Povijesne i političke paralele između današnjih iranskih akcija u Hormuškom tjesnacu i srednjovjekovnih Neretvana na Jadranu fascinantan su primjer kako geografske “točke gušenja” (choke points) diktiraju moć kroz stoljeća, o čemu smo prije nekoliko dana napisali u prvom članku. U drugom ćemo nastojati usporediti naoko neusporedivo, iako dosta slično; kako su jedni i drugi ucijenili daleko jače od sebe, dobili što su željeli, a svjetske sile su zauzvrat na tom području dobile mir i siguran prolaz.
Iako su vremenski i tehnološki razmaci ogromni, logika kontrole plovnih putova ostaje gotovo identična.
Geopolitički kontekst: Kontrola “vrata”
Obje skupine koristile su specifičnu geografiju kako bi nametnule svoju volju nadmoćnijim silama.
Neretvani (Pagania): Kontrolirali su ključni plovni put kroz Brački i Hvarski kanal. Budući da su tadašnji brodovi plovili uz obalu (kabotaža), nitko nije mogao proći prema Veneciji bez njihova dopuštenja.
Iran: Hormuški tjesnac je najvažnija svjetska energetska arterija kroz koju prolazi oko 20-30% svjetske nafte. Iran koristi svoju dugu obalu kako bi projicirao moć nad uskim prolazom (na najužem dijelu svega 33 km).
“Naplata” vs. “Piratstvo”
Ono što bi veliki sustavi (Venecija nekad, SAD/EU danas) nazvali piratstvom ili terorizmom, lokalne su sile smatrale suverenim pravom na naplatu prolaza.
Neretvanski “Mancipij”: Venecija je stoljećima (od 9. do 11. stoljeća) plaćala Neretvanskim Hrvatima godišnji danak za slobodnu plovidbu. Kad god bi Venecija odbila platiti, Neretvani bi zaplijenili brodove. Najpoznatiji primjer je pobjeda kod Makarske 887. godine, gdje je poginuo mletački dužd Petar Kandijan.
Iranska “Naplata”: Iran danas ne naplaćuje izravni “porez” u novcu, već koristi asimetrični pritisak. Zapljene tankera (poput onih pod zastavama UK-a ili Grčke) služe kao poluga za odmrzavanje iranskih sredstava u inozemstvu ili kao odgovor na sankcije. To je moderna verzija “plaćanja za mirnu plovidbu”.
Tehnologija asimetričnog ratovanja
Obje skupine su razvile specifične taktike prilagođene svom terenu protiv tehnološki “težih” protivnika.
| Značajka | Neretvani (9. – 11. st.) | Iran (Danas) |
| Glavno oružje | Sageni i kondure (brzi, plitki brodovi) | Brzi gliseri, dronovi i mine |
| Taktika | Zasjede iz skrivenih uvala i plićaka | “Roj” napadi gliserima i protubrodski projektili |
| Prednost | Izvrsno poznavanje arhipelaga i vjetrova | Kontrola nad obalnim kršem i podzemnim bazama |
| Protivnik | Mletačke galije (teške i spore) | Nosači zrakoplova i razarači (veliki ciljevi) |
Ideološka i vjerska komponenta
Zanimljivo je da su obje skupine u očima svojih neprijatelja bile “autsajderi” i po vjerskoj osnovi.
Neretvani su bili poznati kao Mariani ili Pagani jer su najduže pružali otpor pokrštavanju, što im je davalo dodatni osjećaj neovisnosti u odnosu na kršćansku Europu i Veneciju.
Iran koristi šijitski islam i revolucionarnu ideologiju kao kohezivni faktor protiv zapadnog (sunitskog i sekularnog) poretka u regiji.
Sličnosti i razlike
Glavna razlika je u tome što su Neretvani bili mala plemenska konfederacija koja je reketarila regionalnu silu (Veneciju) radi ekonomskog opstanka, dok je Iran regionalna teokratska država koja Hormuz koristi kao nuklearno oružje u globalnoj diplomaciji.
Zajednički im je “zakon jačega na uskom prolazu”: tko drži obalu, taj piše pravila plovidbe – bez obzira na to piše li ih mačem na pergamentu ili projektilom na radaru.
Jurica Gašpar, prof.
PROČITAJTE JOŠ:
POREZ NA MORE Iran radi isto što su napravili Neretvani – Hrvati to danas slave kao dan svoje ratne mornarice!
Dok Iran uvodi kontroverzne tranzitne pristojbe za prolaz kroz najvažniji svjetski naftni tjesnac, povijesne paralele s hrvatskim neretvanskim gusarima iz 9. stoljeća otkrivaju da se povijest ponavlja – ovaj put uz cijenu barela nafte. Svijet se danas suočava s novim poretkom u Hormuškom tjesnacu, gdje Iran, prema najnovijim izvješćima, provodi strategiju
