Novo otkriće: manje mikroplastike tamo gdje ima biofilma.
Slobodno možemo reći da se mikroplastika danas nalazi posvuda – u okolišu, vodi, tlu pa tako i u ljudskom organizmu. Iako je poznato da mikroplastika dospijeva u prehrambeni lanac i može imati štetne učinke na zdravlje, još uvijek postoje mnoge nepoznanice o tome kako se mikroplastika kreće i na koji način se akumulira.
Novo istraživanje provedeno na MIT-u ukazuje da bi biofilmovi mogli biti ključni faktor u razumijevanju putanja i akumulacije mikroplastike. Biofilm je sloj mikroorganizama, poput algi, bakterija i gljivica, koji proizvode ekstracelularnu polimernu tvar (EPS). EPS je ljepljiva matrica biopolimera koja omogućava formiranje biofilma. Kao svojevrsno „ljepilo“, biofilmovi drže zajedno sitne čestice pijeska i mulja, čineći sedimente otpornije na eroziju, prenosi portal Klimatske promjene.
Novo otkriće: manje mikroplastike tamo gdje ima biofilma
Znanstvenici su pokazali da je manja vjerojatnost taloženja mikroplastike na dnu gdje ima biofilmova u usporedbi s područjima bez biofilma. Biofilm ispunjava pore između zrnaca sedimenta, ostavljajući manje mjesta za mikroplastiku, što znači da su čestice mikroplastike u takvim područjima podložnije ponovnom podizanju i odnošenju vodom. Nasuprot tome, na dnu bez biofilma mikroplastika se može smjestiti između zrnaca sedimenta i ostati zaštićena od erozije.
Ovi rezultati mogu pomoći u predviđanju gdje će se mikroplastika više akumulirati, što je važno za zaštitu ekosustava. Primjerice,mangrove šume imaju unutrašnje zone bogate biofilmom i rubne zone s više pijeska. Na rubovima se može očekivati veća akumulacija mikroplastike, što omogućava ciljane mjere praćenja i očuvanja.
Spoznaja o ulozi biofilmova u transportu i taloženju mikroplastike može biti važan korak u razumijevanju i ublažavanju problema mikroplastike u okolišu, a time i u zaštiti zdravlja ljudi i prirode, prenosi portal Klimatske promjene.
I.N.
