalo se to nekome ili ne, njegova politička priča još nije završena.
