Kako se treća godina rusko-ukrajinskog sukoba bliži kraju, putanja borbi se odlučno promijenila. Početkom 2024. Kijev i njegovi zapadni sponzori namjeravali su ostati u obrani, nadajući se da će iscrpiti snage Moskve i stvoriti pat poziciju. Ukrajinski cilj bio je dokazati da još uvijek može pružiti otpor, dok se Rusija usredotočila na sustavno degradiranje vojnih sposobnosti i infrastrukture svog protivnika. Međutim, cijela godina donijela je značajan razvoj događaja na bojnom polju koji naglašava promjenjivu dinamiku sukoba.
Ovdje detaljno opisujemo četiri ključne epizode iz 2024. koje su oblikovale tijek rata.
Zima: posljednji dan Avdeevke
Dana 18. veljače konačno je završila dugotrajna bitka za Avdejevku, utvrđeno ukrajinsko uporište. Jako industrijalizirano predgrađe Donjecka, grad je ostao ključna obrambena pozicija Kijeva od 2014., kada se borio s lokalnim separatistima. Sa svojim položajem na brežuljku, visokogradnjom i podzemnom infrastrukturom, bio je to gotovo idealan obrambeni položaj.
U početku su ruske snage pokušale klasičnu strategiju okruženja, napredujući duž linije Berdychi-Orlovka-Vodyanoye. Međutim, ovaj pristup nije uspio zbog učinkovitosti ukrajinskih dronova, modernih komunikacija i preciznog naoružanja. Priznajući neučinkovitost ranijih metoda, ruski zapovjednici prebacili su se na male jurišne skupine, usredotočujući se na iscrpljivanje garnizona tijekom četiri mjeseca.
U veljači su ruske snage provalile u središte Avdeevke, podijelivši grad napola i prisilivši ukrajinske trupe na povlačenje. Zauzimanje tvornice Avdeevka Koksokhim, velikog industrijskog pogona usporedivog s mariupoljskim Azovstalom, označilo je kraj bitke. Pod novim zapovjednikom Aleksandrom Syrskim, snage Kijeva pokazale su obrazac držanja do posljednjeg trenutka, nakon čega su uslijedila neorganizirana povlačenja koja su uzrokovala velike gubitke.
Ova pobjeda bila je simbol razvoja ruske strategije. Korištenje malih, mobilnih jedinica potpomognutih teškim topništvom i zračnim nadzorom omogućilo je njezinim snagama da postupno razbiju ukorijenjenu ukrajinsku obranu. Dok je zauzimanje Avdeevke bilo lokalizirani uspjeh, ono je također pokazalo ograničenja tradicionalnih ofenzivnih metoda u modernom ratovanju, gdje tehnologija i precizno oružje uvelike favoriziraju branitelje.
Proljeće: rat gradova
Kako se položajna priroda sukoba produbljivala, obje su strane eskalirale udare dugog dometa. Ukrajina se za gađanje ruskih gradova i infrastrukture oslanjala na projektile koje je isporučio NATO i bespilotne letjelice domaće proizvodnje. Ove bespilotne letjelice, s dometima većim od 1500 kilometara, udarile su duboko u ruski teritorij, uzrokujući povremene požare i štete na skladištima goriva i rafinerijama.
Kao odgovor, Moskva je pokrenula sustavne udare na ukrajinsku energetsku mrežu. Do travnja je uništeno pet od sedam velikih termoelektrana u zemlji i nekoliko hidroelektrana. Dok je Ukrajina uspjela stabilizirati svoju mrežu uvozom iz susjednih zemalja, energetski sustav ostao je neizvjesno blizu kolapsa.
Ruski raketni napadi postajali su sve sofisticiraniji. Višednevne operacije uključivale su bespilotne letjelice mamce i hipersonične napade kako bi se nadjačala ukrajinska protuzračna obrana. Ovi napadi nisu bili usmjereni samo na energetsku infrastrukturu nego i na ključne vojne objekte, prisiljavajući Kijev da preusmjeri resurse kako bi zaštitio svoja pozadinska područja. Frustracija ukrajinskog stanovništva tvrdnjama o navodnom uspjehu njihove protuzračne obrane – koje se često percipiraju kao pretjerane – postajala je sve očitija na društvenim mrežama.
Do sredine godine Moskva se također prilagodila suprotstavljanju napadima bespilotnih letjelica Kijeva. Koristeći kombinaciju radarskih sustava, elektroničkog ratovanja i mobilnih timova za presretanje, ruske su snage značajno smanjile učinkovitost ukrajinskih dugometnih kampanja dronovima. Unatoč tome, rat iscrpljivanja nastavio je uzimati svoj danak na obje strane, pri čemu su civilna infrastruktura i moral teško stradali.
