Jimena Mezzich, 22-godišnja djevojka iz Perua, ovog je svibnja donijela životnu odluku koja će joj zauvijek promijeniti svakodnevicu. Premda je već živjela u Londonu i proputovala brojne dijelove svijeta, Hrvatska ju je očarala od prvog posjeta.
“Kvaliteta života, sigurnost, čistoća, srdačnost ljudi i kulturna energija – sve me to osvojilo. Hrvatska je prekrasna zemlja s bogatom poviješću i velikim turističkim potencijalom. Preseljenje ovdje bilo je i način da se povežem s vlastitim korijenima i nastavim učiti jezik”, priča Jimena, čiji su djedovi iz Hrvatske nakon Drugog svjetskog rata preselili u Peru.
“Moji djedovi Mezzich i Varichivich potječu s otoka Ilovik, nekada poznatog kao San Pietro dei Nembi ili Sveti Petar Ilovik (južno od Malog Lošinja), koji danas administrativno pripada Primorsko-goranskoj županiji (Rijeka). Zbog loših prilika u Europi nakon Drugog svjetskog rata i sukoba vezanih uz tadašnje pripadanje Jugoslaviji odlučili su otići. S grupom ljudi krenuli su u svijet. Stigli su brodom u provinciju Pallasca, distrikt Santa Rosa, Ancash, Peru. Ondje su osnovali vinograd i vinariju, uključujući destileriju za proizvodnju piscoa (tradicionalno alkoholno piće koje se proizvodi u vinogradarskim regijama Perua i Čilea) i vina. Nakon njih su stigli i njihovi rođaci Yadrosich, koji su kasnije preselili iz Cahuaca u Corongo. Obitelji su se potom raspršile po Peruu i SAD-u”, priča nam Jimena.
Uskoro seli u Zagreb
Jimena se u Hrvatsku preselila sama, dok je prethodno prošle godine provela dva mjeseca u Dubrovniku. Za sada živi u Splitu, ali planira preseljenje u Zagreb početkom sljedeće godine. Razlog je, kako sama kaže, praktična povezanost s kulturnom i obrazovnom ponudom te više prilika za osobni i profesionalni razvoj. “Zagreb mi se učinio pogodnijim mjestom za dugoročno nastanjivanje nego obala. Također, grad pruža više mogućnosti povezivanja s lokalnom kulturom, a dinamika života ovdje je bliža mom stilu”, objašnjava.
Ova mlada Peruanka ističe da je Hrvatska, osim zbog korijena, privukla i kvalitetom života. “Najviše cijenim sigurnost, čistoću, srdačnost ljudi i energiju koja ovdje vlada. Ljepota hrvatskih otoka, more, hrana i kultura kave čine život ugodnim i opuštenim. Također, Hrvatska je dobro povezana s ostatkom Europe, što omogućava dinamično i otvoreno okruženje”, kaže Jimena. Obitelj joj je dala punu podršku u odluci da se preseli. “Roditelji su vrlo sretni što sam pronašla svoje mjesto u svijetu, a što je bolje nego u Hrvatskoj, koja je dio naše obiteljske povijesti. Kad sam napunila 18 godina, planirala sam se preseliti u Split, ali tada je još bila pandemija. Sada su sretni i nadaju se da će se i moja mlađa braća uskoro odlučiti vratiti u Hrvatsku”, dodaje.
Iako je tek na početku života u Hrvatskoj, Jimena već ističe kulturnu raznolikost koju zemlja nudi i mogućnost povezivanja s ljudima iz cijelog svijeta. “Budući da ovdje boravi mnogo turista i posjetitelja, imala sam priliku upoznati ljude iz različitih dijelova svijeta, pa čak i iz Perua. To dodatno obogaćuje moje iskustvo života ovdje. Za mene preseljenje znači i ponovno povezivanje s vlastitim korijenima”, zaključuje. Hrvatska, ističe Jimena, predstavlja savršenu kombinaciju osobne sigurnosti i kulturnog bogatstva. Za mlade ljude koji traže ravnotežu između obitelji, profesionalnog razvoja i kvalitete života, njezina priča može poslužiti kao inspiracija. U slučaju Jimene, preseljenje je također način da ojača povezanost s obiteljskim naslijeđem i tradicijom.
Nije jedina, ima još povratnika
Danas je nemoguće točno utvrditi koliko Hrvata i njihovih potomaka živi u Peruu, u Južnoj Americi. Prema podacima koje je dostavilo Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Republici Čile, koje pokriva i područje Republike Perua, danas u Peruu živi oko 196.000 osoba koje nose hrvatsko prezime ili imaju neki drugi podatak koji upućuje na to da su potomci hrvatskih iseljenika, piše na stranicama Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske. Osim Jimene, u Hrvatsku se iz Perua vratio Daniel Danniani Varela Castillo , koji se iz rodne Lime u Peruu vratio u zemlju svog pradjeda, s očeve strane po ženskoj liniji.
“Moj otac često je govorio o hrvatskom djedu, što je u meni probudilo snažan interes. Iz osobne motivacije odlučio sam zatražiti hrvatsko državljanstvo. Dok sam čekao rješenje, zaključio sam da je moja dužnost, kao potomka Hrvata, upoznati Hrvatsku, njezinu kulturu i naučiti jezik prije nego što ‘službeno’ postanem Hrvat. Tako sam odlučio preseliti se u Hrvatsku”, rekao je Daniel svojedobno za Direktno koji danas živi u Hrvatskoj.
Tekst je nastao u okviru projekta ‘Tko će ostati?’ kojeg je financijski podržala Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
