Denise, sve ti je oprošteno, vrati se!
Zavapio je to u nekoliko navrata Erol Gaši (SDP) na prošloj sjednici Gradskog vijeća govoreći o stanju u sportsko-rekreacijskom centru Višnjik. Gaši se prvenstvo osvrnuo na dvoranu ”Krešimir Ćosić” ustvrdivši da glavna i pomoćne dvorane nisu u dobroj kondiciji.
„Nešto se čudno događa oko dvorane. Situacija u dvorani nije dobra, sanitarni čvorovi u sve lošijem stanju, dvorana u sve lošijem stanju, semafor iznad koša na finalnoj utakmici je oblijepljen najlonskom trakom, parket u malim dvoranama u sve lošijem stanju. Ako je dvorana samodostatna, onda nešto tu kronično nije u redu. Stanje puno lošije nego ranije…” naveo je Gaši pa još jednom, kad mu se brat Davor vratio u klupe, ponovio: „Denise, sve ti je oprošteno, vrati se!”
Ali Denis Karlović je otišao, najboljeg direktora neke javne tvrtke ili ustanove kojeg je Zadar imao od rata naovamo, otjerala je povrijeđena taština Branka Dukića. Karlović se u međuvremenu skućio u JK Uskok, a na zadnjim izborima je s liste HDZ-a ušao u županijsku skupštinu. No i da ga sada zovu iz Grada, pitanje je bi li se htio vratiti, uostalom, podršku Dukiću u tjeranju Karlovića u veljači prošle godine tada su javno dali i Kalmeta i Erlić. Predsjednici ŽO i GO HDZ-a tako su preuzeli i zapovjednu odgovornost za sadašnje stanje na Višnjiku.
Ali nisam htio podgrijavati staru juhu (DUKIĆEVA LOGIKA Što možemo naučiti iz smjene Denisa Karlovića? Je li to dobro za građane, ŠC Višnjik i HDZ ili će se Zadar još jednom samo osramotiti?) nego ukazati na činjenicu da je Gaši nažalost u pravu. Od kada je Tomislav Zubčić naslijedio Karlovića, dojam je da se na tom Višnjiku, opjevanom gradskom ponosu, ništa više ne događa. A nije baš tako. Događa se puno toga, a je li to nužno dobro, e to je drugi par rukava.
Na Višnjiku sam razmjerno često i svaki put sam sretan što u centru grada postoji mjesto gdje se možete sat-dva vremena opustiti, doslovno od jutra do mraka. Mislio sam tako sve do prošle nedjelje, kad sam predvečer htio napraviti rekreativni đir, možda skinuti koje kilo nakupljeno od sjedenja pred ekranima.
Prvo što mi je palo na pamet bilo je jedno pismo naše sugrađanke koje smo dobili u redakciju početkom ljeta. Pismo je sadržavalo pritužbe na održavanje reda na otvorenim sportsko-rekreacijskim terenima i trim-stazi. Ključan prigovor se ticao divljanja klinaca na električnim romobilima i biciklima, vozikanje unutar zabranjenog prostora, uokolo atletskog i nogometnog igrališta, a poseban naglasak je bio stavljen na to da ti maloljetnici s ludo brzim romobilima organiziraju sačekuše u kojima posjetitelje zasipaju vodenim ‘bombama‘.
Pretjerivanje, mislio sam, sve dok u nedjelju nisam otišao na Višnjik. Sve što je u pismu bilo opisano, od A do Z, na svoje sam oči vidio u roku deset minuta!
Odmah na samom ulazu kod rampe za parking gdje stoji i ploča zabrane vožnje romobila u bicikla unutar kompleksa, skupila se grupa od dvadesetak maloljetnika. Većina ih je na električnim romobilima i gotovo polovica imaju kacige, a drugi su na biciklima. Kako se igraju, nisam shvatio, ali u pitanju je nabijanje krugova oko igrališta, grupno jurcanje u slalomu među malom djecom i njihovim roditeljima, penjanje po tartan stazi, po trim-stazi, ulaženje unutar ograđenog prostora atletskog igrališta i – da ne bude da netko pretjeruje – gađanje vodenim ‘bombama‘! Neki se mulac s kacigom na velikom romobilu zaletio za dvije djevojke u šetnji i kad im se približio na nekih četiri-pet metara jednu pogodi u leđa vodenom ‘bombom‘. Kesa se razbije i smoći djevojke, a one se okrenu prema njemu i na tečnom hrvatskom mu skinu i oca i mater i sve one koji su mu dali da vozi to što vozi, uz nekoliko osobnih epiteta koje ovdje nije pristojno citirati. On se nasmije, okrene, i sjuri niz tartan stazu prema svome ‘jatu‘ koje ga dočekuje uz odobravanje. Valjda je to neki tinejdžerski flert, što li, ali ‘igra‘ se i dalje igra.
