Kako je o Lastovu pričao Boško koji je na kraju tamo izgubio život: ‘Ide gdje nitko ne ide’

U najtežem incidentu u nedavnoj povijesti “Jadrolinije”, nakon pogibije pomoraca u Domovinskom ratu, tri iskusna člana posade iz Dalmacije izgubila su život na Malom Lošinju. Tragedija se dogodila kada je pramčana rampu trajekta “Lastovo” neočekivano pala.

Preminuli su vođa stroja Boško Kostović (56) iz Vinišća, te kormilari Marko Topić (38) iz Solina i Denisu Šarić iz Zadra, koji potječe iz Zemunika Donjeg.

Boško Kostović, koji je bio strojar, prije samo tri i pol godine, s velikim entuzijazmom govorio je za Slobodnu Dalmaciju o trajektu “Lastovo”, ističući koliko je važan za otočane i koliko im pomaže u kriznim situacijama.

Samo riječi hvale

“Astisusa stare karanpane, ko će u ovo uć, ko će iz ovoga živ izać – evo što čini ljudsko neznanje. Evo što oni koji sude po vanjštini kažu za diku i ponos Jadrolinijine flote, legendarni trajekt “Lastovo”. Ma neka im se baš dogodi orkansko nevrijeme i zatekne ih na Lastovu, Korčuli ili oko Hvaru. Kako bi Boga molili da im baš ta demode škatula od 72,6 metra i 50 godina života dođe u pomoć.

Jer jedino “Lastovo” ide i po 4, 5 mora, kad nitko drugi ne ide, kad niti jedan drugi brod ne smije i ne može izaći van. Evo baš nedavno je iskočio iz ture Lastovo – Vela Luka – Split kako bi u Starom Gradu pokupio putnike koje je podivljalo more zarobilo na otoku. “Lastovo” ima i svoje obožavatelje koji ga prate na njegovoj Facebook stranici”, govorio je Boško o Lastovu 2021. godine.

Prisjetio se i kako je “Lastovo” gotovo nastradalo 1994. godine u požaru, kada je izgorjela cijela makinja:

Ravnateljica agencije za istraživanje otkrila kada je gotov očevid: ‘Mi ne progonimo pojedince’

Prisjetio se oluje na putu prema Visu

“Ostarija mi je, je, ali ide to i dalje hrabro. I do tog požara i 95., kad su mu prominjeni motori, nikad on nije ima kvara na njima. Otočani nas obožavaju jer smo im mi pupčana vrpca s kopnom. Donesemo im ako šta triba, lijekove, u zadnje vrime često stari kruv za koze i ovce. Sve je više OPG-ova na otoku”, govorio je.

Pričao je tada i o nevremenu koje ih je zateklo na putu prema Visu, kada su se umjesto 20, 25 minuta od Paklenih otoka vozili sat i pol do Visa.

“Mislili su – gotovo je, ovo je kraj. Govorili su, potopit ćemo se. Ovo je zadnje. To je bilo nevrime ajme majko. Ma šta van je, ma di ćemo se pripast, pa ovaj su brod gradili Japanci, radija se kako se brod triba radit. To je izdržljivo, to je rađeno za otvoreno more. Nisam nikad sumnja u njega, ni u moju makinju. Nisu mogli virovat kad smo ih na kraju žive i zdrave dovukli do luke. Jesu li vam rekli da ga zovu “Car”? E, “Car”, govorio je Boško.