Suživot?
No, Macron će biti prisiljen imenovati premijera koji pripada novoj većini. U takvoj situaciji – koja se u Francuskoj naziva “kohabitacija” – vlada bi provodila politike koje odudaraju od predsjednikova plana. Moderna francuska republika doživjela je tri takve kohabitacije, posljednju pod konzervativnim predsjednikom Jacquesom Chiracom, sa socijalističkim premijerom Lionelom Jospinom, od 1997. do 2002. godine.
Premijer je odgovoran parlamentu, vodi vladu i podnosi prijedloge zakona. “U slučaju suživota, politika koja se provodi u biti je politika premijera”, rekao je politički povjesničar Jean Garrigues. Predsjednik je oslabljen tijekom kohabitacije, ali još uvijek ima neke ovlasti nad vanjskom politikom, europskim poslovima i obranom jer je zadužen za pregovore i ratifikaciju međunarodnih ugovora. Predsjednik je također vrhovni zapovjednik oružanih snaga zemlje i on posjeduje nuklearne šifre.
“Moguće je da predsjednik spriječi ili privremeno obustavi provedbu određenog broja premijerovih projekata, budući da ima ovlasti potpisati ili ne potpisati vladine uredbe ili uredbe”, dodao je Garrigues. “Ipak, premijer ima ovlasti podnijeti ove uredbe i uredbe na glasovanje Nacionalnoj skupštini, čime se nadjačava moguće predsjednikovo oklijevanje”, istaknuo je.
Tko vodi obrambenu i vanjsku politiku?
Tijekom prijašnjih kohabitacija, obrana i vanjska politika smatrale su se neformalnim “rezerviranim poljem” predsjednika, koji je obično bio u stanju pronaći kompromise s premijerom kako bi Francuskoj omogućio da govori jednim glasom u inozemstvu. Međutim, danas se stavovi krajnje desničarskih i ljevičarskih političkih snaga u ovim područjima radikalno razlikuju od pristupa Macrona i vjerojatno će biti predmet napetosti tijekom potencijalnog suživota.
Prema francuskom Ustavu, dok je “predsjednik šef vojske, premijer je taj koji raspolaže oružanim snagama”, rekao je analitičar Garrigues i dodao: “I na diplomatskom polju, predsjednikov opseg je znatno ograničen”.
Mladi predsjednik Nacionalnog okupljanja Jordan Bardella (28), rekao je da bi se usprotivio slanju francuskih trupa u Ukrajinu, ako bi postao premijer, što je mogućnost koju Macron nije odbacio. Bardella je također rekao da će odbiti francuske isporuke projektila dugog dometa i drugog oružja koje može pogoditi mete unutar same Rusije. No, ako bi ljevičarska koalicija pobijedila na izborima, to bi moglo poremetiti francuske diplomatske napore na Bliskom istoku.
Platforma Nove narodne fronte planira “odmah priznati palestinsku državu” i “raskinuti s krivom potporom francuske vlade” vladi izraelskog premijera Benjamina Netanyahua. Macron je ranije tvrdio da bi se priznanje palestinske države trebalo dogoditi u “korisnom trenutku”, sugerirajući da rat Izraela i Hamasa trenutno ne dopušta takav potez.
Što ako nema većine?
Predsjednik može imenovati premijera iz parlamentarne skupine s najviše mjesta u Nacionalnoj skupštini. To je bio slučaj s Macronovim centrističkim savezom od 2022. Ipak, Nacionalno okupljanje je već reklo da bi odbacio takvu opciju, jer bi to značilo da bi desna vlada mogla biti svrgnuta izglasavanjem nepovjerenja ako se druge političke stranke udruže.
Predsjednik bi također mogao pokušati izgraditi široku koaliciju od ljevice do desnice, što je opcija koja zvuči malo vjerojatno, s obzirom na političke razlike. Stručnjaci kažu da bi još jedna složena opcija bila imenovanje “stručne vlade” koja nije stranački povezana, ali koju ipak treba prihvatiti većina u Državnom zboru. Takva bi se vlada vjerojatno uglavnom bavila svakodnevnim poslovima, a ne provedbom velikih reformi.
Ako politički razgovori potraju predugo usred ljetnih praznika i Olimpijskih igara u Parizu od 26. srpnja do 11. kolovoza, analitičar Garrigues je moguće “prijelazno razdoblje” tijekom kojeg bi Macronova centristička vlada “i dalje bila zadužena za tekuće poslove”, dok čeka daljnje odluke.
“Kako god Narodna skupština izgledala, čini se da je Ustav Pete Republike dovoljno fleksibilan da preživi ove složene okolnosti”, rekla je Melody Mock-Gruet, stručnjakinja za javno pravo na pariškom sveučilištu. “Institucije su čvršće nego što se čine, čak i kad se suoče s ovom eksperimentalnom vježbom. Ipak, ostaje još jedna nepoznanica u jednadžbi – sposobnost stanovništva da prihvati nejasnu situaciju”, zaključuje.
Prvi krug parlamentarnih izbora u Francuskoj