Pomislim kako je najlakše zarađen novac u Zadru onaj čuvara reda i mira na otvorenim terenima ŠRC Višnjik. Ako taj gospodin, ili gospoda, uopće i postoje, nigdje ih nema na vidiku. Zadržao sam se možda sat i pol vremena, obišao sam sve otvorene terene – od padela do rukometnog igrališta, od parka za pse do ograde prema OTP banci – nigdje nisam vidio zaštitara. Bilo koga da bi pokušao otjerati te male gangstere, niti zatvoriti vrata kuda upadaju u zabranjeno područje, niti da ih upozori da ne rade to što rade. A rade jako opasne stvari. Takvim jurcanjem po pješačkoj zoni ne samo da sebi ugrožavaju život i zdravlje, nego svim posjetiteljima u koje se mogu nemilice zabiti. Poglavito u malu djecu, koje je Višnjik ove nedjelje bio krcat.
Roditelji su s razlogom zabrinuti, dovedu djecu na mjesto s dječjim igralištima i spravama koje bi trebalo biti sigurno, ali ih strahuju pustiti da se igraju jer se u svakom trenutku neki punoglavac može zabiti u njih ili u njihovo dijete.
Taj aspekt sigurnosti dokida samu ideju Višnjika kao dnevnog boravka i zapravo ga prevara u mjesto s najviše rizika na otvorenom u Zadru! Ma kakva Tuđmanova, kakva jednosmjerna Trpimirova obala – to su mirne i sigurne ceste u odnosu na pješačku zonu na Višnjiku gdje u svakom momentu neki bijesni balavac može sebi ili drugome oduzeti život ili ga poslati na duže vrijeme u bolnicu. Ne daj bože da se nešto dogodi, ali i da se dogodi, kako su u pitanju maloljetnici, oni ni za što neće odgovarati, već bi trebali njihovi roditelji, koje za sve to očito nije puno briga. Odnosno treba odgovarati gradska tvrtka ŠC Višnjik i njen direktor koji su dužni na tom prostoru održavati red i sigurnost, a to nisu u stanju!
Drugi problem je jednako alarmantan: vanjski tereni i okoliš ŠRC Višnjik izgledaju stvarno jadno. Okej, tamo je dnevno promenada tisuću-dvije ljudi, vikendom možda i više, ali ne može to biti opravdanje što nema koševa za smeće, što nema dovoljno sanitarnih prostora, što nema špina za vodu, što je sportska oprema i oprema za raznorazna događanja (drveni šankovi, palete, ambalaža, plastične podloge, tapisoni…) razbacana na sve strane. Što se zelenilo ne održava, što je trava nepokošena, što su sprave za vježbanje polomljene i prljave, što je tartan na atletskoj stazi pun rupetina i loših zakrpa (sumnjam da se na njemu uopće mogu više održavati službena natjecanja jer postoji realna opasnost da natjecatelji polome noge!), što je trim-staza teško oštećena, što vas na atletskoj stazi grane s okolnih stabala udaraju u glavu, što tribine nisu opiturane godinama, što su zaštitne mreže (za atletske discipline, mali nogomet, oko igrališta…) rasparene, što umjetni travnjaci izgledaju kao krtičnjaci… Jedino što je otišlo nabolje je veći broj oglasnih mjesta, oglašivača i kafića, što bi trebalo značiti da se novaca ima.
Direktore Zubčić, netko na Višnjiku ne radi svoj posao. Ili vi ili vaši ljudi. Ili svi zajedno. Ponos grada vratio se u vrijeme prije obnove. Zapušten, neodržavan, neuredan, dotrajao, ružan, nefunkcionalan, opasan. Jednom riječju – sramotan.
I nije to jedino mjesto kojeg Zadrani vole a da je na njemu kaos i nered. Sjetimo se bazena Kolovare, još jedne atraktivne javne sportske infrastrukture. Zadarski.hr je detaljno ukazao koje se sve kriminalne svinjarije tamo godinama događaju i kako je Grad Zadar prema njima benevolentan, od prvog dana. Poglavito predsjednik GO HDZ-a, i novi gradonačelnik Šime Erlić, kojeg se tamo preko ljeta često može vidjeti. Nakon svega što se o bazenu doznalo, Grad Zadar je dozvolio Jeri Periću da do 1. listopada zadrži koncesiju. Ona će mu isteći za koji dan, a onda ćemo vidjeti što će Erlić napraviti. Hoće li, kao novo lice stare paradigme, promijeniti igru ili će igra promijeniti njega. Odnosno, hoće li sve u Zadru ostati isto.
Priča se da bi upravljanje cijelim područjem bazena, uključujući i poslovne prostore, trebala preuzeti Javna ustanova Zadarski šport, koja je, pod vodstvom bivšeg ravnatelja, sudjelovala u mutnim dilovima s Perićem. Vidjet ćemo, kao što ćemo vidjeti i po kojim će uvjetima biti raspisan natječaj za nove koncesionare. Hoće li se notornim kršiteljima zakona, falšim ugostiteljima i majstorima za zaradu na crno dozvoliti da nastave uhodanu praksu izrabljivanja imovine svih građana, bez ikakvih sankcija, ili će takva praksa na pomorskom dobru konačno biti dokinuta.
Ali prije nego što dođe taj 1. listopada, pozivam gradonačelnika da u sklopu svojih fensi-šmensi komunalnih ekskurzija sa suradnicima – kao da nikad nije živio u Zadru! – obiđe i Višnjik. Da se osobno uvjeri u kakvom se stanju nalazi ”dnevni boravak građana”. Možda će se i on tada u nečemu složiti s Gašijem i reći: „Denise, sve ti je oprošteno, vrati se…”
