Kako je hrvatski div predan u ruke strancima: Sumnjiv posao odnio milijarde

Kako je INA, nekadašnji div jugoslavenske industrije, završila u rukama Mađara posebno je bolna priča za Hrvate. Osim što je perjanica Hrvatskog gospodarstva bačena na koljena, ona je i prepuštena u ruke stranaca i to pod sumnjivim koruptivnim okolnostima. INA, ili Industrija nafte d.d., jedno je od najvažnijih hrvatskih poduzeća.

Osnovana 1964. godine, INA je brzo postala simbol jugoslavenskog industrijskog uspjeha. U najboljim godinama svoje povijesti, posebno u doba Jugoslavije, INA je bila pravo gospodarsko čudo s 32.000 zaposlenika, prisutna u čak 40 država diljem svijeta. Postavši sinonim za energetsku stabilnost i industrijski napredak, INA je 80-ih godina prošlog stoljeća postigla status vodeće tvrtke u regiji.

Kroz nekoliko desetljeća INA je razvila snažnu infrastrukturu i lanac prerade i distribucije nafte koji je podržavao jugoslavensko gospodarstvo. Prisutnost u raznim državama bila je ključna za poziciju INA-e u regionalnom, ali i globalnom energetskom sektoru. Čak i u prvim godinama samostalne Hrvatske, INA je dominirala hrvatskim tržištem s godišnjim prihodima koji su dosegli oko 22 milijarde kuna (ili otprilike 3 milijarde eura), ostajući uvjerljivo najveća kompanija u zemlji.

Prvi koraci prema privatizaciji: Vlada Ivice Račana i početak prodaje 2003. godine

Priča o prodaji INA-e počela je 2003. godine, kada je Vlada Ivice Račana odlučila otvoriti vrata za privatizaciju. U ovom razdoblju Hrvatska je nastojala privući strane investicije i restrukturirati svoje ključne gospodarske grane, što je uključivalo i energetiku. Tadašnji premijer Račan predložio je model prema kojem bi dio INA-e bio prodan strateškom partneru, a ideja je bila osigurati stabilnost i konkurentnost tvrtke na sve otvorenijem tržištu.

Međutim, taj proces ubrzo se pretvorio u političku bitku i izazvao podijeljene reakcije u javnosti. U tom trenutku nije bilo jasno tko bi trebao preuzeti udjel u INA-i, ali ubrzo se kao potencijalni investitor pojavila mađarska energetska kompanija MOL (Magyar Olaj- és Gázipari Nyilvánosan Működő Részvénytársaság).

Vlada Ive Sanadera i konačna prodaja udjela MOL-u

Priča o prodaji INA-e, najveće hrvatske energetske kompanije, postala je jedno od najsloženijih pitanja hrvatske politike i ekonomije, a ključnu ulogu u tom procesu imao je bivši premijer Ivo Sanader. Prije nego je MOL postao većinski vlasnik, INA je bila u potpunom vlasništvu države, simbolizirala je industrijski ponos i predstavljala jedno od najvažnijih nacionalnih dobara Hrvatske. No, kada je Sanader preuzeo premijersku poziciju, proces prodaje INA-e MOL-u dobio je ubrzanje koje će obilježiti njegovu političku karijeru, pa i hrvatsku povijest.

Sanaderova vlada nastavila je s prodajom dionica INA-e, ali je značajna promjena uslijedila 2008. godine kada je MOL dobio dodatna prava upravljanja nad INA-om. Iako MOL nije stekao većinski vlasnički udjel, stekao je kontrolu nad ključnim odlukama kompanije, čime je praktično preuzeo kontrolu nad INA-om. Taj dogovor izazvao je sumnje i kontroverze jer su mnogi smatrali da je INA prebrzo i prejeftino prešla u ruke MOL-a, bez osiguravanja odgovarajućih mehanizama zaštite nacionalnih interesa.

