Zaposlenici pravosuđa u Županiji Zapadnohercegovačkoj uputili su javnosti snažno otvoreno pismo u kojem upozoravaju na sustavno kršenje zakona i izostanak socijalnog dijaloga od strane županijske Vlade. Tvrde kako ih vlast ignorira, ne priznaje legitimni sindikat te da već 28 godina rade bez kolektivnog ugovora. Posebno ističu pokušaje Vlade da pregovara s “sindikatom” smještenim unutar njezine vlastite zgrade. Najavljuju štrajk ne samo zbog plaća, već zbog narušenog dostojanstva i pravne nesigurnosti.
U nastavku pismo prenosimo u cijelosti:
“Pišemo vam ne samo kao članovi sindikata i dugogodišnji zaposlenici u pravosuđu, već kao i ljudi koji su iskreno vjerovali u pravnu državu i njene zakone. Vjerovali smo da će institucije, koliko god spore bile, ipak na kraju učiniti ono što je ispravno i zakonito.
Danas, nažalost, više nismo sigurni u to.
Krajem lipnja predstavnici Sindikalne organizacije sudovi i tužiteljstvo ŽZH održali su dugo očekivani sastanak s predsjednikom Vlade Županije Zapadnohercegovačke g. Predragom Čovićem, ministrom pravosuđa i uprave g. Vjekoslavom Lasićem i ministrom zdravstva, rada i socijalne skrbi g. Tomislavom Pejićem.
Što smo doživjeli? Ne sastanak. Ne dijalog. Već monolog.
Predsjednik Vlade se pojavio, ali ne kako bi saslušao ili otvorio prostor za rješenje, već kako bi jasno poruči: “Vaš sindikat ne priznajemo. Zakoni Federacije za nas nisu obvezujući. Kolektivno ćemo pregovarati s onima koje sami odaberemo.”
Ovakav pristup ne priliči demokratskom društvu koje teži europskim standardima, već podsjeća na praksu autoritarnih sustava u kojima je volja pojedinaca iznad zakona.
I da stvar bude apsurdnija, novoosnovani „sindikat“ registriran u ŽZH, jedini koji Vlada priznaje, ima sjedište – ni manje ni više – nego u zgradi Vlade ŽZH na adresi Stjepana Radića 37b.
Zamislite taj paradoks: sindikat koji bi trebao zastupati zaposlenike smješten je doslovno u uredu poslodavca. S kim onda stvarno pregovaraju?
Ne sumnjamo da će novoosnovani „sindikat“ biti oduševljen svakim potezom Vlade. Bez primjedbi. Bez otpora. Jer mu to i jest svrha.
Nažalost, čini se da smo ponovo zapeli u reprizi lošeg Monty Python’s showa. Umjesto da svjedočimo ozbiljnom i odgovornom pristupu Vlade, suočavamo se sa ponašanjem koje narušava osnovne standarde demokratskog društva.
I dok predsjednik Vlade ignorira Odluku Komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora, potpis Federalnog ministra pravde i Odluku Ustavnog suda BiH, dok krši svaku normu zakona o štrajku i kolektivnim pravima – zaposlenici pravosuđa, ljudi koji svakodnevno nose sustav na svojim leđima, već 28 godina rade bez kolektivnog ugovora. U tih 28 godina, prosječno povećanje plaće iznosilo je simboličnih 26 KM godišnje, a istovremeno svakodnevno su izloženi ogromnoj odgovornosti, stresu i zahtjevima koje ovaj sustav više niti vidi niti cijeni.
Ako pravosuđe i zakon, ovdje više ne vrijedi – zašto se onda čudimo sveopćem gubitku povjerenja u institucije?
Nema nas puno, ali nas ima dovoljno da sustav stane. I stati će – ne iz inata, već zato što više nemamo drugog izbora.
Ne idemo u štrajk samo zbog plaća. Idemo u štrajk jer smo zanemareni, ignorirani i neshvaćeni od strane onih koji bi prvi trebali poštovati zakon.
I neka zna cijela javnost: ovo nije priča o sindikatu. Ovo je priča o pravdi – onoj istoj koju sutra vi možda nećete moći ostvariti jer će se vaš predmet izgubiti u štrajku koji se mogao izbjeći. Da je bilo volje, da je bilo dijaloga, da je bilo poštivanja zakona.
Jer kad država prestane poštovati vlastite zakone – prvi koji strada je običan čovjek”, navodi se u pismu koje potpisuje Sindikalna organizacija sudova i tužiteljstva ŽZH.
