Najkasnije do 1. listopada ove godine vrijede koncesijska odobrenja Grada Zadra na svim onim lokacijama koje su se početkom godine našle na natječaju za obavljanje gospodarske djelatnosti na pomorskom dobru.
Kada će novi natječaj za ‘pomorske dozvole‘ biti raspisan i što će biti s koncesionarima koji su kršili zakone, te hoće li se na idućem natječaju naći još više atraktivnih lokacija na pomorskom dobru, gradonačelnik Šime Erlić uoči izglasavanja proračuna nije imao odgovor.
– Nemam sve informacije u ovom trenutku, fokusirao sam se bio na proračun. Znam da koncesijska odobrenja vrijede do listopada i da je Ministarstvo napisalo to prijelazno rješenje, ali s ciljem da se opet raspiše natječaj. Natječaj mora biti pripremljeni i raspisan, kazao je Erlić kojem će, zbog toga što se prethodni natječaj pretvorio u ulični obračun nekih ugosititelja biti pravi test. Hoće li se uhvatiti u koštac s onima koji već duže vrijeme raznim eskapadama izbjegavaju poštivati slovo zakona ili će popustiti njihovom interesu?
Vrući krumpir
Naime, sve su glasnija šuškanja da Grad Zadar namjerava cijeli prostor bazena Kolovare prepustiti na upravljanje Javnoj ustanovi Zadarski sport (JUZS). Podsjetimo kako JUZS nije dodijeljena koncesija nad cijelim područjem oko bazena. Iz nje je naime izuzet poslovni prostor, montažni objekt i terasa gdje posluje tvrtka Bazen Kolovare u vlasništvu Jere Perića.
Upravo se oko kafića na bazenu, uz lokale “Vanilla” i “Cuba libre” na plaži Kolovare, na proljeće vodio otvoreni sukob u koji su se morali uplesti DORH i policija zato jer se, zamislite, netko drugi osim Perića drznuo javiti na natječaj i ponuditi daleko bolju cijenu od njega. Upravo to je napravila tvrtka Nero Plus u vlasništvu Filipa Pletikose, a ‘packu‘ zbog uplitanja u uhodane poslove s gradskom upravom dobio je njegov poslovni partner Josip Beretin. On i njegova obitelj našli su se na udaru izravnih prijetnji da odustane od natječaja za bazen, ali i za druge lokacije na Kolovarama.
Stvari su postajale gore kad se otkrilo kako tvrtka Bazen Kolovare godinama nije imala minimalne uvjete za obavljanje ugostiteljske djelatnosti na terasi, niti je plaćala režijske troškove, a ni zakupninu, već je to u njeno ime, a na račun poreznih obveznika, radila JUZS. Sve na konto tobožnjeg aneksa ugovora koje je JUZS potpisala s tvrtkom Bazen Kolovare, u kojem se Perić obvezao da će voditi reda o prostoru bazena, a javna ustanova da će ga zbog toga osloboditi zakupnine i režijskih troškova.
Kad će novi natječaj biti raspisan, i koje će sve lokacije obuhvatiti, znat će se najkasnije krajem ove ili početkom iduće godine, kad bi trebalo biti poznato i hoće li vrući krumpir – prostor na bazenu Kolovare – ostati u rukama Grada Zadra ili će biti prebačen na JUZS.
Bolje nikad nego ikad
Dok gradske vlasti još uvijek važu što će napraviti s bazenom, ravnatelj JUZS-a Željko Žilavec se smilovao pa je portalu Zadarski.hr poslao dugo očekivane odgovore. Ali tek nakon što smo isti taj upit koji smo mu u više navrata slali, dostavili i na adresu gradonačelnika Erlića i gradske uprave. Bolje ikad nego nikad, no kada je u pitanju JUZS, prikladniji odgovor bi bio ‘bolje nikad nego ikad‘ jer iz poslanih odgovora se ponovno vide, blago rečeno, nelogičnosti i problematično trošenje novca poreznih obveznika, točnije građana, u korist koncesionara Perića.
