- Hrvatska od svih zemalja EU bilježi razmjerno najvišu stopu iseljavanja vlastitih građana i istovremeno useljavanja izbjeglica i radnika iz Azije i Afrike.
- Etiketiranje Hrvatske optužbama za fašizam i ustaštvo je i spontani refleks, izraz shvaćanja i emocionalnog stanja nekadašnjih jugokomunističkih ideologa i zadojenika prema državotvornim Hrvatima i katolicima koje su smatrali prvorazrednim političkim i državnim neprijateljima.
- Srpski imperijalizam je izraz pomiješane megalomanije, samoobmane te nepriznavanja i neokajavanja u ime srpske politike počinjenih masovnih i sustavnih zločina.
- Što se tiče bošnjačkih unitarista i njihovih napada na Thompsona i izjednačavanje uloge Hrvatske i Srbije prema BiH u ratu devedesetih kao i danas, radi se dominantno o reliktu ili specifičnoj jugomuslimanskoj manifestaciji neprevladanog jugokomunizma i titoizma.
- Thompson se pokazao kao nužnost, kada u zaštiti Hrvatske i njenih interesa zakažu ključne državne institucije
Pola milijuna ljudi na Thompsonovom koncertu u Zagrebu i oboreni svjetski rekord po broju plaćenih ulaznica za jedan glazbeni događaj, fenomen je koji zaslužuje i traži dublju analizu i objašnjenja. No već i na prvi pogled izgleda jasnim i nedvojbenim da se kod Thompsona ne radi samo o iznimnom poetsko-glazbenom stvaralaštvu, nego i o tome, da je svojim glazbenim opusom jednostavno dotaknuo frekvenciju velikog dijela nacije koja njeguje hrvatski patriotizam.
Thompson u svojim pjesmama korespondira s patriotskim vrijednostima, poziva se na stare hrvatske vladare, na smisao i vrijednost ratništva i na čuvanje uspomene na poginule i zaslužne, na našu ukorijenjenost u dugu i slavnu prošlost, na odanost i osjećajnost prema precima i prema hrvatskim krajevima kao izvorima ili korijenima našeg identiteta, vitalnosti, moralnosti ili čovječnosti.
Iz iskustva ratnika upozorava na prijeteće opasnosti, na okrutnu i opasnu narav neprijatelja, na nužnost opreza i na cijenu koja je u krvi plaćena za hrvatsku slobodu i državnost. Thompson nadalje pristupa Hrvatima Tuđmanovski cjelovito ili integralno, nadilazi njihove državne, administrativne, zavičajne i općenito prostorne granice i udaljenosti.
Na koncu, s osloncem i podrškom uglednih katoličkih svećenika i biskupa promovira i našu većinsku katoličku vjeru i potiče na čuvanje i njegovanje katoličkih duhovnih vrijednosti i tradicija koje su ujedno i supstancijalni dio hrvatskog nacionalnog identiteta. Pri tome, naravno, odmah treba istaknuti i da katolička duhovnost kao ni hrvatska nacija nije uska i zatvorena, već iako striktno bdije nad svojim naukom i dogmama stoji otvorena srca i dobrih namjera i prema drugim vjerama i narodima, prema svakom dobronamjernom čovjeku, a napose i onima koji s nama zajedno žive u krilu hrvatske nacije i države.
Kinezi upali u sporne vode, a SAD prvi put rasporedio avione F-35 na Filipinima. Evo što slijedi
Prostor dodira civilizacijskih tektonskih ploča
Domoljublje je vezivno tkivo, a time i temelj stabilnosti, otpornosti i održivosti nacionalne zajednice i države. Sudeći po epohalnom odazivu na Thompsonov koncert može se zaključiti da je hrvatski patriotizam prilično vitalan.
Povijesne spoznaje ukazuju na to da bi dotična vitalnost mogla biti rezultat trajne ugroženosti i izloženosti borbi za opstojnost nacije i države. Iz geopolitičkih spoznaja moglo bi se zaključiti da je takvoj sudbini doprinio hrvatski narodni prostor nezaštićen prirodnim geografskim barijerama i u tom smislu izložen sa svih strana prodorima i utjecajima drugih i često brojnijih i moćnijih naroda i država. Osim toga geopolitički je razvidno i da je naš narodni prostor oduvijek poprište širih sukoba velikih sila te prostor dodira i preklapanja svojevrsnih geopolitičkih i civilizacijskih tektonskih ploča.
