Kina uvela sankcije na važan europski izvozni proizvod i upozorila što može slijediti
Njemačka auto-industrija, prije svega njezini ključni brendovi koji imaju svoje tvornice u Kini i kojima je ta zemlja i veliko izvozno tržište za sada ipak može odahnuti. Ali samo ukoliko njemačka skora buduća vlada, koja će gotovo sigurno biti u rukama CDU-a, ne bude činila ponovne akrobacije – tipa demonstrativnih plovidbi njemačkih ratnih brodova Tajvanskim tjesnacem
Trgovinski odnosi između Kine i Europske unije ubrzano se pogoršavaju usprkos golemoj međusobnoj razmjeni, većoj od 600 milijardi dolara na godišnjoj razini. U 2021. ona je, primjerice, iznosila gotovo 700 milijardi dolara, i tada je Kina čak bila veći trgovinski partner EU-a od tradicionalno vodećeg SAD-a. Međutim, geopolitički interesi, prije svega Sjedinjenih Država, koji idu u smjeru strateškog sprječavanja tehnološkog (ali i sveukupnog) razvoja Kine kao najvećeg američkog globalnog konkurenta u 21. stoljeću, i sprječavanja projekcije kineskih (prije svega gospodarskih) globalnih interesa – čine svoje.
Washington je s početkom djelovanja Bidenove administracije čvrsto pod svoje uzde stavio čitavu Europsku uniju, kao i ključne američke saveznike i partnere u Indopacifiku (prije svega Japan i Južnu Koreju, zatim Filipine, a onda i Australiju i Novi Zeland kao anglofonske zemlje što mu i nije bio nikakav problem). Put za tako nešto uspješno je trasirala prethodna Trumpova administracija, ustrašivši i omekšavši do maksimuma europske političke i društvene elite svojom nekonvencionalnom, ili „slonovskom“ diplomacijom tj. kombinacijom različitih političkih i ekonomskih pritisaka, prijetnjama uvođenjem carina na izvoz europskih proizvoda poput aluminija i čelika, kao i njemačkih automobila i td.
Nakon poraza Donalda Trumpa u neizvjesnoj predsjedničkoj utrci 2020. od aktualnog predsjednika Joea Bidena koja se posebno pozorno pratila u EU-u, europske su elite s olakšanjem i oduševljeno uskočile u Bidenov zagrljaj, koji se, međutim, vrlo brzo pokazao puno čvršćim i neugodnijim i od onog Trumpovog. Savršeno odigranu igru američkih ključnih stratega u vidu „dobrog i lošeg policajca“ (Biden je dobar, a Trump loš) na najvišoj državnoj razini, ustrašene i naivne europske elite nisu odmah prepoznale kao opasnost za svoje interese, već su mislile kako će se sve opet vratiti na staro, „predtrumpovsko“ vrijeme – kada su i kod kuće i u svijetu činile što su htjele. Kad su konačno postale svjesne svojih zabluda bilo je već prekasno. Američki stroj za mljevenje protivnika redom je smjenjivao ustajale ili po sebe nepodobne europske lidere jednog za drugim.
Već ranije je to učinio na razini vrha Europske unije (gdje je instalirana Ursula von der Leyen (UvdL), i koja se pokazala kao izvrsna zaštitnica američkih interesa na europskom kontinentu zbog čega je ove godine zaslužila i reizbor na dužnost predsjednice Europske komisije), a nakon ustoličenja Bidena detronizirana je i dotadašnja najmoćnija žena svijeta – dugogodišnja njemačka kancelarka Angela Merkel (kojoj je pripisan „neoprostiv grijeh“ unosne gospodarske suradnje s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom).
Velika analiza Zorana Metera: Što se opasno valja iza brda i Sullivanovog posjeta Kini?
Militarizacija Njemačke kao lijek za gospodarske probleme?
Nju je pak zamijenio „anemični“ socijaldemokrat Olaf Scholz. Njemu se sada vrlo brzo bliži kraj zbog povijesno nikad nižeg rejtinga kojeg je imao bilo koji poslijeratni kancelar te „lokomotive“ Europske unije koja opasno posustaje pod sve većim teretom gospodarskih problema kojima se kraja ne nazire i koji će se, sada je to već sigurno – pokušati liječiti pokretanjem intenzivne vojne proizvodnje odnosno militarizacije Njemačke. I upravo bi u tom, vojnom segmentu, Njemačka trebala preuzeti kormilo nove „lokomotive EU-a“. Kud će je, i nas skupa s njom ta nova lokomotiva na kraju odvesti – ostavljam za ovaj put svima vama na prosudbu.
A dosadašnja „gospodarska lokomotiva“ posustati bi mogla još i više s obzirom kako je Berllin, usprkos činjenici da mu strateški, po njegovo gospodarstvo i krupni biznis to nikako ne odgovara, bio primoran zauzeti oštriji protukineski smjer negoli je to htio i priželjkivao kroz politiku postupnog smanjenja svoje ovisnosti o kineskim proizvodima.
Naravno, primorao ga je a tko drugi nego Washington, uz dodatni „vjetar u leđa“ sve moćnije i samostalnije u odlučivanju (o svemu i svačemu) spomenute Europske komisije na čelu s UvdL.