Koncesijsko odobrenje
Posljednje koncesijsko odobrenje Jere Perić je za kafić na Kolovarama s Gradom Zadrom potpisao 31. prosinca 2020. godine, a vrijedilo mu je sve do posljednjeg dana 2024. godine. Perić je koncesijsko odobrenje dobio za montažni objekt od 12 metara kvadratnih i terasu površine 130 kvadrata. Kada je potpisao to odobrenje, Perić je automatski pristao i na Plan upravljanja pomorskim dobrom iz te godine koji govori kako se korisnik koncesijskog odobrenja treba ponašati i koja pravila treba slijediti. A za taj prostor pod koncesijskim odobrenje Plan upravljanja u članku 7. navodi kako svaki korisnik koncesijskog odobrenja, pa tako i Perić, mora ishoditi priključak za struju i vodu o svom trošku i snositi troškove potrošnje. Što, nije napravio.
Nejasan ugovor
No JUZS, kojoj je tada na čelu bivši ravnatelj Jurica Dilber, početkom 2020. godine, dakle prije nego je Perić dobio novo koncesijsko odobrenje, potpisuje ugovor s tvrtkom Bazen Kolovare o zakupu poslovnih prostora (svlačionice za skladište, prostor jedne kancelarije i sanitarne čvorove) za 2200 kuna mjesečno, odnosno za današnjih 291 euro.
Ravnatelj Žilavec je za portal Zadarski.hr odgovorio kako se tim ugovorom između JUZS i tvrtke Bazen Kolovare daje u zakup dio objekta (24 kvadrata) od ukupne površine od 119 kvadrata, a u kojem se nalaze svlačionica, uredski prostori i sanitarni čvorovi. No tekst ugovora se ne poklapa s onim što Žilavec govori.
Naime, u ugovoru se navodi: „Ovim ugovorom utvrđuje se da zakupnik u periodu od 31. siječnja 2020. godine do 31. siječnja 2025. godine u zakup prima postojeći ugostiteljski objekt površine 24 kvadrata (…) kao i prostor svlačionice za skladište, prostor jedne kancelarije i sanitarne čvorove, odnosno Zakupnik prima u zakup sve prostorije koje se nalaze u predmetnom objektu. Ugovorne strane suglasno utvrđuju da se predmetni ugostiteljski objekt, svlačionica, kancelarija i sanitarni čvorovi nalaze u objektu ukupne površine 119 kvadrata (…). Zakupnik može koristiti cijeli prostor plivališta za organiziranje svojih registriranih djelatnosti.”
Pod a): tko je sastavio ovako nejasan ugovor u kojem svi prostori i njihove kvadrature nisu jasno definirane; a pod b): zašto Žilavec navodi da je Perić zakupio samo dodatna 24 kvadrata, a u ugovoru se navodi da „zakupnik prima u zakup ugostiteljski objekt od 24 kvadrata (…) kao i svlačionicu, uredski prostor i sanitarne čvorove”?! Je li to još jedan ugostiteljski objekt s obzirom da su kvadrature onog objekta koji Grad daje u koncesiju upola manje?
Cijeli prostor, u prvom redu do mora, za 291 euro? Ne! Nego za 0 kuna ili eura, što vam je draže, jer podsjećamo da je JUZS Perića oslobodila plaćanja i režija i zakupnine! Je li igdje zabilježeno nešto slično?
Famozni aneks ugovora
Samo 12 dana nakon potpisa ugovora o zakupu poslovnih prostora na bazenu, tadašnji ravnatelj Dilber potpisuje aneks ugovora u kojem se navodi kako „zakupodavac i zakupnik suglasno utvrđuju da se zakupnik oslobađa plaćanja mjesečne zakupnine i svih mjesečnih režijskih troškova, odnosno do 31. siječnja 2025. godine iz sljedećih razloga: Zakupnik u cijelosti snosi troškove čišćenja i održavanja objekta uključujući prostore u javnoj upotrebi; zakupnik osigurava 24-satnu čuvarsku službu; zakupnik održava sanitarne čvorove, koji su u sklopu objekta, a dostupni su javnoj upotrebi; zakupnik pokriva troškove higijenskih potrepština tijekom cijele godine; zakupnik pokriva dodatne troškove održavanja u periodu povećane posjećenosti objekta posebno tijekom ljetne kupališne sezone.
