Svakog 13. listopada Katolička Crkva spominje se portugalske blaženice Alejandrine Maríe da Costa (1904.-1955.), laikinje i mističarke, čiji je prolazak ovim svijetom bio pouzdano svjedočanstvo snage Božje ljubavi prisutne u Euharistiji, savršenoj hrani za dušu.
“Želiš li me pronaći, kćeri moja? Potraži me u svom srcu i u svojoj duši, tu stanujem, u tvom srcu kao u svom svetohraništu.
„Kad bi samo znala koliko me tješiš i koliko pomažeš grešnicima prinoseći sebe kao žrtvu!“ rekao je Aleksandrini Isus, naš Gospodin, u jednom od bezbrojnih zanosa kroz koje je prolazila, trpeći iz prve ruke bolove Muke Kristove.
Siromađna od rođenja
Alejandrina je rođena u Portugalu 1904. Bila je kršćanski obrazovana i ostala je sa svojom obitelji do 7. godine, kada je poslana u obližnji grad Póvoa de Varzim da pohađa školu. U tom primorskom gradu primila je prvu pričest s 11 godina, a godinu dana kasnije i krizmu.
Kasnije se, stjecajem okolnosti, vratila u Balazar, u obiteljsku kuću, gdje se vratila živjeti s majkom i sestrom.
Alejandrina je morala napustiti školu – koju nikada nije završila – jer je njezina obitelj zahtijevala da pomaže u poljoprivrednim poslovima i kućanskim poslovima. Ekonomska situacija obitelji znatno se pogoršala.
Mističarka koja je je u svojim ekstazama vidjela Isusa: Jednom ju je pričestio sam Isus
Žrtva ludila i zla
Na Veliku subotu 1918. dogodio se događaj koji će je obilježiti za cijeli život. Alejandrina – tada stara oko 14 godina – bila je zaokupljena šivanjem, u pratnji svoje sestre i prijateljice. Iznenada su trojica muškaraca razvalila vrata prostorije u kojoj su se nalazili i nasilno ušla, ne skrivajući svoje perverzne namjere.
Alejandrina je prestravljena skočila kroz prozor kako bi izbjegla silovanje. Ako joj je u tom trenutku nešto palo na pamet, bilo je to da pod svaku cijenu sačuva svoju čistoću i djevičanstvo. Nažalost, prozor je bio oko četiri metra iznad zemlje pa je pad zadobila teške tjelesne ozljede.
Od tog tragičnog dana djevojčica je počela fizički propadati: počela je razvijati paralizu koja će je postupno zauvijek ostaviti prikovanu za krevet.
Za pomirenje grijeha: Euharistija, čudo ljubavi
U tim teškim okolnostima, Alejandrina je počela dublje ulaziti u poruku Djevice iz Fátime: to će promijeniti njezin život. Pouzdavajući se u Djevicu, ponudila je sebe Kristu kao “žrtvu” pomirenja za obraćenje grješnika, za ljubav prema Euharistiji i za posvetu svijeta Bezgrešnom Srcu naše Majke.
Posljednjih 13 godina života provela je prikovana za krevet. Bez sumnje, ovo će biti više nego teško razdoblje koje je stavilo na kušnju kako njegovo strpljenje i vjeru, tako i njezinu obitelj. Ipak, nije sve ostalo na tome. Bile su to i godine obilježene vrlo snažnom nadnaravnom prisutnošću: tijekom cijelog tog razdoblja jedina hrana koju je Aleksandrina kušala bila je euharistija koju je primala svakodnevno.
Predana molitvi i potpunom postu, što potvrđuju brojna prikupljena svjedočanstva, blaženica je svaki petak poslijepodne mistično proživljavava Kristovu muku, uz mnogo boli. To se dogodilo do 180 puta.
Mnogi su ljudi dolazili u njezinu kuću kako bi je posjetili i od nje dobili riječ utjehe ili podijelili trenutak molitve. Na preporuku svog duhovnog upravitelja, Alejandrina, koja je shvaćala da je život koji je Isus izabrao za nju sam po sebi apostolat, zatražila je da bude salezijanka suradnica.
Austrijska mističarka svjedoči da je imala ukazanje trojice hrvatskih vojnika koji su joj govorili o Međugorju: ‘Od Boga je!’
“Pričestite se; Molite krunicu svaki dan”
Dana 13. listopada 1955., točno trideset i osam godina nakon poznatog “čuda sunca” koje se dogodilo u Fatimi, blažena Alejandrina Da Costa je otišla u konačni susret s Bogom.
Prije nego što je umrla, izgovorila je neke riječi koje čine njezinu ostavštinu: “Ne griješi više. Zadovoljstva ovog života su bezvrijedna. Pričestiti se; Moliti krunicu svaki dan. Ovo sažima sve.”
Neposredno prije nego što je umrla, Alexandrina je zatražila da se kao epitaf na njezinoj grobnici ukleše sljedeći natpis: “Grešnici: ako pepeo moga tijela može biti koristan da te spasi, priđi bliže. Ako treba, gazi ga dok ne nestane, ali nikad više ne griješi. Ne vrijeđajte više našeg voljenog Gospodina. Postate. Nemojte izgubiti Isusa za svu Vječnost. “Tako je dobar!”
Euharistija zaziva anđele i gospodare anđela na nas: ‘Trče prema njoj’
Tko istinski voli, žrtvuje se
Papa Sveti Ivan Pavao II proglasio je Alejandrina da Costa blaženom na prekrasnoj ceremoniji održanoj 2004. godine. U homiliji Papa je rekao: “U primjeru blažene Aleksandrine, izražene u trilogiji ‘trpjeti, ljubiti i dati zadovoljštinu’, kršćani mogu pronaći ohrabrenje i poticaj da sve što je bolno i tužno u životu oplemeni najvećim dokazom ljubavi: žrtvujući svoj život za onoga koga voliš.”
Misterij tijela svetog Josipa! Mističarka otkriva gdje se nalazi u neraspadnutom stanju, Crkva ga tek treba pronaći