U takvim okolnostima je hrvatska volja za opstankom morala biti trajno i pojačano izložena iskušenjima, pogibeljima i borbama koje su izoštrile i emocionalizirale hrvatsko domoljublje što upravo pokazuju i Thompsonovi koncerti, kao i dočeci i praćenja naših sportskih predstavnika, nekadašnji veliki politički skupovi (npr. Tuđmanovog HDZ-a) ili proslave vojnih pobjeda.
Lažne optužbe
Svi Thompsonovi protivnici kao svoj argument iznose da je Thompsonov opus navodno koketiranje s fašizmom odnosno s hrvatskom državom koja je formirana 1941. g. pod pokroviteljstvom tadašnjih fašističkih država Njemačke i Italije.
U tome treba biti pošten i priznati da su smjelost osnivača te hrvatske države, prvotna aklamacijska podrška naroda, a potom i njezin tragičan završetak, mnogim hrvatskih domoljubima predstavljali inspiraciju, a naročito u vrijeme jugokomunističkog režima koji je progonio i zatirao svakuhrvatsku političku, kulturnu, a kamoli državotvornu ideju ili akciju.
U tom smislu je i na početku obrambenog rata 1991. g. sasvim logično oživljena uspomena na tu epohu hrvatske povijesti i preuzeti su neki simboli poput pokliča „za dom spremni“ no nikako ne u smislu podrške obnavljanju nekadašnjeg fašističkog režima i njegovih devijacija nego u smislu jačanja morala hrvatskih branitelja i državotvoraca u njihovim nastojanjima oko uspostave, obrane i oslobađanja demokratske Republike Hrvatske kao krune ukupne dotadašnje hrvatske političke i kulturne misli i stvaralaštva.
Kroz Thompsonove pjesme se, dakle, nedvojbeno i na diskretan način izražava povezanost i s onim dijelom naše nedavne povijesti u kojem je u zadanim, vrlo kompliciranim i neponovljivim okolnostima drugog svjetskog rata ostvarena hrvatska nacionalna država, koja je pritom, nažalost, bila kompromitirana utjecajima fašističke ideologije i djelovanjem kako domaćeg profašističkog ustaškog režima tako i stranih okupacijskih fašističkih sila.
Zdravo kritičko razjašnjavanje tih događaja i pijetet prema masovnoj žrtvi vojnika koji su u velikoj mjeri u dobroj vjeri vršili svoju dužnost u obrani nacionalne države, ne imajući uvida, udjela ni krivnje u njenim devijacijama, nameće se kao patriotski i civilizacijski imperativ današnje hrvatske generacije.
Stop pritiscima: zašto celibat u Rimokatoličkoj crkvi mora ostati
Povijest treba argumentirano istražiti, bez ideologiziranja – kako je to bio slučaj do sada
U tom smislu se Thompsonovo tzv. koketiranje s tim razdobljem hrvatske povijesti može shvatiti kao utemeljen i ispravan zahtjev našoj demokratskoj hrvatskoj vlasti da preuzme brigu oko ovoga pitanja, da istraži svu istinu i da žrtvama izrazi svoje dužno poštovanje ili pijetet. To naravno ne znači rehabilitaciju fašizma nego doprinos moralnom legitimitetu, snazi i jedinstvu današnje demokratske Republike Hrvatske.
Istovremeno bi današnja hrvatska država trebala pošteno i pouzdano istražiti i devijacije ustaškog režima i to zbog nekoliko razloga, prvo zbog jasnog odmaka od krivih povijesnih političkih i državno-pravnih uzora, te zbog moralne čistoće nacije ili odricanja od zlih praksi i ideja koje su se poput zmija podvukle pod institucije i koncepcije hrvatske države i patriotizma i tako ih teško kompromitirale.
Nadalje to je potrebno uraditi zbog omogućavanja unutarnje nacionalne pomirbe i jačanja nacionalne kohezije, kao i pomirenja i ozdravljenja odnosa s drugim nacijama koje su bile žrtve navedenih devijacija ustaškoga režima.
Spriječiti manipulacije koje štete Hrvatskoj
I konačno, utvrđivanjem objektivne istine oko tog dijela hrvatske povijesti spriječile bi se sadašnje manipulacije ili preuveličavanja počinjenih devijacija iz tog razdoblja u cilju nanošenja štete Hrvatskoj, u vidu diskreditacije hrvatske nacije, domoljublja i državnosti, nametanja hipoteke kolektivne krivnje odnosno nepostojećeg moralnog i političkog duga hrvatske nacije prema bilo kome.
