Ako koristite mobilni telefon s uključenim lokacijskim uslugama, vjerojatno su u prodaji podaci o tome gdje živite i radite, gdje kupujete namirnice, gdje idete u crkvu i kod liječnika te kamo ste putovali tijekom praznika. I imigracijska i carinska služba SAD-a jedan je od kupaca.
Američka vlada ne treba sama prikupljati podatke o lokaciji ljudi jer to već radi vaš mobilni telefon. Dok se podaci o lokaciji ponekad prikupljaju kao dio namjene aplikacije za mobilni telefon, primjerice za navigaciju ili dobivanje vremenske prognoze, češće se lokacije prikupljaju nevidljivo u pozadini.
Ja sam istraživač privatnosti koji proučava kako ljudi razumiju podatke koji se o njima prikupljaju i donose odluke o njima te istražujem nove načine kako pomoći potrošačima da vrate kontrolu nad svojom privatnošću. Nažalost, nakon što aplikaciji ili web stranici date dopuštenje za prikupljanje podataka o lokaciji, više nemate kontrolu nad načinom na koji se podaci koriste i dijele, uključujući s kim se podaci dijele ili kome se prodaju.
Zašto mobilni telefoni prikupljaju podatke o lokaciji
Mobilni telefoni prikupljaju podatke o lokaciji iz dva razloga: kao nusproizvod njihovog normalnog rada i zato što to od njih zahtijeva zakon.
Mobilni telefoni neprestano traže obližnje mobilne odašiljače tako da kada netko želi uputiti poziv ili poslati SMS, njihov telefon već je povezan s najbližim odašiljačem. To olakšava upućivanje poziva ili slanje SMS-a.
Kako bi održali kvalitetu usluge, mobilni telefoni se često povezuju s više mobilnih tornjeva u isto vrijeme. Domet radijskog signala s mobilnog tornja može se zamisliti kao veliki mjehurić s mobilnim tornjem u središtu. Lokacija mobilnog telefona može se izračunati putem triangulacije na temelju sjecišta mjehurića koji okružuju svaki od mobilnih tornjeva na koji je telefon spojen.
Uz triangulaciju mobilnih tornjeva, od 2001. godine operateri mobilne telefonije po zakonu moraju pružiti informacije o zemljopisnoj širini i dužini za telefone koji su korišteni za pozivanje 911. To podržava brže vrijeme odgovora hitnih službi.
Kako se podaci o lokaciji dijele
Kada ljudi dopuste web stranicama i aplikacijama pristup podacima o lokaciji koje generiraju njihovi mobilni telefoni, proizvođač softvera može dijeliti te podatke bez traženja daljnjeg dopuštenja. Ponekad same aplikacije to čine izravno kroz partnerstvo između proizvođača i posrednika podataka.
Češće aplikacije i web-stranice koje sadrže oglase dijele podatke o lokaciji putem procesa koji se zove “licitiranje u stvarnom vremenu”, koji određuje koji će se oglasi prikazati. Ovaj proces uključuje treće strane angažirane od strane oglašivača, koje postavljaju automatizirane ponude na oglasni prostor kako bi osigurale da se oglasi prikazuju ljudima koji odgovaraju profilu interesa koje oglašivači traže.
Kako bi identificirao ciljanu publiku za oglase, softver ugrađen u aplikaciju ili web stranicu dijeli informacije prikupljene o korisniku, uključujući njihovu lokaciju, s trećim stranama koje daju ponude. Te su treće strane posrednici koji mogu zadržati podatke i raditi s njima što god žele, uključujući prodaju podataka posrednicima za podatke o lokaciji, bez obzira pobijedi li njihova ponuda na dražbi za oglasni prostor.
Što se događa s podacima nakon što se dijele
Podaci koje prikupe posrednici podataka o lokaciji prodaju se naveliko, uključujući tvrtke koje se nazivaju pružateljima usluga temeljenih na lokaciji, koje ih prepakiraju i prodaju pristup alatima koji nadziru lokaciju ljudi. Neki od tih alata rade stvari poput pružanja pomoći na cesti. Druge koriste policija, vladine agencije i drugi za pronalaženje pojedinaca.
U listopadu 2025. novinske kuće izvijestile su da je imigracijska i carinska služba SAD-a od tvrtke pod nazivom Penlink kupila alat za nadzor lokacije koji može pratiti kretanje određenih mobilnih uređaja tijekom vremena na određenoj lokaciji. Ovakvi alati omogućuju korisnicima pristup podacima o lokaciji sa “stotina milijuna mobilnih telefona” bez naloga.
Zašto je to važno
Nevidljivo prikupljanje, prodaja i prepakiranje podataka o lokaciji predstavlja problem jer su podaci o lokaciji iznimno osjetljivi i ne mogu se učiniti anonimnima. Dvije najčešće lokacije koje osoba posjećuje su njihov dom i mjesto na poslu. Samo iz ovih informacija, trivijalno je lako odrediti identitet osobe i usporediti ga s drugim podacima o lokaciji koje su te tvrtke prikupile.
O autoru
Emilee Rader je profesorica informatike na Sveučilištu Wisconsin-Madison. Ovaj je članak ponovno objavljen iz The Conversation pod licencom Creative Commons. Pročitajte izvorni članak.
Također, većina ljudi ne shvaća da podaci o lokaciji koje su dopustili aplikacijama i uslugama da prikupljaju za jednu svrhu, poput navigacije ili vremena, mogu otkriti osjetljive osobne podatke o njima koje možda ne žele prodati posredniku za podatke o lokaciji. Na primjer, istraživanje koje sam objavio o podacima uređaja za praćenje fitnessa otkrilo je da, iako ljudi koriste podatke o lokaciji za praćenje svoje rute tijekom vježbanja, nisu razmišljali o tome kako bi se ti podaci mogli upotrijebiti za određivanje njihove kućne adrese.
Ovaj nedostatak svijesti znači da se od ljudi ne može očekivati da će predvidjeti da bi podaci prikupljeni normalnom upotrebom njihovih mobilnih telefona mogli biti dostupni, na primjer, američkim imigracijskim i carinskim službama.
Dodatna ograničenja o tome kako operateri mobilne telefonije i aplikacije smiju prikupljati i dijeliti podatke o lokaciji – i o tome kako vlada smije dobiti i koristiti podatke o lokaciji ljudi – mogla bi pomoći u zaštiti vaše privatnosti. Do danas su napori Savezne komisije za trgovinu da obuzda prodaju podataka nositelja imali mješovite rezultate na saveznom sudu, a samo nekoliko država pokušava donijeti zakone za rješavanje problema.