Prema kasnijim navodima i istražnim postupcima, Sanader je navodno dobio mito kako bi MOL-u omogućio preuzimanje upravljačkih prava. Taj slučaj doveo je do otvaranja jednog od najvećih političko-pravosudnih skandala u Hrvatskoj, koji će godinama kasnije rezultirati optužbama i pravosudnim postupcima protiv Sanadera.

Korupcijski skandal i pravne posljedice

Godine 2010. započela je istraga o Sanaderovoj ulozi u prodaji INA-e, a do 2012. godine protiv njega je podignuta optužnica zbog primanja mita. Prema optužbama, Sanader je od čelnika MOL-a primio deset milijuna eura kako bi omogućio preuzimanje upravljačkih prava nad INA-om. Taj iznos, prema navodima tužiteljstva, bio je uvjet kako bi se MOL-u omogućilo pravo odlučivanja o ključnim pitanjima, uključujući postavljanje uprave, kontrolu nad poslovanjem i strateškim odlukama INA-e.

Sanader je u više navrata negirao optužbe, tvrdeći kako je proces prodaje bio legitiman te da je MOL bio ključni partner Hrvatske u tom trenutku. Međutim, mediji su nastavili pratiti suđenje, a javnost je bila podijeljena između onih koji su smatrali da je Sanader odgovoran za predaju INA-e stranim rukama i onih koji su tvrdili da su optužbe politički motivirane.

Godine 2014. Sanader je prvostupanjskom presudom osuđen za primanje mita u vezi s prodajom INA-e, ali nakon žalbi slučaj je vraćen na ponovno suđenje. Iako su se postupci ponavljali, 2020. godine Vrhovni sud donio je konačnu odluku kojom je potvrdio presudu protiv Sanadera, čime je bivši premijer osuđen na zatvorsku kaznu.

U međuvremenu, Hrvatska je pokrenula međunarodne arbitraže protiv MOL-a u pokušaju da ospori ugovor i povrati kontrolu nad INA-om. Međutim, arbitražni sudovi u nekoliko su navrata presudili u korist MOL-a, čime je postalo jasno da će povrat INA-e biti izrazito težak, a možda i nemoguć zadatak.

Povrat INA-e u hrvatske ruke: Obveza ili nemoguća misija?

Nakon završetka Sanaderove vlade i s dolaskom Andreja Plenkovića na vlast, pitanje INA-e postalo je jedno od ključnih političkih pitanja u Hrvatskoj. Plenković je tijekom kampanje obećao da će pokrenuti inicijative za povrat INA-e u hrvatske ruke. Međutim, iako su planovi o otkupu najavljivani s velikim entuzijazmom, realizacija tog procesa do danas nije uspjela.

U medijima se mnogo pisalo o mogućim modelima povratka INA-e, no svi su bili povezani s velikim troškovima i pravnim izazovima. Hrvatska je za povrat INA-e morala osigurati značajna financijska sredstva, ali i rješavati sporne točke vezane za upravljačka prava. Proces je postao složen jer bi povrat INA-e zahtijevao političke i pravne kompromise, kao i veliki financijski izdatak koji Hrvatska nije bila spremna pokriti.

U medijima je prodaja INA-e često bila predmet kontroverznih članaka i analiza. Brojne naslovnice bile su posvećene pravnim sporovima između Hrvatske i MOL-a, a pitanje INA-e postalo je simbol političkih borbi i podjela u hrvatskom društvu. Javnost je često bila podijeljena između onih koji su podržavali povrat INA-e u državno vlasništvo i onih koji su smatrali da je takav korak financijski i pravno neodrživ.

Danas se INA i dalje nalazi u rukama MOL-a, a potencijalna inicijativa za povratak tvrtke u hrvatske ruke ostaje otvoreno pitanje. Iako su se brojni političari javno obvezali da će INA vratiti u vlasništvo Hrvatske, proces ostaje kompliciran i obavijen brojnim pravnim i financijskim preprekama.