Hrvatski patriotizam se u najnovijoj prošlosti konfrontirao naročito s jugoslavenskim komunizmom ili titoizmom, srpskim imperijalizmom te donekle s bošnjačkim unitarizmom, no sve su te konfrontacije imale i svoj širi geopolitički okvir i pozadinski presudan utjecaj velikih svjetskih sila. Ulaženje u to područje prelazilo bi okvire ovoga uratka no ipak se ne može ne spomenuti da će hrvatski patriotizam i njemu imanentni katolički tradicionalizam u postojećim međunarodnim okolnostima teško izbjeći konfrontaciju s ideologijom globalizma i moralnog relativizma, koji je prevladao u Europi i u zapadnom svijetu, ne računajući Trumpa i njegovu vladavinu kao pozitivni izuzetak u tom smislu.
Nadalje, autentično i dosljedno hrvatsko domoljublje ne može se ne konfrontirati s unutarnjim hrvatskim devijacijama koje se događaju u režiji ili pod odgovornošću hrvatskih vlasti makar se iste nominalno pozivale na patriotizam ili slijedile Thompsonov glazbeni opus.
Dok siromašni gladuju, bogati uživaju: globalna trgovina luksuznom robom ne posustaje
Domoljubi ne smiju ovo prešutjeti
Hrvatski domoljubi ne mogu i ne smiju prihvatiti niti prešutjeti nevjerojatne korupcijske afere i pljačke javnog novca, očajno stanje u pravosuđu, loše gospodarske trendove, problematične privatne i javne medije, financiranje protuhrvatskih projekata u kulturi ili dramatično lošu demografsku situaciju koja je ujedno i slika ukupnog stanja u Hrvatskoj odnosno pokazatelj navedenih i brojnih drugih unutarnjih devijacija.
Dakle, Hrvatska od svih zemalja EU bilježi razmjerno najvišu stopu iseljavanja vlastitih građana i istovremeno useljavanja izbjeglica i radnika iz Azije i Afrike. Radi se o trendu koji nepobitno vodi nerazmjerno velikom miješanju i time neizbježnom poremećaju nacionalne strukture stanovništva s vrlo izvjesnim negativnim posljedicama po unutarnju sigurnost i koheziju nacije i čak po očuvanje cjelovitosti ili nacionalnog i državno-političkog identiteta.
Umjesto da se u tome trendu vidi veliki nacionalno-sigurnosni problem, nadležni ministri i dužnosnici postavljaju kao nužan cilj za održanje stope rasta hrvatskog gospodarstva uvoz još petsto tisuća stranih radnika do 2030. g. što bi razmjerno ukupnom broju stanovnika primjerice odgovaralo broju od skoro 15 milijuna stranih radnika u Njemačkoj.
Nakon toga ostaje se za upitati tko i zašto tako loše vlada Hrvatskom ili njenim pojedinim resorima, radi li se pritom o nekvalificiranosti kao neizbježnoj posljedici kadrovske korupcije, ili o prikrivenom vođenju Hrvatske iz Šeksovih famoznih gremija odnosno stranih i neformalnih centara moći što bi značilo da hrvatska vlast, koja se prikazuje domoljubnom, samo simulira suverenitet, a zapravo provodi naloge za koje ni sama ne zna kuda nas vode?
Italija i Grčka podigle uzbunu zbog migranata, a saveznici im ne daju pomoć. Evo koga krive
Plenkovićev obrat
Premijer Andrej Plenković je po pitanju Thompsona demonstrirao politički obrat nakon što je Thompsonu konačno dozvoljeno sudjelovanje u dočeku srebrenih hrvatskih rukometaša početkom godine. Do tada su, nesumnjivo, pod pokroviteljstvom Plenkovićeva kabineta Thompsonovi nastupi na dočeku nogometne reprezentacije bili sprječavani, a od strane Plenkovićevog savjetnika za odnose s javnošću su bili čak nazvani kao pokušaji „ustaškog državnog udara“.
Kako je i uslijed čega došlo do obrata u Plenkovićevom stavu tema je za posebnu analizu. Na prvi pogled čini se logičnim postaviti nekoliko hipoteza.
