Kad je stigao poziv da postane novi predsjednik njegovog dječačkog tima Hamilton Academical, Jock Brown je odbio dopustiti da mu srce upravlja njegovom glavom.
Bilo je vrijeme da ispoliram neke stare vještine.
Tijekom četiri desetljeća kao odvjetnik i nogometni komentator, due diligence postao je način života.
Nakon što bi proučio sitna slova ugovora, počeo bi se baviti statistikom pogotka centarfora prije nego što bi se još jednom uključio u komentatorsku kutiju za BBC ili STV.
Tijekom mandata kao generalni menadžer Celtica, nadgledao je iscrpan proces regrutiranja Wima Jansena i dr. Joa Venglosa za glavnog trenera kluba.
Sada jureći prema svojoj 80. godini, Brownovi prijatelji i obitelj rekli su mu da se dobro kloni. Godine osobnog iskustva i instinkt govorili su mu da dalje istražuje.
‘Razgovarao sam s tipovima koji su bili zaduženi šest do osam tjedana možda, prilično dugo, i radio sam svoju domaću zadaću’, rekao je za Mail Sport.
‘Postavljao sam puno pitanja posvuda i svi su mi rekli: “Ne budi glup, nemoj se miješati, nema šanse”.’
Jock Brown imenovan je predsjednikom Hamilton Academicala u listopadu
Nada se da će uzbuditi navijače kluba oko povratka u New Douglas Park
Brown namjerava ponovno izgraditi klub s članom uprave Gerryjem Strainom (lijevo) i vlasnikom Serefom Zenginom
Hamilton Accies bio je nogometni klub s problemom imidža. Glasine i kineska šuškanja datiraju prije mandata sadašnjeg vlasnika Serefa Zengina i direktora nogometa Gerryja Straina, ali nastavljaju kočiti njihove napore da detoksificiraju momčad iz Lanarkshirea.
U potrazi za transparentnošću, Strain je pozvao ljude da se jave sa svojim idejama na društvenim mrežama, a Brown je bio jedan od prvih ispitanika.
Uočivši potencijal, Strain je pokušao odgovoriti 78-godišnjaka od mirovine za posljednji rodeo.
Određeni stupanj opreza bio je mudar. Godine 2018. Accies je prevaren za 1 milijun funti sa svog bankovnog računa kada je prevarant uvjerio zaposlenika da je klupski novac ugrožen.
Izgubivši gotovo svaki peni koji su imali, Hamilton su bili nesvjesne žrtve ‘vising’ prijevare.
Ništa od toga nije spriječilo ljude da pretpostave – pogrešno, kako se pokazalo – da im je klub na neki način do grla u prijevari.
‘Moram reći da reputacija nije bila dobra’, dodaje Brown. ‘Sada ne upirem prstom u prošli režim, ne radim to.
‘Nemam pojma što su učinili ili nisu učinili, ali ono što znam je da nisu riješili problem ugleda koji je pogađao klub.
‘Svima ostalima nemam nikakve veze – i iskreno me ne zanima – ali problem reputacije nije riješen i mora se riješiti sada.
‘Želim da ljudi vjeruju da namjeravamo ovo učiniti gostoljubivim, profesionalnim, poštenim mjestom na koje ljudi mogu doći i pozvati pristaše da vjeruju da je ovo mjesto vrijedno podrške.
78-godišnjak je prije radio s Fergusom McCannom i Wimom Jansenom u Celticu
‘Putovanje je na koje treba ići, a putovanje se mora provesti ispravno, s integritetom.’
Brown je znao kakav je osjećaj biti predmet sumnji i sumnji u nogometnoj javnosti.
Stalno prisutan glas u komentatorskoj kabini za BBC Scotland, STV i Setanta, postao je žrtvom sindroma West of Scotland. Njegovu klupsku vjernost dovodili su u pitanje na svakom koraku.
Kada ga je Fergus McCann pozvao u Celtic kasnih 1990-ih, navijači Rangersa taj su potez protumačili kao potvrdu onoga što su cijelo vrijeme sumnjali.
U međuvremenu je nedostatak keltske DNK uzrokovao probleme od samog početka. Njihovi obožavatelji sumnjali su u odanost drugoj strani Glasgowa.
U stvarnosti je Brownova obitelj oduvijek bila Acciesova luda.
Njegov otac, učitelj tjelesnog Hugh, igrao je za klub, između razdoblja za Wolvese, Partick Thistle i Queen’s Park. Brat Bob preselio se u Aberdeen prije više od 30 godina, ali je i dalje tvrdoglavac.
Kada se njihov pokojni brat Craig, koji nam je jako nedostajao, preselio u Granite City kako bi vodio lokalnu momčad, izazvao je obiteljski razdor dovodeći Donse do rane pobjede od 1-0 na New Douglas Parku.
Brown je odigrao ključnu ulogu u dovođenju Henrika Larssona na Celtic Park 1997. godine
‘Stav moga oca kad smo bili dječaci bio je da nije volio ni Rangerse ni Celtic kao klubove zbog onoga što je doživljavao kao njihovo sektaštvo’, sada priznaje Brown. »I cijelo vrijeme je bio na nama.
‘U čudnoj prilici i Celtic i Rangers su izgubili, bili smo nesretni. Ušao bi s bocama Irn-Brua i mi bismo slavili.