Jer američka strateška politika, koja se temelji na potpunoj dvostranačkoj suglasnosti (koju je inače u SAD-u teško postići po bilo kojem pitanju), odlučila je još na početku Trumpove administracije Kinu pozicionirati kao glavnog suparnika u 21. stoljeću. Rusija je pak postala glavna ugroza američkoj nacionalnoj sigurnosti, kako je nedavno ta zemlja službeno definirana, i de facto neprijatelj iako se taj izraz službeno ne koristi jer bi podrazumijevao ne samo potpuni prekid diplomatskih odnosa već i gotovo ratno stanje među dvjema nuklearnim velesilama a što bi ipak bio preozbiljan korak i za SAD). U sklopu te politike (osim nekih drugih, poput zabrane rada pojedinim kineskim kompanijama u SAD-i i zabrane izvoza pojedinih američkih visokotehnoloških komponenti u Kinu) je i smanjenje ovisnosti o kineskim proizvodima i de facto uvođenje novog protekcionizma od strane Bidenove administracije prema toj zemlji. On se prije svega ogleda u uvođenju visokih carina (čak i do 100 posto) na uvoz visokotehnoloških proizvoda iz Kine, poput električnih automobila, solarnih panela i baterija za električna vozila.
Naravno da su ti strateški američki interesi morali i jesu doveli i do snažnog američkog pritiska na Europsku uniju i njene najvažnije zemlje da smanje svoju trgovinsku suradnju s Pekingom – također primarno u sferi visokotehnoloških proizvoda.
Od ekonomsko-političke preko geopolitičke do militarističke Europske unije
Njemački vojni brodovi u Tajvanskom tjesnacu
Da stvari po Njemačku ne idu sukladno prvotnim željama Berlina najbolje je ukazao slijedeći događaj:
nakon više od 20 godina Njemačka je nedavno pristala poslati svoje vojne brodove na demonstrativnu plovidbu Tajvanskim tjesnacem, što je na kraju i učinila u praksi usprkos snažnom negodovanju Pekinga da bi takav potez sigurno rezultirao pogoršanjem međusobnih odnosa s obzirom kako Kina smatra Tajvan (a time i more koje ga razdvaja od kineskog kopna), neotuđivim i jedinstvenim dijelom NR Kine, a poteze zemalja koje to ne poštivaju slanjem svojih vojnih brodova smatra provokativnima.
Međutim, Berlin još uvijek pokazuje znakove određenog, makar i minimalnog suvereniteta kada je riječ o pokušaju zaštite svog krupnog biznisa koji je životno zainteresiran za nastavak suradnje s Kinom – prije svega njemačka automobilska industrija.
O tome svjedoči i vijest koju je objavila agencija Franc-Presse (FP), prema kojoj je 10 od 27 zemalja EU-a glasovalo za inicijativu Europske komisije koja je 4. srpnja uvela privremene carine protiv kineskih električnih vozila, a njihov je učinak produžen u kolovozu. Njihova stvarna veličina za različite kineske tvrtke varira od 17% do 36,3%. Samo na Tesline proizvode proizvedene u Kini EK je iznimno smanjila carine na 9%. To je u Kini shvaćeno kao čin protekcionizma.
Međutim, iako su za tu inicijativu EK glasale primjerice i jedna Francuska i Italija, Njemačka i još četiri zemlje njoj su se usprotivile, strahujući od trgovinskog rata s Pekingom, dok je 12 zemalja bilo suzdržano.
Istodobno, zemlje nisu podržale namjeru EK-a da poveća carine na 45% na cijene kineskih automobila, ali su odredile gornju granicu mogućih carina na 35%. To je 10% više od privremenih carina koje su trenutno na snazi.
Kineski odgovor nismo dugo čekali
Peking se od onoga koji je desetljećima bio primoran slušati, ili reagirati na zahtjeve Washingtona s ciljem održavanja stabilnosti međusobnih odnosa, sada prometnuo u onoga koji te zahtjeve postavlja i pred Washington i pred Europsku uniju ukoliko žele održati – bolje reći vratiti u prihvatljive okvire međusobnu stabilnost odnosa koja je sada potpuno poremećena.
Tako je, nakon što je, usprkos upozorenju Pekinga da to ne učine jer će uslijediti kineski odgovor deset članica Europske unije podržalo odluku Europske komisije (EK) o uvođenju carina na uvoz kineskih električnih automobila – kineski odgovor vrlo brzo stigao, kako je, uostalom, i bilo obećano.
Tako će Kina od 11. listopada, kao odgovor na uvođenje navedenih carina Europske unije, uvesti slične mjere na alkoholna pića iz zemalja EU-a. Prema ministarstvu trgovine NR Kine, na koje se poziva ruska državna agencija TASS, carina će se kretati od 30,6% do 39%.
Antidampinška istraga o alkoholnim pićima iz EU-a u Kini počela je u siječnju 2024. Krajem kolovoza utvrđeno je da se europski alkohol u Kini prodaje po sniženim cijenama, što je prema kineskom ministarstvu trgovine “prijetilo značajnom štetom” kineskim proizvođačima takvih pića.
Ova bi mjera najviše mogla pogoditi francuske proizvođače alkoholnih pića koji najviše izvoze upravo u Kinu. Njemačka auto-industrija, prije svega njezini ključni brendovi koji imaju svoje tvornice u Kini i kojima je ta zemlja i veliko izvozno tržište za sada ipak može odahnuti.
Dva cara na rubu rata: zbog konjaka, električnih automobila i Ukrajine
Naravno, ukoliko njemačka politika i buduća vlada, koja će iduće godine gotovo sigurno biti u rukama CDU-a ne budu činili nove akrobacije – tipa demonstrativnih plovidbi njemačkih ratnih brodova Tajvanskim tjesnacem u ime tzv. viših, odnosno geopolitičkih ciljeva koje su kao takve nametnuli neki puno jači igrači od same Njemačke.