Kao prvo, moglo bi se raditi o popuštanju pritiska od strane američke diplomacije nakon pobjede Trumpa; drugo, o svjesnom popuštanju „nacionalizmu“ u svrhu galvaniziranja nacije u sklopu opće militarizacije povezane sa skorim uvođenjem vojnog roka, povećanjem vojnog proračuna i široke nestabilnosti na potezu od Ukrajine do trusne i zapaljive zapadno-balkanske regije. Kao treće se može uzeti Plenkovićev politički pragmatizam i u tom smislu namjera da politički kapital Thompsonove domoljubne publike preusmjeri barem dijelom na svoju stranu umjesto da ga prepusti uvjetno rečeno desnim strankama.
Na kraju ne treba isključiti niti moguću osobnu promjenu stava kod Plenkovića mada osobni stav ne igra bitnu ulogu kod vrhunskih političkih oportunista u koje očito Plenković očito spada, a za njime i cijela HDZ-ova vodeća nomenklatura nakon Tuđmana.
U svakom slučaju Plenkovićevo preuzimanje odgovornosti za koncert ili davanje istome svojevrsnog neformalnog pokroviteljstva predstavljalo je odlučujući i nezamjenjiv doprinos sigurnosti koncerta, kao i obrani Thompsona i njegove publike od napada s ljevice i optužbi za navodni ekstremizam.
S obzirom na gornje mogućnosti, Thompsonova publika odnosno hrvatski domoljubi trebaju se vrlo oprezno čuvati moguće manipulacije patriotizmom, pogotovo u kombinaciji s politikom nekritičkog svrstavanja hrvatske vlade uz vodeće europske zemlje i njihovu tzv. „koaliciju voljnih“ koja rješenje rusko-ukrajinskog sukoba vidi isključivo u vojnom porazu Rusije ili u ruskom prihvaćanju povlačenja na pozicije koje su prethodile ratu odnosno okupaciji Krima.
Takva politika ne izgleda da je u interesu Ukrajine, Hrvatske ili bilo kojeg europskog naroda, nego eventualno jedino u interesu uskih interesnih lobija ili centara međunarodne odnosno globalne moći. Radi se dakle o politici daljnjeg eskaliranja rusko-ukrajinskog rata s nepredvidivim posljedicama, a svakako s rizikom ugrožavanja opće ili univerzalne sigurnosti.
Meter: Umjesto ‘strašnih sankcija’ Trump Putinu dao još 50 dana da dovrši posao u Ukrajini
Uz velikosrbe, glavni pljuvači po Thompsonu su hrvatski ljevičari!
Ne računajući velikosrpske imperijaliste, kao glavni protivnici Thompsonovog koncerta pokazali su se ljevičari iz Hrvatske potrudivši se na unutarnjem i međunarodnom planu proširiti svoje viđenje o Thompsonovom koncertu kao izrazu „antidemokratskih tendencija protivnih EU vrijednostima“, kao „unutarnjoj demokratskoj regresiji“, „odustajanju od europskih vrijednosti“ i tome slično (uzeto iz izjava SDP-ovog parlamentarca T. Picule).
Budući da je svima razboritima nedvojbeno i kristalno jasno da Thompsonove pjesme ne potiču na antieuropske i antidemokratske vrijednosti, a pogotovo ne na rehabilitaciju režima koji je bio na snazi u NDH, dakle na rehabilitaciju obilježja jedne daleke povijesne diktature fašističkog, nedemokratskog tipa, jasno je da Picula i ljevičari pričaju neistine i da ni sami ne vjeruju u mogućnosti restauracije fašizma nego im to služi kao izgovor.
Analizirajući moguće razloge njihove harange protiv Thompsona najlogičnijim se čini da je posrijedi potez kojim nastoje kompromitirati konkurentski desni ili konzervativni politički blok u Hrvatskoj i EU prišivajući mu oznaku fašizma usprkos tome što je to očito promašeno i neutemeljeno i što je štetno za Hrvatsku odnosno njen međunarodni ugled i položaj.
S druge strane to bi mogao biti i spontani refleks, izraz shvaćanja i emocionalnog stanja nekadašnjih jugokomunističkih ideologa i zadojenika prema državotvornim Hrvatima i katolicima koje su smatrali prvorazrednim političkim i državnim neprijateljima.
Osim toga kod takvih je kadrova stečena i identifikacija s jugoslavenstvom. Obnova Jugoslavije više nije realno moguća no zatočenici jugoslavenstva, makar obučeni i u najfinije europsko političko ruho, mogu progovarati i spontano jezikom svoje ideološke indoktrinacije, nanoseći time štetu hrvatskim međunarodnim interesima ali i političkoj stabilnosti i normalnosti na unutarnjem planu.