Zakupodavac potvrđuje da se financijski izdaci Zakupnika za održavanje objekta značajno veći od iznosa zakupnine i režijskih troškova te se suglasno oslobađa zakupnika tih obveza do kraja trajanja ugovora, odnosno do 31. siječnja 2025. godine.”
Tako je Perić, na konto onog što je kao čistio, prvi red do mora dobio – džabe!
Ingerencije nad prostorom
Iako je bivši ravnatelj Dilber Periću za cijelih 0 kuna na korištenje dao „cijeli prostor plivališta za organiziranje svojih registriranih djelatnosti” nikako ga nije mogao osloboditi plaćanja režijskih troškova nad prostorom kojim Grad upravlja, a to je montažni objekt (12 kvadrata) i terasa (130 kvadrata). Poglavito ne zato što je Perić, kada je potpisao koncesijsko odobrenje, pristao na zakone i obveze kojim to odobrenje i podliježe, a jedan od tih je i „Plan upravljanja pomorskim dobrom na području Grada Zadra za 2020. godinu” u kojem se u članku 7. navodi kako svaki korisnik koncesijskog odobrenja, pa tako i Perić, mora ishoditi priključak za struju i vodu o svom trošku i snositi troškove potrošnje.
Opet nepravilnosti?
Sve i da je Dilber ili netko treći mogao Perića osloboditi plaćanja svih režijskih troškova nad prostorima Grada (montažni objekt + terasa), a nije, u zraku ponovno “visi” minimalno pet mjeseci plaćanja režijskih troškova privatnom ugostitelju od strane gradske javne ustanove!
Kako? Periću je famozni aneks ugovora s JUZS-om istekao krajem prvog mjeseca ove godine. JUZS je, nakon pisanja portala Zadarski.hr u kojem smo utvrdili kako Perić godinama ne plaća režijske troškove, a ni zakupninu, 16. travnja predala zahtjev zadarskom Vodovodu za dva sekundarna priključka za vodu: jedan za tuševe, a drugi za ugostiteljski objekt koji je u koncesiji. No, do 27. lipnja taj zasebni sat od vode koji bi mjerio potrošnju kafiću nije bio ugrađen jer je Vodovod prelazio na novi poslovni sustav pa radni nalog nije niti mogao biti ispisan.
E tu dolazimo do činjenice da je Perić trebao vodu plaćati od veljače ove godine pa sve dok se ne postavi sat. No kako i kome? Vodovod je na tom području prije ovog zahtjeva bilježio samo jedan sat za vodu koji je glasio na JUZS, a JUZS nema ovlasti Periću izdati račun za vodne usluge jer joj to nije u opisu djelatnosti. Uz to, ravnatelj Žilavec je u odgovorima napisao kako je ugovor istekao koncem siječnja i kako “obje strane nemaju više nikakvih međusobnih obveza”.
Brigo moja prijeđi na drugoga
I tu se sad opet vraćamo na vrući krumpir. Je li zaista najbolje rješenje predati JUZS i dio koji se svih ovih godina nalazi pod ingerencijom Grada, ugostiteljski objekt od 12 kvadrata te terasu od 130 kvadrata, te tako prebaciti brigu na drugoga? Grad će barem u slučaju bazena, naizgled, ostati čistog obraza, jer šta god da se dogodi bit će kriv Željko Žilavec ili neki bivši ili budući direktor. Ili bi Grad trebao lupiti šakom o stol i pitanje bazena unutar JUZS-a dovesti u red, utvrditi prostorije koje se tamo nalaze i sve korisnike, vidjeti tko ima pravo na besplatno korištenje, a tko nema, te revidirati sve ugovore pod kapom ove javne ustanove. Jer ipak je riječ o gradskoj ustanovi u kojoj očito nedostaje inicijative da se zavrzlama riješi.
Kako god, sumnjamo da će idući natječaj za ‘pomorske dozvole‘ proći bez drame. Bio u njemu bazen kao lokacija ili ne.