‘Uvijek je bila velika nada dobiti njih dvoje u isto vrijeme…’
Ništa od toga ne bi ga zavoljelo Celticovim navijačima kada je 1997. unovačen da posreduje između izvršnog direktora McCanna i legende Parkheada Tommyja Burnsa.
Želja prihvatiti kontinentalni model, uloga generalnog menadžera uključuje učinak, osoblje, proračun, zapošljavanje i zapošljavanje.
Angažiranjem pokojnog Jansena kao Burnsove zamjene, Brownov odnos s Nizozemcem bio je kušljiv i napet, a završio je ogorčenošću.
Nakon neuspješnog pokušaja da Egila Olsena dovede kao njegovu zamjenu, Venglos se podigao i izdržao dulje nego što jest.
Navijači su ga okrivili za poraz od FC Zuricha u Kupu UEFA, pa ga je policija ispratila iz zračne luke Prestwick. Kako je pritisak rastao, napustio je klub u studenom 1997.
‘Čemu me to naučilo?’ razmišlja on. ‘Naučio me jednu stvar – za početak nije sve onako kako se čini. Ali također me naučio koliko je nogomet važan za strukturu škotskog društva.
‘To što sam jedno vrijeme bio u Celtic mixu to je utjecalo na snagu. Bilo je tako važno. I vrlo je važno za našu zajednicu u Hamiltonu, na primjer.
‘Ono što moramo učiniti, po mom mišljenju, jest integrirati se u društvo, u zajednicu u Hamiltonu. I natjerajte zajednicu da povjeruje da će biti vrijedna podrške i podrške. Jer mi toga vrijedimo.’
Još uvijek se s ljubavlju vrti po Hamiltonovoj napadačkoj liniji 1956.-57., imena McLeana, Currieja, Kinga, Diversa i Hastingsa silaze s jezika živopisno poput opisa golova koje je savladao na televiziji.
‘Moram reći da postoji velika toplina prema Hamilton Acciesu. I međunarodno’, inzistira.
‘Mislim, otkad sam imenovan, dobio sam poruke s Novog Zelanda, Kanade, Bliskog istoka, od ljudi koji su svi pokazali toplinu prema Hamilton Acciesu.
Dakle, tržište nedvojbeno postoji. Mislim da postoji nešto vrlo osebujno u vezi s klubom što se sviđa ljudima.
‘Ime čini veliku razliku. To je tako neobično ime.’
Toplina iseljenika neće izdržati Acciesa kroz dugu i tešku zimu. Nedavno upleten u disciplinski postupak sa SPFL-om zbog još jednog bankovnog fijaska, klub se nada da će do kraja godine riješiti dugotrajne vlasničke probleme oko New Douglas Parka.
Jockov brat Craig vodio je škotsku reprezentaciju na Svjetskom prvenstvu 1998. godine
Također su jedan od sedam niželigaša koji osporavaju zabranu korištenja umjetnih podloga u Premiershipu do početka sezone 2026.-27.
‘To je veliki problem’, objašnjava Brown. ‘Razlika s terenom kakav imamo je ta što klubu omogućuje napredak na mnogo različitih načina u zajednici, s obzirom na to koliko je zauzet i koliko se koristi.
‘U idealnom svijetu, naravno, svi bismo htjeli igrati na travi, u to nema sumnje. Ali mi nismo u idealnom svijetu u škotskom nogometu, nema sredstava za rješavanje poslovnog modela i moramo biti praktični u vezi s tim.
‘Razumijem zašto neki navijači žele zabranu, jer to nije njihova briga i nije njihova briga. Ali svakako je zabrinjavajuće za sve – osim, možda, pet ili možda šest klubova u Škotskoj.’
Stara krv ponovno se utrkuje u Brownu. Jedino za čim žali je činjenica da stariji brat Craig — bivši izbornik Škotske — nije poživio dovoljno dugo da ga vidi kako preuzima uzde u njihovim miljenicima iz djetinjstva.
‘Mislim da bi bio jako oduševljen mnome’, nagađa. ‘Prošlo je godinu dana otkako nas je napustio i izljev emocija je bio ogroman.
‘Bio je moj stariji brat i nismo se baš svađali. Čak ni kad sam ga u nezgodnim okolnostima morao intervjuirati za televiziju.
‘Bilo je to vrijeme kada je Škotska remizirala 0-0 s Estonijom, nedugo nakon tog neslavnog trenutka kada se (Estonija) nije pojavila na početnom udarcu.
‘Morao sam biti strog prema Craigu nakon tog nastupa i, u zračnoj luci nakon utakmice, otišao sam do njega i sjećam se da sam mu rekao: “Znaš da sam to morao učiniti, zar ne?”
‘Rekao je: ‘Učiniti što’?’. Rekao sam: “Pa, namutio sam te u intervjuu”. Pitao je: “Jesi li?”.
‘Rekao sam: ‘Pa, mislim da jesam’. Rekao je: “Koga briga? “To je problem?”.
‘Bili smo braća i svađali se cijelo vrijeme. Ali, znaš, kad pogledam unatrag, posvađali smo se samo oko jedne stvari.
‘Kada je postojao koncesionalni putt u golfu, rekli bismo: “Ne tjerate me valjda da to zadam?”.
‘A odgovor bi uvijek bio: “Da. ja sam”. To je braćo…’