Vezano uz taj problem treba biti svjestan da izlaskom hrvatske vojske i policije na državne granice 1995. i 1997. i formalnom uspostavom hrvatskih državnih institucija, nisu poražena i brojna uporišta jugoslavenskog političkog mentaliteta unutar institucija te javnog i političkog života. Iz istih uporišta u velikoj mjeri proizlaze problemi s korupcijom, zlouporabama vlasti, neučinkovitim pravosuđem i upravom, medijskimi kulturnim ultraljevičarskim harangama i mnoge druge anomalije koje koče hrvatsku konsolidaciju, razvoj i uzlet.
Pri tome treba imati u vidu i da su vladajuće europske strukture sa svojim globalističkim i liberalističkim svjetonazorom i političkim načelima idealni partneri projugoslavenskim ljevičarima iz Hrvatske, a da su im autentični hrvatski domoljubi i katolički tradicionalisti problematični. Otuda su te iste međunarodne snage 2000. g., svojom medijskom harangom i svojim uplivima i makinacijama na odlučujući način utjecale na povratak na vlast koalicije predvođene bivšom komunističkom partijom dok im je prozapadni ali hrvatski suverenistički, patriotski i prokatolički Tuđman bio problem koji je trebalo ukloniti, a potom i nakon njegove smrti nastaviti provoditi postupak čišćenja države od njegova utjecaja, poznat kao pojam detuđmanizacije.
Proročanstvo: Žukov je u Berlinu rekao: ‘Oslobodili smo Europu od fašizma, to nam nikada neće zaboraviti’
Srpski imperijalizam
Što se tiče srpskog imperijalizma i njihove nesnošljivosti prema Thompsonu, tu za Hrvate nema nikakvih tajni. Njegovo standardno ili prevladavajuće gledište na Hrvatsku je izraz pomiješane megalomanije, samoobmane te nepriznavanja i neokajavanja u ime srpske politike počinjenih masovnih i sustavnih zločina, što ih sve zajedno i dalje vodi prema bespućima posvemašnje promašenosti.
Novi val tamošnjih prosvjeda, usprkos dobrim namjerama dijela razborite Srbije skončat će vjerojatno kao neuspio pokušaj globalnih centara moći da Srbiju promjenom vlasti i instaliranjem odanijih pouzdanika od Vučića čvršće vežu uz Zapad i okrenu protiv Rusije. Njihovi podupiratelji i franšize u Hrvatskoj koji oskvrnjuju spomenik banu Josipu Jelačiću i pozivaju Hrvate na prosvjede po uzoru na one u Srbiji, tim su se činom i javno potvrdili kao opasni i neupitni hrvatski neprijatelji. Ako ih hrvatska SOA ni ovoga puta ne identificira, ne razobliči i ne servira policiji na kriminalističku obradu onda definitivno nema svrhe ni postojati!
Što se tiče bošnjačkih unitarista i njihovih napada na Thompsona, Tuđmana, Hrvatsku te izjednačavanja uloge Hrvatske i Srbije prema BiH u ratu devedesetih kao i danas, radi se o kompleksnom problemu, a dominantno o reliktu ili specifičnoj jugomuslimanskoj manifestaciji neprevladanog jugokomunizma i titoizma.
Zbog osjetljivosti i mogućnosti teškog kompliciranja i naročito instrumentaliziranja ovog problema od strane drugih zainteresiranih strana nužan je miran i vrlo oprezan pristup Hrvatske uz sustavnu i istinitu informacijsku strategiju prema bošnjačkom stanovništvu kojom će se isti uz druge mjere i protek vremena postupno osloboditi iz stanja sadašnje komplicirane i višeslojne protuhrvatske indoktrinacije i manipulacije. Inače, izbjegavanje sukoba s muslimanima u BiH trebao bi, po mome mišljenju – biti hrvatski geopolitički i strateško- sigurnosni aksiom.
Zoran Meter: Pobrkani lončići! EU slavi ‘slamanje Trumpa’ i sporazum koji će devastirati njene riznice
Zaključno, Thompsonov glazbeni opus definitivno snažno senzibilizira i time jača i povezuje hrvatske domoljube oko stožernih i zdravorazumskih nacionalnih vrijednosti. U nasrtajima raznih protivnika i u situaciji kada nacionalne ili državne politike i institucije nerijetko zakazuju, Thompsonove pjesme preostaju kao jedno od središnjih utočišta patriotizma i time kao svjetlo, brana i otporna snaga nacije.
