Hrvatski su ronioci Vedran Dorušić i Dražen Gorički od utorka 22. travnja do petka 25. travnja boravili u tvornici Aqualunga u francuskom Carrosu, pored Nice.
Još 1943. godine, Jacques-Yves Cousteau i Émile Gagnan razvili su prvi uspješni autonomni uređaj za disanje pod vodom – Aqualung. Njihova revolucionarna ideja omogućila je roniocima da slobodno istražuju podmorje bez potrebe za crijevima i pumpama sa površine.
Kako bi proizvodili i komercijalizirali svoj izum, Cousteau i Gagnan osnovali su 1946. godine u Francuskoj tvrtku La Spirotechnique. La Spirotechnique je isprva proizvodila originalni “Scaphandre Autonome” – regulator zraka koji danas poznajemo kao Aqualung.
Prilikom širenja na međunarodno tržište, posebice u SAD i Veliku Britaniju, odlučili su proizvod nazvati jednostavno Aqualung (“vodena pluća”), ime koje je ubrzo postalo sinonim za ronjenje diljem svijeta.
Foto: Vedran Dorušić
Zašto smo bili tamo?
Razlog našeg boravka u tvornici bio je tečaj za trenere servisera ronilačkih regulatora i opreme Aqualung grupe.
Nećemo puno govoriti o samom treningu niti promovirati proizvode, već ćemo ispričati kako ozbiljne tvrtke pristupaju kontroli kvalitete.
Cilj edukacije bio je da nas obuče kako bismo mogli trenirati druge zainteresirane servisere u pravilnom održavanju, prije svega ronilačkih regulatora, ali i kompjutora te kompenzatora plovnosti.
Trening je uključivao:
- posjet proizvodnji,
- odjele za razvoj i testiranje novih proizvoda,
- praktičan rad na ispitnoj rampi koja nakon servisa regulatora pokazuje stvarne parametre njegovog rada.
Za nas je to bio nov trenutak jer praksa u Hrvatskoj obično završava provjerom “da li regulator radi”, bez konkretnih mjerenja njegovih performansi.
Kako sve ide prema standardizaciji, vjerujemo da će ispitne rampe uskoro postati norma i kod nas.
Foto: Vedran Dorušić
Nova iskustva i saznanja
Bili smo zainteresirani i za tehnologiju novih regulatora, no na ovom treningu nismo ih imali priliku detaljno upoznati. Naime, Aqualung je odlučio da u prvih osam mjeseci od predstavljanja novih modela, svi uređaji s potencijalnim problemima budu vraćeni u tvornicu na analizu. Tek nakon te faze počinje edukacija servisera. Vrlo pametan i logičan pristup kojem se iskreno divimo – i koji bismo rado vidjeli i kod nas.
U tvornici smo također vidjeli dio gdje se oprema izlaže simuliranim uvjetima: sunčevoj svjetlosti, slanom zraku, vodi, ekstremnim temperaturama. Impresivni uređaji koje bismo mogli opisati kao “sunce”, “sol”, “slani vjetar” i “slana soba” služe za simulaciju starenja opreme kroz vrijeme.
Foto: Vedran Dorušić
Što nas očekuje u budućnosti ronjenja?
Novi koncepti u ronilačkoj industriji donose regulatore povezane s ronilačkim kompjuterima, pružajući podatke o potrošnji zraka, dubini, stanju regulatora itd. Kao što pametni satovi mjere naše korake i spavanje, tako će uskoro i naša ronilačka oprema biti povezana s pametnim telefonima.
Ronioci su tradicionalno konzervativni, ali razvoj ide u smjeru digitalne integracije – baš kao što su današnji automobili povezani s našim mobitelima.
Preporuke za održavanje opreme
- Svaki regulator treba imati odgovarajući Octopus.
- Svaka izmjena, montaža ili kombinacija koja nije odobrena od strane proizvođača, tehnički stvara “novi proizvod” i za to bi se trebao ishoditi CE certifikat.
- Preporuka Aqualunga:
- Creva se trebaju mijenjati svakih 5 godina,
- Inflator treba servisirati jednom godišnje.
Iako kod nas zakon ne zahtijeva ovakvo održavanje, za profesionalce to je izuzetno važna praksa.
Military program
Jedna od tema bila je i rastući interes vojske za dubinska ronjenja (100 m i više). Nažalost, zbog sigurnosnih protokola nismo smjeli fotografirati opremu, pa ćemo samo spomenuti da se ovaj segment ponovno intenzivno razvija, posebno u Francuskoj.
Ronjenje na Cap Camaratu – primjer zaštite prirode
Nakon završetka treninga, u subotu smo imali priliku roniti u Francuskoj s novim Apeks regulatorima.
Posjetili smo olupinu podmornice i zaronili na bijelim bovama koje su tamo postavljene isključivo za ronjenje, uz zabranu ribolova. Rezultati ? Vidjeli smo nevjerojatnu količinu ribe i bogatstvo života na vrlo malom području.
Ovaj francuski koncept “malih no-take zona” pokazao nam je kako i male zaštićene zone mogu imati ogroman pozitivan učinak na morski ekosustav i ronilački turizam.
Zanimljivo je i to da se u Francuskoj može roniti potpuno slobodno – nema zakonskih prepreka koje bi zabranjivale grupi rekreativnih ronilaca da sami organiziraju zaron, čak i na lokacijama koje su pod zaštitom prirode.
Ronioci poštuju pravila ponašanja u tim zonama, ali nije potrebna posebna dozvola ni angažman ronilačkog centra, što daje osjećaj slobode i odgovornosti koji dodatno oplemenjuje cijelo iskustvo.
Kad bismo ovako nešto primijenili kod nas, u Jadranu, sigurno bismo pridonijeli zaštiti bioraznolikosti, osobito sada kada nas sve više pogađaju invazivne vrste poput lionfish-a.
Zaključak
Aqualung nije samo tvrtka – to je dio povijesti ronjenja. Njihov pristup kvaliteti, inovacijama, kontroli kvalitete stvarno je impresivan.
Francuski pristup zaštiti podmorja inspiracija su za sve nas koji volimo i poštujemo more. Ovaj trening i iskustvo pokazali su nam koliko je važno ulagati u znanje, standarde i očuvanje mora – jer budućnost ronjenja ovisi o tome.
Posebna zahvala obitelji Fougeray koja nas je odvela na ronjenje sa svojim gumenjakom. Tatjana je naše gore list, a oni svake godine dolaze na odmor i ronjenje u Hrvatsku, tako da se družimo godinama. Prošlo je 10 godina od mojeg zadnjeg posjeta njima i ronjenju na ovim lokacijama.
Vedran Dorušić
