Johann Georg Ritter von Hütterott bio je vizionarski poduzetnik zaslužan za pretvaranje Rovinja u prestižno turističko odredište krajem 19. stoljeća. Njegov najznačajniji pothvat bio je osmišljavanje projekta „Cap Aureo“, kojim je započeo sustavno pošumljavanje današnje park-šume Zlatni rt egzotičnim i mediteranskim vrstama. Kupnjom otočja Sveti Andrija (Crveni otok) transformirao je tamošnji stari samostan u luksuzni ljetnikovac, čime je udario temelje elitnog turizma u Istri.
Kao utjecajni član tršćanskog gospodarskog kruga, koristio je svoj ugled za promicanje prirodnih ljepota regije na europskoj razini. Zahvaljujući njegovoj viziji, Rovinj je od ribarskog mjesta postao nezaobilazna točka na karti tadašnje austrougarske rivijere.
Johann Georg Ritter von Hütterott rođen je 21. prosinca 1852., u Trstu, a umro 27. svibnja 1910. u Beču. Obitelj mu je bila podrijetlom iz Kassela (Hessen, Njemačka); djed Georg Karl Philipp preselio u Trst sredinom 19. st. kao veliki trgovac.
Obišao svijet i ostao fasciniran Japanom
Obrazovao se u Njemačkoj i Antwerpenu, gdje je završio trgovačku školu. Zatim je ušao u očev posao (veletrgovac drogom/kolonijalnom robom), a potom prešao u brodogradnju. Od 1896. bio je predsjednik brodogradilišta Stabilimento Tecnico Triestino, gdje je uz postojeće brodogradilište San Rocco stekao i brodogradilište San Marco, koje je gradilo isključivo ratne brodove — uključujući bojne brodove Habsburg i Árpád.
Godine 1874. Hütterott je obišao svijet, a Japan ga je fascinirao i tamo je izgradio poslovne veze. Već 1879. — s tek 27 godina — postao je prvi japanski počasni konzul u Europi, sa sjedištem u Trstu.
Godine 1898. uzdignut je u plemićki stalež. Iste godine postao je i član austrijskog Herrenhausa (Gornjeg doma parlamenta) doživotno.
Rovinj — vizionarski projekt
Hütterott je 1890. odjednom kupio nekoliko otoka u rovinjanskome arhipelagu, a godinu dana kasnije postao je vlasnik otoka Sv. Andrije (Crveni otok). Posjedovao je otoke Sveti Andrija, Maškin, Šturag i Sveti Ivan na Pučini, ali i obalne posjede: Montauro, Monte Mulin, Monvi, Lone, Punta Corrente i Škaraba.
Na tim posjedima nije planirao samo odmor — Hütterott je na površini od 115 hektara posadio mediteransko i egzotično drveće, transformirajući krajobraz, i planirao klimatsko lječilište s tri hotela, bazenom, sportskim terenima i vilama pod imenom “Cap Aureo”.
Godine 1908. objavio je u vlastitoj nakladi brošuru/projekt “Klima-Kurort Cap Aureo bei Rovinj – Istra”. Na otočiće je pozivao europsku aristokraciju — bila mu je gost Marija Josipa, majka posljednjeg cara Karla, a neformalno je ugostio i prijestolonasljednika Franju Ferdinanda.
Projekt nikad nije dovršen. Samo dvije godine nakon objave brošure, 1910., Hütterott je iznenada preminuo i svaka vizija o izgledu Zlatnog rta nestala je s njim.
Zlatni rt (Punta Corrente) zaštićeni je šumski park od 1961. godine, a Hütterott Mini Muzej u šumarskoj kući na ulazu u park čuva sjećanje na obitelj.
Kontroverzna smrt
Postoje dvije verzije njegove smrti — prema jednoj, umro je od moždanog udara; prema drugoj, počinio je samoubojstvo zbog dugova nastalih pri gradnji broda Viribus Unitis za Austro-Ugarsku mornaricu.
Nakon Georgove smrti, njegova udovica Maria von Hütterott je nastavila voditi posao.
Barbara i Maria Hütterott — Sudbina bez presude
Maria von Hütterott — udovica Johanna Georga, ostala je na otoku Sv. Andrija nakon muževe smrti 1910. Vodila je imanje desetljećima, bez velikog kapitala, ali s integritetom vlasništva.
Barbara von Hütterott — kći, rođena sredinom 1880-ih. Nije bila industrijalka ni političarka. Bila je žena koja je na ruševinama očevog sna izgradila vlastiti, manji ali autentičan život: tartufi, jedrenje, lokalna zajednica. Osnivanje Vela Arupinum 1933. nije bila politička gesta — to je bila gesta nekoga tko je Rovinj doživljavao kao dom, a ne kao kapital.
Obje su uhićene 1. lipnja 1945. bez ijednog dokumentiranog neprijateljskog čina. Pisma koja su pisale za rata pokazuju zbunjenost, ne subverziju. Dovoljno je, izgleda bilo njihovo prezime, imovina i nacionalnost.
Ono što slijedi nije suđenje ni deportacija. Tijela su završila u moru, kod grebena Banjola. Njihove dragocjenosti su već sutradan kružile lokalnim tržnicama.
Inspektor, poslan službeno iz Zagreba da popisuje kulturna dobra, zatekao je kaos — prazne kutije za nakit, razbijene čaše, prazne boce. Ne konfiskaciju. Pljačku. Nacionalizacija ostavlja bar papir, a ono što je Inspektor opisao, ostavlja samo tišinu.
Zlatni rt danas je zaštićeni park. Crveni otok prima tisuće turista. Nigdje nema spomen-ploče. Nigdje zapisanog imena…
Milo Miklaušić, kap.
Literatura i izvori za dalje istraživanje:
- Gustav Otruba: Hütterott, Johann Georg, Ritter von. U: Neue Deutsche Biographie. (NDB). Svezak9 . Duncker & Humblot, Berlin 1972., ISBN 3-428-00190-7, str. 748 (deutsche-biographie.de).
- Detlef Gaasta: Ein Schloss im Meer – Gästebuch der Familie von Hütterott. Engelsdorfer Verlag, Leipzig 2017, ISBN 978-3-96008-712-0
- Österreichisches Parlament: Kurzbiografie
- Diplomacy & Commerce (HR): detaljna priča o Barbari Hütterott
- Turistička zajednica Rovinja (DE): Wissenswertes aus der Geschichte
- Hütterott Mini Muzej, Zlatni rt, Rovinj — fizička lokacija, dostupna posjetiteljima
