Udruga Biom, Prirodoslovni muzej Dubrovnik i Zajednica tehničke kulture Grada Dubrovnika, uz podršku Grada Dubrovnika traže najbolja rješenja za očuvanje čiopa u urbanim sredinama. Domaćin događanja s predstavljanjem nove publikacije ‘Gradimo u skladu s prirodom: kako očuvati šupljine za gniježđenje čiopa?’ je Prirodoslovni muzej Dubrovnik, a rasprava se temelji(la) sa suživotu s čiopama koje se već stoljećima gnijezde u građevinama, prilagođene životu uz ljude. Iako imaju i alternativna prirodna staništa, te su se ptice odlučile naseliti u našoj neposrednoj blizini, pa naizgled jednostavno pitanje ‘Zašto se čiope ne vrate u prirodu?’ poziva na razmišljanje.
Konkretna građevinska rješenja
Odatle i projekt pod nazivom ‘Čiope, naši susjedi’ koji se ukazuje na značaj očuvanja čiopa u Dubrovniku kao simbola bioraznolikosti. Kroz suradnju s lokalnim organizacijama i građanima, cilj je aktivno sudjelovanje u očuvanju urbane prirode i predlaganje konkretnih građevinskih rješenja koja će osigurati šupljine za gniježđenje čiopa prilikom gradnje i obnove građevina. Ornitolozi su davno uočili da se ove ptice pernati ‘lokalpatrioti’, vole vraćati u zavičaj, tamo gdje su se izlegle.
Dr. Vesna Tutiš iz Zavoda za ornitologiju HAZU-a za Dubrovački je svojedobno ustvrdila kako čiope treba razlikovati od lastavica kojima samo na prvi pogled sliče:
– Lako ih je razlikovati po dužim i srpolikijim krilima, kraćem repu i žustrijem i bržem letu. Glasaju se oštrim pištanjem. Gnijezda grade u pukotinama stijena i litica, ali i rupama na zgradama. U Hrvatskoj se gnijezde tri vrste: čiopa (Apus apus), smeđa čiopa (Apus pallidus) i bijela čiopa (Apus melba). Zakonski su zaštićene sve vrste. Čiopa je u priobalju redovita i brojna gnjezdarica, u kopnenom dijelu Hrvatske je malobrojnija i gnijezdi se samo u gradovima. Smeđa i bijela čiopa gnijezde samo u priobalnom dijelu Hrvatske. Čiopa je jednoličnog je crnog ruha s bijelim grlom. Smeđa čiopa je slična, ali svjetlijeg, smeđeg ruha sa širim bijelim grlom. Bijela čiopa je najveća čiopa prepoznatljiva po bijelom trbuhu, odozgo je smeđa. Sve tri vrste čiopa su selice, a bijela je rasprostranjena od Istre do juga Dalmacije. Gnijezdi se uglavnom u malim kolonijma na liticama, a zanimljivo je da se jedino u Dubrovniku gnijezdi i na zgradama i to u velikom broju – pojasnila nam je dr. Tutiš.
Tri pernate gošće
Još je ugledni dubrovački prirodoslovac i ornitolog Ivo Tutman još 1980. kroz doktorsku disertaciju na temu ptica dubrovačkog kraja potvrdio kako kod nas obitavaju čak tri vrste čiopa, bijela, crna i siva, poznata i kao hridna jer se voli gnijezditi na klisurama.
Bijela je ljeti najčešći posjetitelj Dubrovnika unutar zidina, a i crnoj se čiopi omilio Grad. Tamo u svibnju polaže jaja iz kojih se ptići legu tijekom lipnja u pukotinama na pročeljima, krovovima i stijenama.