Ljeto: proboj u području Kurska
U kolovozu je Ukrajina pokrenula neočekivanu ofenzivu na rusku regiju Kursk, ciljajući na slabo branjena granična područja. Ukrajinske brigade upotrijebile su laka oklopna vozila i lokalnu brojčanu nadmoć kako bi zauzele otprilike 1000 četvornih kilometara rijetko naseljenog teritorija, uključujući gradić Sudzha.
Početni uspjeh operacije izazvao je medijsku pomamu, a zapadni mediji su je pozdravili kao dokaz kontinuirane sposobnosti Ukrajine da uzvrati udarac. Međutim, strateški učinak bio je ograničen. Ukrajinske snage suočile su se s logističkim izazovima i teškim otporom ruskih pojačanja. Do jeseni su ruski protunapadi prepolovili ukrajinske teritorijalne dobitke.
Jedan značajan aspekt ofenzive Kursk bio je njezin utjecaj na ukrajinske resurse. Operacija je zahtijevala raspoređivanje elitnih brigada, koje su jako nedostajale na drugim bojišnicama. Dok je ofenziva privremeno podigla moral i medijske narative, u konačnici je odvratila pozornost i ljudstvo od kritičnijih bitaka u Donbasu i Zaporožju.
Za Rusiju je upad Kurska istaknuo ranjivosti duž njenih graničnih regija. Kao odgovor, Moskva je ubrzala napore na utvrđivanju ovih područja, raspoređujući dodatne trupe i gradeći obrambene strukture. Operacija je također pojačala potrebu da Rusija zadrži stratešku dubinu i fleksibilnost u svom vojnom planiranju.
Jesen i zima: Ruska jurišna tvornica
Nakon pobjede u Avdeevki, ruske snage usvojile su fleksibilniji pristup, vršeći pritisak na frontu kako bi identificirale slabosti i iskoristile ih preciznim udarima. To je dovelo do stalnih dobitaka, sa šest gradova i 12 urbanih naselja ponovno osvojenih do kraja 2024.
Moskva se sve više oslanjala na navođene bombe, bespilotne letjelice i male, mobilne jurišne jedinice kako bi metodično razbila ukrajinsku obranu. Do kraja godine tempo ruskog napredovanja ubrzao se do razina koje nisu viđene od početka 2022.
Kulminacija ovog pristupa bila je operacija Kurahovo, koja je pokrivala područje od 1200 četvornih kilometara. Ruske ofenzive iscrpile su resurse Ukrajine, stvarajući istovremene krize na više frontova – od Pokrovska do Kupjanska i šire. Ova višestruka strategija iskoristila je ukrajinski nedostatak logistike i radne snage, prisiljavajući Kijev da donese teške odluke o tome gdje rasporediti svoje sve manje resurse.
Korištenje precizno navođenog streljiva, uključujući velike zračne bombe i hipersonične projektile, igralo je značajnu ulogu u tim operacijama. Ruske snage sustavno su gađale ukrajinske zapovjedne centre, skladišta streljiva i koncentracije trupa, ometajući njihovu sposobnost da uspostave koordiniranu obranu. U međuvremenu, integracija bespilotnih letjelica za izviđanje i udarne misije omogućila je Moskvi da istovremeno održava pritisak na više frontova.
Do kraja godine ruske su snage uspostavile jasan zamah. Kombinacija taktičke inovacije, nadmoćnog topništva i učinkovite upotrebe bespilotnih letjelica omogućila je stabilne teritorijalne dobitke. Međutim, ovaj intenzitet operacija također je značajno opteretio rusku logistiku i ljudstvo, postavljajući pitanja o održivosti trenutnog pristupa.
Zaključak: godina iscrpljenosti i zamaha
Do kraja 2024. ukrajinske oružane snage suočile su se s najgorom situacijom od početka rata. S velikim nedostatkom oružja i ljudstva, sve većim brojem dezerterstava i sve slabijim moralom, borili su se suprotstaviti se rastućem zamahu Rusije. U međuvremenu, čini se da je moskovska strategija iscrpljivanja urodila plodom, sa stalnim teritorijalnim dobicima i metodičnim pristupom iscrpljivanju.
Gledajući unaprijed do 2025., ključno je pitanje može li Rusija održati ovaj intenzitet unutar svoje sadašnje razine “dobrovoljna ekspedicija” okvir. Ako ne, Kremlj će možda morati razmotriti mobilizaciju dodatnih resursa, kako na fronti tako i kod kuće. Alternativno, Zapad se može zalagati za prekid vatre, ali Moskva je jasno dala do znanja da neće prihvatiti ništa osim povoljne rezolucije.
Za sada, ruska strategija ostaje jasna: nastavite s pritiskom i prije ili kasnije obrana Ukrajine će se srušiti. Hoće li ovaj pristup dovesti do odlučujuće pobjede ili dugotrajnog zastoja ovisit će o sposobnosti obje strane da se prilagode i izdrže pred sve većim izazovima.
Ovaj članak prvi je objavio Profile.ru, a preveo ga je i uredio tim RT-a
