Prije nekoliko tjedana, Bosna i Hercegovina i Hercegovina zatražila je od Interpola izdavanje „crvene tjeralice” za uhićenje Milorada Dodika, predsjednika Republike Srpske, jednog od dva entiteta unutar države.
Dodik se tada nalazio u Jeruzalemu i morao je napustiti međunarodnu konferenciju o antisemitizmu koju je organizirao izraelski ministar za dijasporu Amichai Chikli, kako bi se suočio s razvojem situacije, piše Jerusalem post.
Izraelski mediji izvijestili su o tome kako je vlada dobila zahtjev za uhićenje gosta iz BiH.
No, ono što izraelski mediji nisu prenijeli jest činjenica da je svega tri dana kasnije Interpol odbio izdati crvenu tjeralicu protiv Dodika, ocijenivši zahtjev Sarajeva pravno neutemeljenim prema pravilima Interpola – pravilima koja se automatski primjenjuju kod ubojica i silovatelja kada to zatraži država članica.
Interpol dopušta korištenje svog sustava isključivo za osobe koje su tražene zbog „običnih kaznenih djela”.
„Obična kaznena djela” mogu uključivati ubojstvo pa i masovno ubojstvo – stvari koje su očito nezakonite i široko kažnjavane. Ustav Interpola jasno navodi da se ne smije koristiti za „političke prekršaje”.
Praksa organizacije, sadržana u njihovom „Repository of Practice” iz 2024. godine (članci 2 i 3), jasno navodi da se slučajevi koji uključuju unutarnje ustavne sukobe u jednoj zemlji, poput navodnih kaznenih djela „rušenja ustavnog poretka”, ne kvalificiraju kao osnov za crvenu tjeralicu.
Proces je sam po sebi bio kazna
Brzina kojom je Interpol odbacio zahtjev ilustrira lošu vjeru s kojom su bosanske središnje vlasti pokušale uhititi predsjednika Republike Srpske u Jeruzalemu.
Unatoč brzoj reakciji Interpola, vlasti u Sarajevu postigle su svoj cilj: stvorile su negativne naslove o Dodiku, dale dojam da je međunarodni bjegunac i poremetile njegovo sudjelovanje na međunarodnoj konferenciji. Sam postupak bio je – kazna.
Bosni i Hercegovini, čini se, nije smetalo što ometaju konferenciju posvećenu antisemitizmu, unatoč složenoj povijesti te zemlje u odnosu na Židove.
Drugim riječima, Sarajevo se upustilo u oblik pravne borbe – korištenje legitimnih pravnih institucija u političke svrhe, čime ih i kvari – na što bi Izrael trebao biti posebno osjetljiv.
Navodno „kazneno djelo” Milorada Dodika teško je jednostavno objasniti, no očito je političke prirode.
Ove optužbe, međutim, mogu poslužiti kao korisna lekcija izraelskoj javnosti o izvanrednoj situaciji u Bosni i Hercegovini, koja je i dovela do sukoba između Dodika i sarajevske vlasti.
Upravlja li Bosnom i Hercegovinom zapravo europski namjesnik?
Bosna i Hercegovina ima jedinstven politički sustav. Najviša vlast leži u rukama službenika zvanog visoki predstavnik, europskog birokrata kojega imenuje međunarodni konzorcij koji predvode europske države. Visoki predstavnik u praksi djeluje kao potkralj zemlje.
On može poništiti odluke vlasti i čak samostalno mijenjati zakone. Nije izabran od strane građana BiH, niti odgovara bilo kojoj bosanskoj instituciji.
Ured visokog predstavnika proizašao je iz Daytonskog sporazuma koji je okončao rat u bivšoj Jugoslaviji, ponajprije zahvaljujući porazu srpskih snaga nakon NATO-vog bombardiranja. Ipak, taj sporazum, na koji su pristali Srbi, Hrvati i Bošnjaci, nije visokom predstavniku dodijelio diktatorske ovlasti – niti zakonodavne nadležnosti bilo koje vrste.
Međunarodna uprava u BiH samoinicijativno je preuzela te ovlasti nekoliko godina kasnije, potpomognuta savezništvom stranih država.
Što ovo sve omogućava?
Europske vojne snage koje i dalje borave u BiH – „mirovnjaci” koji nikada ne odlaze.
Zakonodavne ovlasti visokog predstavnika nemaju temelja u Ustavu BiH, i proturječe članku 2. tog ustava, koji propisuje da će BiH biti „demokratska država koja djeluje prema vladavini prava i uz slobodne i demokratske izbore”.
Vlada Republike Srpske oduvijek se protivila nedemokratskim ovlastima visokog predstavnika, smatrajući ih usmjerenima upravo protiv nje. Tijekom posljednjih nekoliko godina, visoki predstavnik poništio je više zakona koje je donio entitet Srpska jer su osporavali njegove ovlasti. Zaobišao je konsenzualni zakonodavni proces u BiH izmjenom izbornog zakona. Proglasio je kaznenim djelom – nepoštivanje njegovih uredbi.
Dodik je, kao predsjednik Republike Srpske, osuđen u veljači zbog toga što nije poslušao visokog predstavnika – što je sada kazneno djelo. Osuđen je na godinu dana zatvora, te zabranu političkog djelovanja u trajanju od šest godina, što se savršeno uklapa u globalni obrazac uklanjanja desničarskih lidera iz politike putem pravosuđa.
Ustav BiH dopušta entitetskim liderima izravnu komunikaciju s drugim državama – zbog čega bi pokušaj središnje vlasti da poremeti Dodikovu diplomatsku posjetu, zloupotrebom Interpolovih procedura, sam po sebi mogao biti neustavan. No u BiH je nešto kazneno samo ako to tako odredi visoki predstavnik.
Lekcija za Izrael: dvostruki standardi Europe
Za Izraelce, čudna priča o političkoj krizi u Bosni i Hercegovini trebala bi poslužiti kao upozorenje na golemu dvoličnost europskih država.
Izrael ne donosi zakone za Palestinsku upravu, niti im ukida postojeće – čak ni one poput zakona o „nagradama za ubojstva” (pay-for-slay), koji financijski nagrađuju teroriste. Ipak, Europa optužuje Izrael da uskraćuje pravo na „samoopredjeljenje”.
Istodobno, ta ista Europa već gotovo tri desetljeća upravlja Bosnom kroz instituciju namjesnika.
Kada Izrael djeluje na palestinskim teritorijima, čini to u svrhu vlastite samoobrane, što je inherentno pravo svake države prema Povelji UN-a.
Kada europske države djeluju u Bosni i Hercegovini – to čine na znatno mutnijoj osnovi: jer navodno znaju što je „dobro za Bosnu i Hercegovinu”.
